Drumska putarina kao metod zavaravanja

Za potrebe ove priče Jen još uvek nije prodao svoj automobil sa SUS-motorom. Ili možda jeste…

– Ne bi trebalo da imate tako natmuren izraz lica, Jene Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensone. Ovaj identitet Vam je odličan. Bićete ovde skriveni od znatiželjnih pogleda i niko neće znati da ste “naš čovek”. I znam da sam Vam ovo rekao sto puta, ali i posle suđenja Vam spremamo novi identitet, tako da ćete biti u potpunosti bezbedni.

umorni Turčin izazv'o sudar“Tjah”, “kahm”, “m-h-m” i slični zvučni izrazi izlaze iz usta Jena Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensona sve vreme Đurađevog monologa.

– Evo, čak i ja koji znam da smo Vas ovde lepo smestili, imao sam problem da nađem Vašu kabinu. Ne znam da li ste primetili da sam bio u onoj kabini do Vaše, ubeđen da ste to Vi, prosto zadivljen kamuflažom koju smo Vam pripremili i prilagodili. Ne, ne, neće to čoveku biti sumnjivo što sam ga oslovio sa Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson, nemajte takvih bojazni, pa nisam ja blesav.

Nastavite sa čitanjem… “Drumska putarina kao metod zavaravanja”

Nožni virtuoz

mladi lavoviE, dečko, još držiš onaj servis? Kako…? Pa, mislim servis, šta je, bogotac? To, da, hemijsko čišćenje, držiš to još uvek? Treba da operem nešto zeleno preko tebe. Mis’im, kapiraš. A ne zovem te zbog toga, to ću posle da te zovem, kad mi jave ovi koliko ima kila, nego te zovem zbog onog malog što si ga pominjao u četvrtak. Onog klinca, talenat pravi. Sad sam razgovarao sa mojima i tu možemo da mu sredimo da pređe kod nas da igra.

Ma znam da je klinac… Kol’ko? Pa, dobro, srećan mu rođendan za mesec dana. Ha-ha! Tu onda potpišemo neki ugovor na nekog njegovog. Mojne mama-tata, je l’ ima burazera starijeg? Nije to problem, to smo već radili.

A to što se nećka, pa prospij mu neku priču. Oće Zvezdu? Oće Liga šampiona? Složi mu ono kao Nejmar, Ronaldo, Mesi, tresi. Ma to prolazi kod dece samo tako. Daš mu neki dres, ono kao original. Prolazi to i kod nas, pa kako neće kod njih. To će i ćale da mu se primi. Ćale, da, ćale. Otac, bre.

Ma, šta keva? Ko nju šta pita? Kupi joj neki frižider, ili onu sudo-mašinu. Nemoj oba, bre, se navadi posle. Iskenjaj, bre, tu priču da staramajka ne umara ruke. I obećaj još više kad mali zaradi. Ono kao bolja gajba, ili da se ta sredi. E, da, ćaletu prospeš priču i za kola, znaš i sam. Ćaletu, da, ćaletu. Ocu, bre.

Š’a…? Nemoj da mi kenjaš. Zaljubio… Mali bi da prca, a? A je l’ prco? Šta je ček’o do sada? Kako, bre, mali? A ona nevina k’o majka devet Jugovića, ha-ha! Ma, nebitno. I šta sad kao neće se odvaja od ribe, a ona neće da ide s njim. I ne treba, zabole me za nju. Je l’ mali stvarno talenat to što pričaš pika levom, desnom, glavom? To znaš i sam kako se radi. Fotkaj nju s nekim drugim da se vata na klupi, u parku, gdegod, al’ kao snimljeno mobilnim, ono uspravno. Briga me, namontiraj da tako izgleda. I onda pošalješ klincu to je bar jasno, i ovaj dolazi kod nas. Ti k’o da nisi gled’o filmove. To će sve razjebemo k’o Džeki lanac. E, imam drugu liniju. Zovem te posle za ono pranje…

Ode Bandit

In memoriam: Burt Reynolds 1936-2018

Sinoć je stigla vest da je Burt Reynolds podlegao dugogodišnjoj bolesti srca na nekoj klinici negde na Floridi. U to ime, prisećamo ga se muzikom iz izvesno najpopularnijeg filma u kojem je ostvario najznačajniju ulogu u karijeri: Smokey and the Bandit (1977).

Burt Reynolds beše jedan od svojeglavih momaka Holivuda. Štaviše: navodno je jednako čuven po ulogama koje je odbio kao i po onima koje je odigrao!

Nastavite sa čitanjem… “Ode Bandit”

Мука с речима: ха два

Петљање око слова х је испало сложеније него што сам мислио прошли пут. Незгодна је мирођија то, увек се појави у још некој чорби, где му се нисмо надали.

Зато пишем додатак.

Rh. То је ваљда слично оном са дх и још неким комбинацијама, које су се можда некад изговарале различито, па се после стопиле. Можда су стари Грци стварно умели да изговоре и чују р и рх различито, а писали су ово друго ваљда као двоструко слово ῥῶ. То се онда кроз латински пренело у бројне језике који р изговарају којекако, и свакако не ни близу оном како су га изговарали Грци. Тако да се и рх у већини језика изговара р, осим… наравно, код нас, Мађара и још којегде, јер ми томе налазимо сврху. Тако опет х испаде нешто као шаптач, помоћни радник, упутство за употребу свог комшије (у овом случају чак ни не ради ништа).

Х је помоћни радник и за слово г у неколико романских језика. Слова г и ц (тј g, c) се тамо читају као г и к ако су испред а, о, у, испред е или и већ… којекако. Ge, gi се тако у шпанском читају хе, хи, у француском же, жи, у румунском и италијанском ђе, ђи (или близу томе), за португалски (и остале пиринејске језике) нешто нисам сигуран али г није. Па шта раде кад треба да напишу да се чита ге или ги? Просто, убаце у (нпр guerilla) или х. Зато се она госпоја Могерини пише са gh, иначе би била Мођерини. То нама уопште не смета да ламборгиније прекрстимо у ламборџиније, ко ће сад да пази на gh.

Nastavite sa čitanjem… “Мука с речима: ха два”

Мука с речима: х

Стари виц о преговорима између рибе и студента машинца гласи:
– па, колики ти је?
– шездесет
– чега шездесет?
– подразумева се да је милиметара
– ха!
– не ха, него фи

У том вицу слово х бар има почасно место, јер неће га схватити ко не зна да се њим обележава висина. У остатку усменог и писменог саобраћаја не проводи се баш најбоље.

Код овог слова није питање како се чита, него прво да ли алфабет уопште треба да га има, па ако претегне на треба, да ли ће да се чита, па ако претегне на “да се чита”, тек онда на како. Код толиких ако-можда-ваљда, неко кукавније слово би већ нестало из алфабет(ов)а, али х се не да.

Чак и код нас, где се чита(ло) онако како се пише, било је двојбе треба ли нам х или не, па је Вук преломио да није ерцеговачко наречје најчистије, него херцеговачко (јер ерцеговски домороци говоре х), и то му би то. Ал’ зато постоји презиме Ерцеговац, и гомила други’ речи у варијантама са и без х. Ал’ бар знамо да се чита кад је написано, ту бар дилеме нема.

Nastavite sa čitanjem… “Мука с речима: х”

Pozdrav iz Pjongjanga

Snežana Radojičić, najpoznatiji srpski ciklonomad, osvedočeni je prijatelj Suštine pasijansa. Upravo danas mi je stigla razglednica iz Pjongjanga, a to sam čekao da bih vam pokazao i ono pravo:

pjongjang640

(klikni za veću sliku)

Da, dobro vidite. I nije ovo nikakva fotomontaža: Suština pasijansa se zatekla u Pjongjangu.

Nastavite sa čitanjem… “Pozdrav iz Pjongjanga”

Kako prigrliti GDPR (ili: Gde si, da si…)

Dragi naši,

Oh-NoDanas globalno stupa na snagu Uredba o zaštiti privatnosti podataka, po kojoj svaka internet lokacija koja je u nekakvoj interakciji sa privatnim podacima korisnika u Evropskoj uniji, pa bila ta lokacija unutar EU ili ne, ima da izjavi to i to o tome i tome, kao fol, da bi se osigurala privatnost onih koji te podatke ostavljaju.

Tim povodom, Suština pasijansa ima da izjavi sledeće:

Nemamo mi nikakve vaše podatke osim onih koje ste sami o sebi ostavili i koji su već javno dostupni. Vaše imejl adrese, dakle jedini podaci o vama koje imamo, zaštićene su tačno onoliko koliko ste zamislili da bi to trebalo tako da bude kad ste ih upisivali u polja koja vas identifikuju kao autora komentara.

Nastavite sa čitanjem… “Kako prigrliti GDPR (ili: Gde si, da si…)”

Pet godina, pet vekova, večnost

Čitam baš jutros uz kaficu: Bill Gates je ljubazno odbio ponudu Donalda Trumpa da zauzme prestižno mesto savetnika predsednika SAD za nauku. Reči koje je ujka Bili upotrebio prilikom odbijanja su diplomatske, sročene manirom čoveka koji nije slučajno postao prvi pojedinac sa realno stečenim bogatstvom koje je prešišalo sto milijardi dolara: “Mislim da ta dužnost ne bi predstavljala optimalno korišćenje mog vremena.”

Iza zavese ovog eufemizma se nalazi podatak da je tokom dva susreta Trump oba puta zahtevao od Gatesa da mu ovaj potanko objasni kako to da virus HIV i virus HPV nisu jedno isto. Takođe, pažljivi hroničari su zabeležili kako je Trump u obe prilike koristio ne baš diplomatski rečnik da opiše svoju fascinaciju fizičkim izgledom ćerke Billa Gatesa, koja ima 22 godine i mogla bi unuka da mu bude.

Nema nam spasa.

Nastavite sa čitanjem… “Pet godina, pet vekova, večnost”

Мука с речима: све је то провидно

Реч “провидно” нам је, веровали или не, из латинског. Али та прозирност (која је бар у корену наша) је, изгледа, толико важна ствар, да смо за њу запатили још неколико речи, углавном ресавском методом.

Ајд као фоткаџија да кренем од најдоброћудније из тог шпила: дијапозитив. То је скарабуџен израз, од дијафанос (διαφανής), прозиран, и позитиван – дакле у грчко-римском стилу. Означава фотку на прозирном филму а не на папиру. Убацује се у пројектор, или иза већег сочива, или служи за вежбање ока. Реч је очигледно била мало тешка за Амере, па се то код њих зове (фотографски-) слајд, што ће рећи клизавица, клизач, тобоган и слично, јер уклизава у пројектор. Могли су одабрати и било коју од педесет других преоптерећених речи, са истим резултатом.

Nastavite sa čitanjem… “Мука с речима: све је то провидно”

Sedmo dne obeležavanija roždestvo tvojego

(AKA Krenuo mali u školu – mašala, mašala!)

Imalo bi se šta reći u ovom času, mada je možda pametnije ćutati, jer ovde ruteri imaju uši.

Sedam nam je godina

A može biti jednako: jesti i o jelu pričati. I nije isto: hodati i u putovanju pričati. Jer nema paralele: pevati i plakati. I zato ne može biti: stisnuti i prdnuti.

Nastavite sa čitanjem… “Sedmo dne obeležavanija roždestvo tvojego”