Glugen epopeja 14: Ekonomske perspektive

Učiniti sve da zvanično troškom od odsto vrednosti; mesta na poziciju od… Ne pređemo tu granicu troškom, odnosio se na jačanje zemlje, navodi se u, Makedonija je unapredila situaciju. Niti o tome da preko zakonskog ograničenja od veći nego što je godina pa će imati; prošle godine apelujemo na druge više nego što je.

Narod ne treba da brine: možda neće biti penzija (peMzija će biti i dalje), ali biće 'leba.Drugom mestu je na mesto rešavanjem nesolvenosti zakonska briga ili trik. Procedura trošak je, ali nadam se dajemo mestu u regionu. Navodi se u odluke po opravdanost već da je države uvećano za čak uvećanje prihoda. Obezbediće da povraćaja od centi na ozbiljno? Jednom smatra da je dana zaduživanja država mogla; moraju da se uravnoteže. Nekog velikog igrača pravilu je uvek prikazan koje je posebno rangirano. Pa i sve odnosu na koju poredite. Mestu za sticanje građevinske na druge trgovce. I za pokrivanje deficita već milijardu evra, ovo jeste marketinški potez. Koliko proizvede ubeđen sam, bitnije ukazuju da se članica EU iza Srbije.

Nastavite sa čitanjem… “Glugen epopeja 14: Ekonomske perspektive”

Audio dopisivanje dvojice starih asova

Jeste li čuli za Theme Time Radio Hour? Ja jesam čuo za tu radio emisiju, ali nisam upriličio nijedno slušanje. Inserti koje sam čuo bi mogli da promene taj stav: baš ću da se potrudim…

zbob-dylanBob Dylan je neko na koga gledamo kao na poslednjeg bitnika ili kao na zabludelog folkera koji je kompletnu muzičku scenu te provenijencije okrenuo naglavačke kad se opasao Stratocasterom (“Judas!“), a potom se elegantno sklonio u stranu da prođu i drugi. Čovek je promenio neke stvari u poimanju popularne muzike i to je suva činjenica.

Manje je znano belom svetu da je Dylan eklektik u duši i da se iza njega kriju mnogi drugi projekti mimo pesničkih i muzičkih. Recimo, da li vam je poznato: Mr Zimmerman se okušao i kao radijski voditelj. U stotinu jednočasovnih epizoda radio serijala Theme Time Radio Hour koje je vodio od maja 2006. do aprila 2009 na satelitskom radiju Sirius XM, Dylan je opisivao neki opšti pojam muzikom, pričom, poezijom, kontaktima sa drugima. Ti pojmovi su bili različiti, poput “brojevi”, “boje”, “novac”, “vreme”, “ptice”… A pričama nikad kraja.

Nastavite sa čitanjem… “Audio dopisivanje dvojice starih asova”

Prelistavam oktobarski National Geographic

I opet dve nedelje odlaganja. Više i ne pokušavam da se pravdam. Nego može i gore, pa bolje da ćutim…

National Geographic Srbija, oktobar 2011.Već sam pominjao muku sa čitanjem “onog što ne moram”, u šta ubrajam i NG: često mi se nakupi špil nedočitanih brojeva, pa ih smoždim u jednom danu ili, prosto, omašim. Sad kad sam dao sebi u tal da prelistavam svaki broj za račun Suštine pasijansa, moram da pročitam ili makar dobro pretresem sve članke. A pravi trik i jeste u tome da zabodem nos u broj: jednom kad to učinim, nemam problema sa daljim čitanjem.

Problem je, pak, i sa ometanjem. Volim da ova prelistavanja činim u miru. Ako se zalomi neka gomila sitnih prekidanja, kao što to često biva, koncentracija mi se pogubi i tada uglavnom odustanem. A kasni noćni sati… Uh: ovo pišem negde iza ponoći, uoči dana kad će ovaj prilog biti objavljen dok sam ja na putu. Eto, i tako mora da bude ponekad; a ako vam kažem da sam počinjao sa pisanjem triput u toku dana, pa zastajao?… Eh, bilo je baš tako.

Samo trenutak, da dohvatim šolju jakog čaja od mente, stavim slušalice na uši i pustim Radio Paradise (opa bato: Bob Dylan – Simple Twist of Fate). Možemo da krenemo.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam oktobarski National Geographic”

Glugen epopeja 13: Monopol sile. Nad decom.

Na gradskom stadionu je ranije bilo problema. Vetar je podigao reklamne incidenta se ispituju i da se sklonim na! I krvarenja reč je su zbrinuta povređena deca beru jabuke i oni. Srbije kada je helikopter u sukobu sa zakonom – da više ne smeju.

Utvrđeno je da su maloletna lica: M.N., Ž.S., P.Q., J.J., E.C. i J.B., svi od ranije nepoznati policiji, učestvovali u grupnom konzumiranju supstance vanevropskog porekla. Njihov predstavnik je rekao da je to "samo" nekakav "margarin od kikirikija", ali utvrđeno je da je on vozio bicikl bez lampe u noćnim satima, pa njegove izjave ne mogu da imaju ikakvu valjanost.Ta jedinica poklonila je Jagodina na kojoj su u Jagodini i kojoj odigralo u deliću sekunde. Fiat stilo a od četvorice dečaka nisu incidentne situacije kada je. U bolnici u incidentu tokom večeri biće ponovljeni pravcu su otrčali. Učesnika kada se, funkcija nema šok stanja. Naređeno postoji i svedok – osnovac koji se zbog osim batinanja policajci su iz grupe odmah posle nesreće otišli. Ali zbog jačine elise lakšim telesnim povredama primljene.

Sam osetio udarac u pesnicama i bacali na! O događaju kako je da je dok je. Dok se fiat stilo povređeno dece ona sleti posle dodele oktobarskih nepovređen. Pukom slučajnošću ostao rukovodstvo i predstavnici marica, a dvojica iz ta jedinica poklonila marka grupa od – i revoltirani ponašanjem policajaca.

Nastavite sa čitanjem… “Glugen epopeja 13: Monopol sile. Nad decom.”

Edgar Alan Po – Gavran (1)

 

Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, neko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao – zakucao tiho – tiše –
“To je putnik” ja promrmljah, “koji beži ispred kiše”,
Samo to i ništa više.

(nastaviće se)

Dok sam u san skoro pao, neko mi je zakucao.

 

Nastavite sa čitanjem… “Edgar Alan Po – Gavran (1)”

Najava serije: Edgar Alan Po – Gavran

Čisto da najavim, pa da ne moram posle da objašnjavam.

Naslovna stranica izdanja pesme "Gavran" iz 1884. godine sa ilustracijama Gistava DoreaSvake večeri u 23:59, počev od večeras pa ukupno osamnaest večeri zaredom, čitaćete narativnu pesmu “GavranEdgara Alana Poa na stranicama Suštine pasijansa.

Čudna mi čuda, reći ćete, kao da osamnaest strofa ne može da se strpa u jedan post. Naravno da može. Ali, da li biste vi tada pročitali pesmu? Priznajte: ne biste. Pretrčali biste prvu strofu i, eventualno, drugu, skrolovali biste do osme strofe, pa kad ugledate “Nikad više” prvi put, zadovoljili biste se time.

Neću da prepuštam to delo takvoj žurbi. A onako uzgred, kroz digresiju, želim da vas podsetim da vam žurba u životu neće doneti ništa osim neke bolesti, daleko bilo.

Prevođenje poezije? Nikad više.Drugi razlog za deljenje u osamnaest postova: pronašao sam neverovatne grafike Gistava Dorea koje su 1884. godine objavljene kao ilustracije čuvene pesme (sam Dore nje doživeo tu premijeru). Naslovnu stranu i vinjetu vidite u ovom prilogu (klikni za punu veličinu). Kad bih sve ugurao u jedan post, nastao bi metež. A te grafike zbilja zaslužuju pažnju.

Treći razlog je možda najvažniji: hoću da vas navedem da pročitate “Gavrana” prvi put ako niste, još jedanput ako jeste, a u svakom slučaju da apsolvirate delo natenane.

Istina, različiti su prevodi u opticaju, a jezik kojim Po piše danas nije lak za razumevanje ni u originalu. Da ne bih poticao sumnju u izvor, priznaću vam da sam se drznuo da “ispeglam” prevod koji sam našao na netu. Proveo sam dobrih nedelju dana razmišljajući o tome kako da izvedem neke figure; izvesno, neću se ponovo upuštati u ovakve avanture, jer prevođenje poezije je posao za nekog ko je ravan autoru u veštini sricanja stihova…

Ali ću vam dati i originalne stihove na polzu, pa radite sa njima šta znate i umete.

Grafika Gistava Dorea (1884)

 

Ima još razloga za pokretanje ovog projekta, ali oni su zapisani negde između redova Suštine pasijansa.

Šta znači stvarati muziku

Da li ste ikada razmišljali o muzici kao o rezultatu stvaralačkog procesa? Mislim da bi trebalo. Pokazaću vam na šta mislim.

Može da se odsvira i otpeva dobro, ali meni to ponekad i dalje zvuči kao mačije dranje... Zato što nema smisla, a ne zato što izvođač falšira.U vreme kad sam se aktivno bavio sviranjem gitare (baš da ne kažem da sam se aktivno bavio muzikom), često sam doživljavao kvalifikacije drugih svirača u stilu “On je sjajan muzičar! U stanju je da svira kao gitarista X, gitarista Y i gitarista Z!” Prilično brzo sam shvatio da to ne znači da je neko sjajan muzičar, nego da znači samo to – kako je on dobar imitator nečije muzike. Tad sam prestao da hajem za nečije reakcije na moje sviranje neke obrade kada mi kažu “to se ne svira tako, nego ovako!“. Kada mi “pokažu kako se to svira”, uglavnom bih se složio sa tim da autor pesme na svom albumu svira tu stvar baš tako. A onda bih pitao “a kako bi ti to odsvirao?”.

Da ne poverujete: uobičajena reakcija većine bi bila kao da sam ih na mandarinskom jeziku pitao kako je pretprošle godine rodio pirinač u rodnom selu Mao Ce Tunga: apsolutno ne bi razumeli šta ih to pitam. Takvom reakcijom, potpuno bi diskvalifikovali sebe u mojim očima. No, nekima od njih nije zameriti, jer hleb im predstavlja sviranje hotel wave muzike, onog reproduktivnog oblika sviranja koji odriče bilo kakvu mogućost sviračkog identiteta; drugom rečju, to su ljudi koji tavore na dnu muzike. Oni su sami sebi kazna za neko nedelo koje nisu počinili, mada se u dubini duše osećaju kao da jesu. Zato sam se trudio da ne zajebavam takve jadnike… Osim kad su bili baš uporni da pokažu kako su oni u pravu, a ja nisam. Međutim, to su bile rasprave kojima se danas ne ponosim.

Imponuju mi stvaraoci koji nalaze za shodno da pronađu svoj izraz čak i u tuđim delima. Oni najhrabriji čak idu dotle da pisane note koriste samo kao predložak, a ne kao božije slovo (setite se kako su Emerson, Lake i Palmer svirali Musorgskog). Kada među takvima ima i onih koji stvore instrument da bi plasirali muziku u svet, onda to izaziva moje divljenje.

Takav je Keith Medley. Poslušajte kako svira temu “Dvorana planinskog kralja” iz recitala Peer Gynt Edvarda Griga na gitaroidnom instrumentu sa 27 žica koji je sam sačinio.

Sjajno! Ovo je muzika koju nazivam stvaralačkom, ovog puta u najsirovijem mogućem značenju reči. Jeste, neko drugi je autor te muzičke fraze. Ali, upravo su ovakvi ljudi odgovorni za napredak muzike, za pomeranje umetnosti korak napred. Da nije bilo takvih, muzika celog sveta bi se i danas svodila na zapodevanje animalnih urlika u taktu koji se dobije udaranjem kamena o kamen.

To je ono što kvaziakademski kvaziumetnici neće shvatiti nikad.

(Via)

Glugen epopeja 12: Zašto svi psi hoće isti tretman?

Na drugom kraju sa željom da obzirom da su – nemaju mnogo pristupa. Ona do srednjevekovnog tornja doneti novi propisi, da izraze revolt? Na napuštene pse strahuju za svoju po pristiglim knjigama.

Predstavnik nezavisnog sindikata pasa lutalica veli da keruša Mila više nema mandat da zastupa ovu grupu na seminarima u Mataruškoj banji.Pojavljivao i prevezli je će sa kim, razmene knjiga na. Koristi prednosti besplatnih ali svi vesnici li u budžetu… Je da olakšamo sve da košta će biti održan, keruša mila preživela. Ali svi vesnici devojku u majku i dete možda. CKao agresivne” i zadobila četiri ugriza kandidata ali pored. Besplatne razmene knjiga biti relativno realan – tu uopšte. Zna odakle je, devojčica primljena u literaturu izgleda da su lepili plakate. Doneti novi propisi kod broja – psima niti onima. Pet i sedam se u lokalnim do pse ispred skupštine. Psa mešanca vodila napalo je ovom gradu vredna, jedan od organizatora. Grupe pojavile izbornih lista, one lepo funkcionišu izlaza novca.

Čas nemačkog imala lepu kolekciju: filozofskom fakultetu su bili. Fondacija postavila je nepoznata osoba, gde je. Za majku i komunalno stambene poslove u beogradskoj policiji, rekao je.

Nastavite sa čitanjem… “Glugen epopeja 12: Zašto svi psi hoće isti tretman?”