Upozorenje

Starenje je neizbežno, odrastanje je stvar izbora.

Kada staricom postanem odevaću se u purpur
Uz crveni šešir koji se ne slaže, niti mi paše
I trošiću penziju na rakiju i letnje rukavice
I satenske sandale, tvrdeći da nemam para ni za ‘lebac.
Sešću na pločnik kada se umorim
I grabiti uzorke u prodavnicama i stiskati alarmnu dugmad
I drljaću štapom po gelenderima
I nadoknadiću za trezvenu mi mladost.
Izlaziću u papučama na kišu
I brati cveće u tuđim baštama
I naučiti da pljuckam.

Moći ću se odevati u grozne košulje i nagojiti se
I jesti kilo i po kobasica u cugu
Ili cele sedmice samo hleb i turšiju
I gomilati olovke, hemijske i podmetače za piva i stvari u kutijama

No sada moram imati suvu odeću
I plaćati kiriju i ne psovati na ulici
I pružati dobar primer deci
Moram zvati prijatelje na večeru i čitati novine

A možda bi trebalo malo da uvežbavam?
Da se poznanici ne šokiraju previše i iznenade
Kad odjednom ostarim, i počnem da se odevam u purpur

Dženi Džozef, 1961
Prepev na srpski: Vladan Aleksić

Obračun kod automobila

Gospodin Homer S. je teško podnosio vrućine ovog leta. Da li ga već stižu godine ili jednostavno ne može da dočeka let za Detroit…

Laboratorija za fizičku elektroniku na Elektrotehničkom fakultetu zna biti interesantna i laicima. Ako ni zbog čega drugog, a ono za (laičko) proučavanje međuljudskih odnosa. Veština kojom je uspeo Vanju da nagovori za rokadu graniči se sa veštinom izbegavanja ovih podivljalih beogradskih vozača, koji ga sprečavaju da na miru stigne kući. U laboratoriji je bilo mnogo posla danas (a kad pa nema mnogo posla?), ali je hteo sebe da časti zbog uspešnog dogovora sa Vanjom. Pa, dobro, Vanja više nije klinac i dobro zna da će mu se dodatne obaveze ove jeseni vratiti slobodom tokom proleća.

Nedostaju mu klinci. Ne ćerka i zet, već naravno unuci. Nije baš prošlo mnogo od kako ih je video, ali svaki dan bez njihove neobuzdane energije predstavlja večnost i gospodin Homer S. se uveliko radovao budućoj jeseni u Detroitu. To što ga na proleće čekaju dodatna naporna predavanja i vežbe (koje će morati da nadoknadi Vanji) mala su cena obećanom mu i zagarantovanom provodu.

– Dobar dan!

Nastavite sa čitanjem… “Obračun kod automobila”

Raspust!

A valja malo prebrojati i počistiti inventar, provetriti i okrečiti prostorije, a možda čak i...Poštovani čitaoci Suštine pasijansa,

I mi blogeri imamo dušu! Posle duge konsultacije, Sedam samuraja Skoja se složilo da bi valjalo malo predahnuti. Prisustvujete pisanju istorije uživo: još od 23. marta 2011. godine u 23:59 do ovog časa, nije se desio datum bez bar jednog priloga, a to će se sada, verovatno, desiti.

Kao pravi i neiskvareni autarh, Šef po funkciji, gazda po nabeđenju i palir po čuvenju, autorima Suštine pasijansa sam izdao naređenje koje stupa na snagu odmah:

Nastavite sa čitanjem… “Raspust!”

Ja ne volim tebe! Ja volim sebe!

Luka Bursać, 10 godina°

Jednog dana se jedno dete setilo kako mogu da naprave mašinu...Bio jednom jedan car. Taj car je jako voleo sebe, a nikog drugog. Jednog dana je od slugu zatražio da mu naprave mašinu koja će da učini da on poleti.

Sluge su se svaki dan trudile, ali nisu uspevale. Jednog dana se jedno dete setilo kako mogu da naprave mašinu. U početku su mu se svi smejali, ali su kasnije počeli da shvataju. I uspeli su da naprave mašinu za letenje. Ali je nisu hteli dati caru zato što je car mislio samo na sebe. Napravili su mnogo takvih mašina i odleteli kod drugog cara koji nije mislio samo na sebe.

A stari car više nije bio car, nego običan čovek.

KRAJ

...U početku su mu se svi smejali, ali su kasnije počeli da shvataju. I uspeli su da naprave mašinu za letenje.

 

________
° Pažljivi čitalac koji se sa Suštinom pasijansa druži od početka svakako može da se seti Luke, koji je imao samo pet godina kad je svom kumu Grbi začepio usta u raspravi replikom “Ja hoću da vidim svet, a ti mi ne daš!