Gledaj pažljivo.
![]()
(Via)
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Zabava nije isto što i umetnost, dakako. Ali, najkvalitetnija zabava ima u sebi zrno umetnosti. Ako nema, onda to nije zabava, već prostakluk.
Mnogo mi je žao prosvetnih radnika, bezočno ostavljenih bez zaklona pod unakrsnom pucnjavom vazda nezainteresovanih đaka, iskeženih roditelja jakih očnjaka i sumanutih očekivanja raspalog društva. Želim da pomognem, koliko mogu.
Prostorvreme ubrzanih uporednih tela
Zadovoljan napretkom elemenata teorije, Ajnštajn se usuđuje da razmišlja o jednoj svakodnevnoj situaciji: telu koje rotira u odnosu na neko uporedno telo. Svi mi, stanovnici Zemlje, od virusa do Homo Sapiensa, nalazimo se na jednom takvom rotirajućem telu: Zemlji, u odnosu na Sunce. Kinematika i dinamika takvih kretanja su, naravno, odavno rešene u njutnovskoj mehanici, no temeljno-preispitujući Ajnštajn misaonim eksperimentom o rotirajućem disku zahteva da se provere komponente prostorvremena. Setimo se: kada disk rotira (pa makar i ravnomernom ugaonom brzinom) u odnosu na nepokretno uporedno telo, na svaku tačku deluje ubrzanje (bar centripetalno). Takođe, osa rotacije je tada u mirovanju.
Ispostavlja se da telo koje se kreće ubrzano ne možemo uhvatiti ni za glavu ni za rep; krećući se od centra diska ka periferiji, merenja daju sumanute rezultate: časovnici u svakoj tački tela otkucavaju različitim ritmom (u odnosu na nepokretno uporedno telo); odnosa obima i prečnika krugova su veći od broja π, merni štapovi se skraćuju ako merimo upravno na prečnik, a ostaju isti ako merimo u pravcu prečnika (naravno, u odnosu na nepokretnog posmatrača). Sve se ovo dešava jer se duž prečnika diska menjaju brzine kojima se tačke kreću:
Ako posmatrač na disku primeni svoj jedinični merni štap (štap koji je kratak u poređenju sa radijusom diska) po tangenti na periferiji, ovaj bi, procenjeno sa galilejevskog sistema, bio kraći od 1, pošto se pokretna tela skraćuju u pravcu kretanja. Sa druge strane, merni štap neće doživeti skraćenje u dužini, posmatrano sa K, ako se na disk nanosi u pravcu prečnika. Suprotno, ako on postavi svoj merni štap duž radijusa diska, posmatrač iz K ceni da nema skraćenja. Ako, dakle, posmatrač meri prvo obim diska, onda prečnik diska svojim mernim štapom i podeli potom ova dva izmerena rezultata, neće za količnik dobiti poznati broj π=3,14…, nego veći broj, dok bi, naravno, za disk koji miruje u odnosu na K ovakva operacija vodila tačno do π. (A. Ajnštajn, Relativnost 1916)
Nastavite sa čitanjem… “Pojam o opštoj teoriji relativnosti (O), treći deo”
Došlo vreme. Došlo, pa otišlo. Srećom, neko se setio da zabeleži…
Sa kultnim delom “Moskva – Petuški” Venedikta Jerofejeva smo se družili krajem proleća i početkom leta 2011. godine. Došlo je doba da zavirimo u nesrećnu sudbinu tog pesnika koji je za muzu izabrao nikog drugog do Bahusa. Shvatajući efemernost sveta oko sebe, Jerofejev se dao na put laganog samouništenja…
Pogledajte ovaj dokumentarac.
E, moraću da probam tu “komsomolkinu suzu“, pa nek’ ide život!
David Gilmour je rekao da su ti omoti neodvojivi deo dela koja je njegov bend pravio. Listam omote ploča koje je napravio taj čovek i shvatam da su neodvojivi deo mog sazrevanja.
Juče je u sedamdesetoj godini preminuo Storm Thorgerson, legenda grafičkog dizajna, čovek koji je slavu stekao kao jedan od osnivača i ključni autor studija za umetnički dizajn Hipgnosis. Reč je o umetniku vanserijskog kalibra koji je napravio ključni uticaj na dizajn popularne kulture tokom više od četrdeset godina aktivnosti. Zbog toga, Suština pasijansa se odužuje velikom umetniku na poseban način. Ali, najpre reč sećanja.

Ponikavši u Kembridžu, bilo je viđeno da grupa Hiphnosis stupi u saradnju sa najpoznatijim muzičkim bendom koji je takođe došao iz tog gradića u London. Elem, upravo je David Gilmour prišao Thorgersonu, znancu od ranih dečačkih dana, i predložio mu da napravi omot za drugi album grupe Pink Floyd, A Saurceful of Secrets (1968). Tako i bi. A ono što je usledilo danas ima miris epske priče.
Mnogo mi je žao prosvetnih radnika, bezočno ostavljenih bez zaklona pod unakrsnom pucnjavom vazda nezainteresovanih đaka, iskeženih roditelja jakih očnjaka i sumanutih očekivanja raspalog društva. Želim da pomognem, koliko mogu.
Principi opšte teorije relativnosti
Pre svega, Ajnštajn je želeo da proširi polje delovanja specijalnog principa relativnosti, koji govori o jednakom obliku svakog fizičkog zakona (pri promeni ravnomerno-krećućih uporednih sistema):
Mi želimo da kao „opšti princip relativnosti“ razumemo sledeću tvrdnju: Sva uporedna tela jednako su dobra pri opisivanju prirode (uobličavanje opštih zakona prirode), kakvo god da je njihovo stanje kretanja. (A. Ajnštajn, Relativnost 1916)
Obratimo pažnju: ovaj princip nema nikakvo utemeljenje u eksperimentima. Određeno ohrabrenje da je na dobrom putu mogao je Ajnštajn crpeti iz uspeha specijalne teorije relativnosti (samim tim i specijalnog principa relativnosti), koja jeste objasnila veliki broj i eksperimentalnih i teorijskih nelogičnosti koje su potresale klasičnu fiziku krajem devetnaestog veka.
Tačna propozicija crpi svoju istinu iz istinitosti sadržaja sistema kome pripada. (A. Ajnštajn, Autobiografske beleške)
Primetimo, takođe, da specijalni princip relativnosti nije u potpunosti nova ideja – srećemo je, u ograničenom smislu, još kod fenomenalnog Galileja, u Dijalogu o dva glavna sistema sveta:
Zatvorite se sa prijateljem u najveću sobu u potpalublju nekog velikog broda i obezbedite tamo da budu i mušice, leptiri i slične leteće životinje. Neka bude jedna velika posuda sa vodom i unutra ribice. Neka bude okačena i kanta iz koje kap po kap voda curi u bocu (…) Kad je brod u stanju mirovanja pažljivo posmatrajte (ponašanje životinja, vode i pojedinih radnje, npr skakanje…) Pokrenite brod nekom proizvoljnom brzinom i nećete (pod uslovom da je kretanje ravnomerno …) primetiti nijednu promenu kod pomenutih radnji, niti ćete ni po jednoj od njih shvatiti da li se brod kreće ili ne. (G. Galilej, Dijalog… 1630)
No, na putu ka tumačenju pojava u odnosu na ubrzane uporedne sisteme Ajnštajn je bio potpuno sam, bez ikakvih prethodnika. Stoga opšti princip relativnosti možemo shvatiti i kao osećaj teorijskog fizičara da je svet oko nas moguće opisati na estetski način.
Nastavite sa čitanjem… “Pojam o opštoj teoriji relativnosti (O), drugi deo”
Prokrastinacija je sociopatološka pojava… Koju ću vam objasniti sutra.
Da nije prokrastinacije, ovo mesto bi izgledalo kao da… Ovo mesto bi izgledalo drugačije.
U utorak, 16. aprila ćemo proslaviti 124 godine od rođenja Čarlsa Čaplina.
Nemam neki visoko mišljenje o Robertu Downeyu Junioru možda zbog izbora filmova u kojima glumi. No, ovde je majsorski odradio ono što se od njega tražilo. I ne samo on.
| Originalni naziv: | Chaplin |
| Godina izdanja: | 1992. |
| Reditelj: | Richard Attenborough |
| Glavne uloge: | Robert Downey Jr., Moira Kelly, Anthony Hopkins, Dan Aykroyd, James Woods i drugi |
| Trajanje: | 143 minuta |
Mnogo mi je žao prosvetnih radnika, bezočno ostavljenih bez zaklona pod unakrsnom pucnjavom vazda nezainteresovanih đaka, iskeženih roditelja jakih očnjaka i sumanutih očekivanja raspalog društva. Želim da pomognem, koliko mogu.
Uvod
Fiziku učimo tokom sedam godina školovanja. Država Srbija, kao jedan od mogućih organizatora i počinilaca obaveznog osnovnog obrazovanja, putem Pravilnika o nastavnom planu i programu osnovnog obrazovanja i vaspitanja opisala je nastavu fizike – ciljeve, sredstva, metode. Recimo, u (nesrećnom) Pravilniku, preuzetom sa sajta Ministarstva obrazovanja (link ne dajem – ja sam trenirani profesionalac, obučen da se snađem u džungli izmena i dopuna, i treniran da stoički izdržim orkanske nalete nepismenosti) piše sledeće:
Ciljevi i zadaci nastave fizike ostvaruju se kroz sledeće osnovne oblike:
Nota bene. Odmah na sledećoj stranici, u jednom od pomenutih orkanskih naleta, pravilnikopisac, a povodom nastave fizike, i u nesrećnom pokušaju da objasni potrebu za umanjenjem značaja rešavanja zadataka, dodaje:
Majkl Faradej, jedan od najvećih eksperimentalnih fizičara, u svom laboratorijskom dnevniku nije zapisao ni jednu jedinu formulu, ali je zato sva svoja otkrića formulisao preciznim jezikom fizike.
Ne znam šta je to precizni jezik fizike, možda neuspeli pokušaj poetskog uzleta. Kako tog, tu ću frazu u tekstu koristiti da bih se… sprdao.
Nastavite sa čitanjem… “Pojam o opštoj teoriji relativnosti (O), prvi deo”
– Somnabulni egzistencijalizam u perspektivi!
– Varate se, kolega! To je paroksizam sizifovskog sindroma katapultirane stvarnosti!
– Hipnopedija transformacije u refleksivnu antitezu, kad vam lepo kažem!
– Čovek nailazi na scile i haribde, a vi tako…
– Pa dobro, onda: neka gledalac presudi.
– Neka bude tako…
Jeste li čitali priče Edgara Alana Poa? “Izdajničko srce” je jedna od najboljih. A animirani film koji je nastao po motivima te priče je vredan barem koliko i sama priča. Pogledajte ga.
Izvanredno.