U zatvoru za kriminalno loše autore scenarija°, jedna grupa zaverenika pokušava da obrlati neočekivano dobrog autora da ih izvuče preradom scenarija samog filma. Pretnja kiblom je bila dovoljna i siromašak se dao na posao.
Šta se onda desilo?
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Zabava nije isto što i umetnost, dakako. Ali, najkvalitetnija zabava ima u sebi zrno umetnosti. Ako nema, onda to nije zabava, već prostakluk.
U zatvoru za kriminalno loše autore scenarija°, jedna grupa zaverenika pokušava da obrlati neočekivano dobrog autora da ih izvuče preradom scenarija samog filma. Pretnja kiblom je bila dovoljna i siromašak se dao na posao.
Šta se onda desilo?
Iskreno, nisam baš nešto srećan zbog tog naslova, ali stade mi mozak totalno – ne mogu da smislim ništa bolje osim prevoda originalnog naziva ovog kratkog filma – a nisam hteo da u naslovu ulazim u kliše objašnjavanja kako je ovo postignuto da bi ličilo na dioramu.
Svejedno: ostajem opsednut ovim rezultatom i opčinjen ovom tehnikom izvedbe. I uzdišem, jer ja ovo nikad neću moći da napravim… Osim što nemam strpljenja da pronađem mesta gde bih mogao da izvedem takve kadrove, obaška sam siguran da nikad ne bih imao snage da potrošim velike pare na tilt-shift objektiv…
Možeš da se ljutiš na Vilijama Šekspira ako hoćeš. Možeš i da budeš onaj drugi Vilijam što se preziva Šatner – pa šta? Možeš da budeš sve što ti duša ište, ali to nije dovoljno da središ Šekspira. Jer treba da znaš na čijoj strani je Patrik Stjuart…
Sve u svemu, ustanovili smo pravilo: Shakespeare maketh the hero of oneself, oh my. A kapetan Kirk može da se ljuti koliko hoće, jer kapetan Pikard je ipak veća faca.
Znaš kako je: sloboda mišljenja, sloboda govora, ovo-ono, ravnopravnost u medijima… Tamo neki kreacionisti su tražili da im se ustupi isto vreme na mediju istog ranga kao što se emituje “Kosmos: prostorvremenska odiseja“. Ne, stvarno: ovo se desilo.
Kako bi to moglo da izgleda? Recimo:
E sad: dok je parodija, ajde-de, pa još kao da se kiselo nasmejemo lošem vicu.
Suština pasijansa se oprašta od omiljenog pisca.

…Nevolja je bila u tome što je kiša sve sluđivala, remetila i nagrizala, tako da bi među zupcima najjalovijih mašina izraslo cveće ako ne bi bilo podmazivano svaka tri dana, oksidirali bi konci brokata i buđ bi se zapatila na mokrom rublju. Vazduh je bio toliko vlažan da su ribe ploveći mogle da uđu kroz vrata i iziđu kroz prozor.
Sto godina samoće (1967)
Svako ko iole nešto zna o fotografiji i prati današnja zbivanja, dobro je upoznat sa time da je digitalna tehnologija svojim kapacitetom i kvalitetom najzad stigla tamo gde smo ostavili analognu. Štaviše, postoje oblasti bavljenja ozbiljnom vrhunskom fotografijom u kojima je učinjen značajan pomak u rezultatima upravo zato što ova tehnika daje nešto od kvaliteta koji ona ranija nije mogla.
Primera radi, trojica majstora fotografije koji su junaci ove priče koriste Nikon D4s, spravu koja u režimu dinamičkog fokusa može da izvede jedanaest tehnički savršenih ekspozicija u sekundi. Međutim…
Nastavite sa čitanjem… “Ono što ne može da se kupi u foto-radnji”
A sad malo velemajstorske akrobacije, od one vrste koja najpre oduzima dah idejom, a tek onda veštinom.
Čoveče, kakva ideja!
Valja ponekad videti i ovakve stvari. Ako ni zbog čega drugog, a ono da se prisetimo kako je jednostavnost jedna od suštinskih osobina genijalnosti.
(Ma, ko je ta Arjin?)
Za početak, ne treba mnogo priče: otvorite sliku velike rezolucije preko celog ekrana i uživajte nekoliko minuta.
Da li ste čuli za Kelpije?
Dve Japanke pomeraju granice baleta. Kada one to čine, onda je to multimedijalna predstava.