Slučajevi (18): Sud linča

Iz gomile se izdvaja čovek srednjeg rasta i pita Petrova šta je zapisao u svoj notes.

– * –

Sud linča

Petrov uzjaha konja, i obraćajući se gomili, drži govor o tome šta će biti ako na mestu gde se nalazi javni park, izgrade američki neboder. Gomila sluša i, kako izgleda, odobrava. Petrov nešto zapisuje u notes. Iz gomile se izdvaja čovek srednjeg rasta i pita Petrova šta je zapisao u svoj notes. Petrov odgovara da je to njegova lična stvar. Čovek srednjeg rasta insistira. Reč po reč, i počinje prepirka. Gomila staje na stranu čoveka srednjeg rasta, i Petrov, spasavajući život, goni konja i nestaje iza ugla. Gomila je uznemirena i, u nedostatku druge žrtve, hvata čoveka srednjeg rasta i otkida mu glavu. Otkinuta glava kotrlja se kolovozom i zastaje u otvoru slivnika. Gomila se, zadovoljivši strasti – razilazi.

(bez datuma)

Gomila staje na stranu čoveka srednjeg rasta, i Petrov, spasavajući život, goni konja i nestaje iza ugla.

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)

Slučajevi (17): Makarov i Petersen

Pročitaj ovu knjigu, i shvatićeš kako su tašte želje naše.

– * –

Makarov i Petersen

Makarov: Ovde, u ovoj knjizi, piše sve o našim željama i njihovim ispunjenjima. Pročitaj ovu knjigu, i shvatićeš kako su tašte želje naše. Isto tako, shvatićeš – kako se lako ostvaruju tuđe želje, i kako je teško ispuniti svoje.

Petersen: Nešto si mnogo počeo svečano da mi govoriš. Tako govore indijanske poglavice.

Makarov: Ova je knjiga takva – da o njoj i treba govoriti uzvišeno. Štaviše, i kad razmišljam o njoj, ja skidam kapu.

Petersen: A pereš li ruke, pre nego što dodirneš tu knjigu?

Makarov: Da, i ruke je potrebno oprati.

Petersen: Ti i noge, za svaki slučaj, operi!

Makarov: Ovo je neduhovito i drsko.

Petersen: Je li, pa kakva je to knjiga?

Makarov: Naslov joj je zagonetan…

Petersen: Hi-hi-hi!

Makarov: Ta knjiga se zove MALGIL.

Ova je knjiga takva – da o njoj i treba govoriti uzvišeno. Štaviše, i kad razmišljam o njoj, ja skidam kapu.

(Petersen nestaje.)

Nastavite sa čitanjem… “Slučajevi (17): Makarov i Petersen”

Fotografija dana, 25. februar 2012

Ovog puta sam već preterao. Doduše, dodao sam malo bajca u ton.

U petak uveče, otvorena je grupna izložba slika u galeriji “Terra” u Kikindi. Moj prijatelj Braco Azarić, slikar, jedan je od trojice autora na izložbi. Od sve gungule, nisam stigao na otvaranje; šta da se radi, izviniću se kad ga sretnem ili odem do njega sledeći put.

Održavam sajt sa Bracinim radovima, pa mi on u znak zahvalnosti jednom godišnje donese sliku. On zna da obožavam njegov rad i uživa u tome da me obraduje. Sad je već nezgodno s prostorom: nemam više mesta na zidovima. Ali neka, ima mesta kojekuda gde se slike dobro vide.

I šta da vam kažem, nisam odoleo, morao sam da pokušam nešto. To nije način ophođenja prema radu jednog ozbiljnog slikara, ali Braco će mi prvi oprostiti kada mu budem rekao šta sam uradio – i zašto. A uradio sam ovo:

Fotografija dana za 25. februar 2012.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija dana, 25. februar 2012”

Slučajevi (16): Gubici

Red je bio prilično dug, i Andrej Andrejevič stajaše u redu više od dvadeset minuta…

– * –

Gubici

Na pijaci je Andrej Andrejevič Mjasov kupio fitilj i poneo ga kući.

Usput Andrej Andrejevič izgubi fitilj i svrati u radnju da kupi sto pedeset grama poltavske kobasice. Zatim Andrej Andrejevič svrati u mlekaru i kupi bocu kefira, zatim u dućančiću popi malu čašu hlebnog kvasa i stane u red za novine. Red je bio prilično dug, i Andrej Andrejevič stajaše u redu više od dvadeset minuta, ali kada pristupi prodavcu novina, tad, pred samim njegovim nosom, novine nestadoše.

Andrej Andrejevič je tapkao neko vreme u mestu i pođe kući, ali usput izgubi kefir pa svrati u pekaru, kupi francuski hlepčić, ali – izgubi poltavsku kobasicu.

Tada Andrej Andrejevič pođe pravo kući, ali usput pade, izgubi francuski hlepčić i slomi cvikere.

Kući Andrej Andrejevič dođe veoma ljut i smesta leže da spava, ali dugo nije mogao da zaspi – a kada je zaspao, tada je usnio: tobože, izgubio on četkicu za zube i pere zube nekakvim svećnjakom.

(bez datuma)

Kući Andrej Andrejevič dođe veoma ljut i smesta leže da spava, ali dugo nije mogao da zaspi...

– * –

(Danil Harms: IV ciklus – Slučajevi)

Slučajevi (15): Četiri ilustracije toga kako nova ideja može da prenerazi čoveka nespremnog za nju

(Kompozitor se, teško dišući, samo skljoka. Neočekivano ga iznose.)

– * –

Četiri ilustracije toga kako nova ideja može da prenerazi čoveka nespremnog za nju

A po mom mišljenju, ti si govno!

I

Pisac: Ja sam pisac.

Čitalac: A po mom mišljenju, ti si govno!

(Pisac nekoliko trenutaka stoji, potresen tom novom idejom i pada mrtav. Iznose ga.)

II

Slikar: Ja sam slikar.

Radnik: A po mom mišljenju, ti si govno!

(Slikar odmah pobledi kao platno. I kao trska se zanjiše, i iznenada premine. Iznose ga.) Nastavite sa čitanjem… “Slučajevi (15): Četiri ilustracije toga kako nova ideja može da prenerazi čoveka nespremnog za nju”

Slučajevi (14): Mladić koji je začudio čuvara

Čuvar pogleda mladića, zaškilji na jedno oko, pa na drugo, zatim počeša bradicu…

– * –

Mladić koji je začudio čuvara

– Vidi ti nju! – reče čuvar, gledajući u muvu. – A ako je namažem lepilom, sigurno će da crkne. Eto ti cele priče! Od običnog lepila!

– Hej ti, strašilo! – viknu čuvara mladić u žutim rukavicama.

Čuvar odmah shvati da se to obraćaju njemu, ali nastavi da gleda muvu.

– Čuješ li ti šta ti govorim? – povika opet mladić. – Skote!

Čuvar je prstom zgnječio muvu i, ne okrećući glavu prema mladiću, reče:

– A šta se ti, bestidniče, dereš? I ovako te čujem. Ne treba da se dereš!

Mladić rukavicama očisti svoje pantalone i delikatnim glasom upita:

– Recite mi, dedice, kako da odavde dođem na nebo?

Čuvar odmah shvati da se to obraćaju njemu, ali nastavi da gleda muvu.

Čuvar pogleda mladića, zaškilji na jedno oko, pa na drugo, zatim počeša bradicu, još jedanput pogleda mladića i reče:

– De, nema šta da se ovde zadržavate, prođite.

Nastavite sa čitanjem… “Slučajevi (14): Mladić koji je začudio čuvara”

Kako li se prave eroplani?

Tko leti – vrijedi!

Laza je obožavao papirne avione koje bi pravio Munja. Vrlo dobro su znali ko je od njih dvojce stariji, a ko pravi bolje papirne avione. Jednokrilci, slajderi, kondori,… Munji je jedno vreme imponovalo da ga brat posmatra kao aeroinženjera-idola ili makar kao idola, ali je to ubrzo počelo da ga smara. Munja je hteo mnogo više. Munja je hteo da bude kreator aviona. Ali pre toga…

Nastavite sa čitanjem… “Kako li se prave eroplani?”