Bye Bye, Love: Phil Everly (1939 – 2014)

Tek toliko da ne prođe neprimećeno.

Mlađa polovina The Everly Brothersa, Phil, otišao je na Neko Bolje Mesto. Moj prijatelj Steva bi vam svašta napričao o njima, ali je i on tamo. Sad smile

Pomenuću samo par uzgrednih sitnica.

Nastavite sa čitanjem… “Bye Bye, Love: Phil Everly (1939 – 2014)”

Музика за поподне: лажура

У канадској терминологији, ноћ три пса је таква страобална зимоћа, да никакве кабанице, ћебад и остало не помажу, него се човек покрије са три пса, да га греју. Зашто би неки рокери свој бенд назвали тако, немам појма.

А назвали су га. Ако су лагали мене…

За разлику од разних великана које споменемо и по више пута пре него што им дојади да се прегањају са шефовима шоу бизниса (па оду на тзв. Боље Место), ови Канађани су, како их памтим, остали скромни. Ниједном не знам име, не знам ко је на њих утицао, на кога су они утицали, можда на комшилук… и није ми ни битно.

Nastavite sa čitanjem… “Музика за поподне: лажура”

Neverovatno kratka istorija rock’n’rolla

Kažu ljudi, i mislim da su u pravu, da je sažeto izražavanje odlika genija. E sad, neću da dangubim objašnjavajući vam u čemu je genijalnost Andyja Partridgea, uostalom o tome ste mogli da naučite ili se podsetite pre nekoliko dana. Ovog puta, šljas-tehnikom objašnjeno kako je tekla evolucija rock’n’rolla od pedesetih do osamdesetih.

Ono posle je svakako bio samo postmoderni odjek rečenog nasleđa, pa nema veze što fali u ovom kratkom i nadasve preciznom izlaganju.

Povorka ritmova

Kere laju, a…

Na šta prvo pomislite kada čujete "Karavan"? Javite nam.Malo je onih koji ne bi prepoznali džez standard Karavan, proslavljen stotinama izvođenja Djuka Elingtona (Edward Kennedy “Duke” Ellington) i njegovog orkestra. I nakon Elingtonove ere i uvele popularnosti big bendova Karavan je nastavio da se kreće prilagođavajući se različitim terenima, zaustavljajući se u plodnim ili manje plodnim oazama… Važno je da se i dalje kreće, u sinkopiranom ritmu skrećući i vraćajući se svojoj ruti. Da bismo saznali kuda je sve Karavan prolazio i naslutili kuda bi mogao da stigne, moramo prvo da upoznamo karavan-bašu, vođu puta. Ne, to nije Djuk Elington.

Karavan je komponovao portorikanski trombonista Huan Tizol (Juan Tizol; prema novim transkripcionim pravilima koja se odnose na hispanistiku Z ostaje Z, iako ćemo još neko vreme prezime ovog tromboniste izgovarati kao Tisol), daleke 1936. godine, a u Djukovom orkestru bio je važan šraf od 1929. do 1944. godine. Možda niste znali da ova čuvena numera ima i tekst koji je napisao Irving Mils (Irving Mills), nezavisni izdavač i prijatelj mnogih džez muzičara.

Priči nikad kraja, ali ‘ajde da se okrenemo muzici. Čućemo nekoliko različitih izvođenja, a ako se zainteresujete pronaći ćete još mnoga druga. Ipak, pozivam vas da verujete mom izboru Smile. Na čelu ove povorke je prva verzija koju su 1936. godine snimili Barni Bigard (Barney Bigard) i njegovi Jazzopaters. Krećemo!

Nastavite sa čitanjem… “Povorka ritmova”

Devojke koje znaju šta rade

Nisam mogao da odolim posle onakvog centaršuta Valexa, kada je u postu pomenuo ove vesele devojčice…

The Bangles su ženski bend koji zna da svira, zna da komponuje i zna da dobro prezentuje svoju muziku na koncertima. Iako je to relativno jednostavni gitaroški pop, njegovom šarmu teško je odoleti.

Ovako je počelo…

Pa se nastavilo…

Nastavite sa čitanjem… “Devojke koje znaju šta rade”