Ne uči se hipnoza zbog tog

Slušaj da ti kažem: dolazi vreme kada ćeš morati da raspolažeš nekim ozbiljnim veštinama. Neće to biti predmet nekakve prednosti nad drugim, već opstanka pred samim sobom.

Eto, to sam hteo da ti kažem. Pa ti vidi šta ćeš. I koliko ćeš celishodno raspolagati tim, je li, ozbiljnim veštinama.

A posle ćeš, je li, svakoga dana u svakom pogledu, je li, sve više da, je li, napreduješ.

Prisećanje na Čoveka Koji Je Sadio Drveće

Postoji sasvim valjan razlog zašto vas ovog časa podsećam na film koji smo već gledali, pre više od dve godine, na Suštini pasijansa. Elem, bilo je to toliko davno da su neki među vama, dobrim ljudima, već zaboravili na pouke. A vredi da ih se podsetimo, jer je potrebno.

Nastavite sa čitanjem… “Prisećanje na Čoveka Koji Je Sadio Drveće”

Kako je trebalo da se završi ujdurma sa Šmaugom

Da budem iskren: koliko god da su mi se dopala tri filma “Gospodar prstenova”, toliko sam potpuno nezadovoljan ovim što je urađeno sa “Hobitom”. Razumem ja da je franšiza LOTR donela svojoj produkcijskoj kući pet milijardi dolara, Novom Zelandu još tri, te da je reč o gigantskom biznisu koji donosi veće pare nego neka železara, ali usraše motku sa tom holivudizacijom jedne sasvim čestite priče u kojoj pohod na blago uopšte nije poenta.

Nastavite sa čitanjem… “Kako je trebalo da se završi ujdurma sa Šmaugom”

Đavolsko dete

Da pogledamo najviralniji video na Cevki ovih dana (najviralniji? glupe li reči! ali neka ostane!). Oko 20 miliona pregleda od prekjuče, kad je okačeno.

Nije baš kao crno dete na koje nas upozorava prof. Kišprdilov sa univerziteta u Novom Miloševu, ali tu je negde.

Pa dobro, ovo zbilja jeste na granici ukusa. Ali što ono reče Mika Antić: kad je reklama, nek je, braćo, reklama. Elem, ovo je, izgleda, reklama za nekakav horor film.

Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak

A sad, da se prisetimo scene iz filma koji odavno niste gledali… Ili jeste? Neki nisu, ima bar 30 godina; neki su ga gledali prošle nedelje u okviru, jebotemiš, održavanja predbožićne atmosfere u narodu. Pa, da pomognemo, valja se.

Imali bi psihoanalitičari šta da kažu o ovome, zar ne?

Nastavite sa čitanjem… “Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak”

Piknik pokraj Saturnovih prstenova°

Nije nikakav piknik, ali nije ni šala: dobro osmotrite ove slike. Pre bilo kog komentara, molim da primetite: to su sve prave slike. Fotografije: ni piksel nije dodat. Jedino veštačko u ovom filmu su efekti animacije i kretanja po dalekim prostorima, što je izvedeno iz gotovih fotografija, ali to je sve.

Nastavite sa čitanjem… “Piknik pokraj Saturnovih prstenova°”

850 metara

Dakle, to izgleda ovako: zaludni vitez sa mandolinom jaši kroz šumu, treba spasiti princezu od zmaja, valja osvojiti čudotvorni mač… I tu se negde završava spisak sličnosti sa stereotipom. Ništa nije kako ste mislili da će biti.

Ah, da: a zašto se film zove “850 metara”? Eeeeee, što bi rekao onaj taksista koji je vozio oker Ladu specijal kad sam ga pitao kako je moguće da mu sat na komandnoj tabli ispravno radi a da ništa drugo nije pokvareno, to će te morati sami da otkrijete.

Zabava je zagarantovana.

Odavno nismo imali ovako dobar crtać na Suštini pasijansa. Hot smile