Šta sve ne činimo zbog ljubavi

Crni, bakelitni telefon, od onih kakvi se više ne prave, ćutao je. Gledam ja u njega, nem gleda on u mene, kao da smo stranci. Osećao sam kako mi se nervoza pojačava, trzao sam se na svaki šum, pokušavao da prekratim to mučno iščekivanje na milion načina…

U takvim situacijama ništa ne pomaže, a najvažnije je da ne proradi crvić sumnje. Onaj što zna neprimetno da se uvuče u tebe, pa kad krene da rovari iznutra razbije te u paramparčad za kratko vreme. Pa, ti se posle sastavi, ako možeš. In love

Bakelitko se, napokon, oglasio. Skočio sam kao oparen, srce mi je lupalo kao ludo i bubnjalo mi je u ušima, a noge su me izdavale dok sam dizao slušalicu. B. je cvrkutala sa druge strane žice… Call me

Nastavite sa čitanjem… “Šta sve ne činimo zbog ljubavi”

Blade Runner u akvarelu!

Ima već tri dana otkad sam otkrio ovo čudo, ali i dalje ne znam šta da mislim o tome. Da li čovek oseća kompulsivni nagon za radom ili je genije, ja ovog časa ne mogu da kažem.

Evo o čemu je reč.

Da, dobro vidite: polučasovna verzija filma Blade Runner (1982), jednog od najznačajnijih u žanru naučne fantastike, rekonstruisana posredstvom 12.597 minijaturnih akvarela složenih u niz koji čini animirani zapis.

Presudite sami.

Elem: ne čini online (…) ono što ne činiš uživo (…)

Gde sam ono stao? Ah, da: svako je kovač svoje sreće. Nije ti kriv niko drugi, jer prilika ti je data još kad si bio mali. Ako si se na putu za WC usrao, nije to bilo zato što je WC daleko, nego zato što nisi krenuo na vreme.

Temu smo načeli pogledom na onaj kvazi-eksperiment od pre dan-dva. I tada smo uspostavili dva pitanja o iskušenjima privatnosti u virtuelnom prostoru:

Postoji li mera? Znate li tu meru?

Pitanja nisu samo retorička, jer se odnose na posledice dostignutog saznanja o sebi na društvenim mrežama (u prvom redu, na fejZbuku kao najmalignijem od svih). Jer, možda ste primetili: kada saznaju mnogo o vama, neki ljudi se ponašaju kao da poznaju vas. A tada vam nema spasa, jer će vas čak spopadati na ulici, kao što se nekima već desilo.

Ako se primenjena tehnologija smatra željenim artefaktom civilizacijskog napretka, kako to da smo njenim prihvatanjem dozvolili sebi da postanemo baš toliko glupi?Dobro de, neki od nas su i dalje imuni na društvene mreže. Ali, društveni okvir se menja u retrogradnom smeru online ophođenja (i ophodnje? hm…) i zato društvene mreže postaju nužnost u slučaju da želite da ostanete u kontaktu sa nekim ljudima.

Koja je to mera izlaganja sopstvene privatnosti, tog poslednjeg krhkog bastiona čovečnosti u modernom svetu potrošakčih iluzija? Jesmo li se doista odrekli privatnosti zarad udobnosti koju nam tehnologije donose? A kao posledica, rađa se još jedno suvislo pitanje: kako to da smo prihvatanjem tehnološkog napretka dozvolili sebi da postanemo baš toliko glupi?

Nastavite sa čitanjem… “Elem: ne čini online (…) ono što ne činiš uživo (…)”

Učiteljev rođendan

Ne, neću tražiti od vas da počnete da slušate blues. Ali tražim od vas da makar pokažete mrvicu poštovanja prema onome koje učinio mnogo za širenje tog žanra onda kad je to bilo važno.

Danas je 80. rođendan jednog od najvažnijih muzičara Engleske. John Mayall je rođen dovoljno rano da do prelomnih šezdesetih godina, kada je Ujedinjeno Kraljevstvo najzad počelo da izlazi iz bede prouzrokovane ratom, među prvima iskoristi potencijal rastuće popularnosti muzike koja je dolazila preko Bare. To čemu ga je otac naučio još kao dečaka ugrađeno je u muziku koju je počeo da plasira 1963. A ti koreni su zvučali ovako, kao pre deset godina, baš na proslavi 70. rođendana:

Nastavite sa čitanjem… “Učiteljev rođendan”

Puče

[Imamo EDIT na dnu]

Kometa ISON nije uspela da prođe pored Sunca. Raspala se sinoć pre nego što je stigla u tačku perihela. Da vidimo šta su zabeležili dežurni reporteri.

Mada, ja mislim da NASA nema pojma. Ovi iz _urira su lepo objavili kako jeste: kometa je obišla sunce i nestala. Da, tako je bilo, sigurno. Znaju ljudi.

[EDIT 29.11.2013 18:00] E, jebote, znaju! Izgleda da je parče preživelo i nastavilo put!

 

Jahač na kiši

Pesme su kao i žene: kada god ti zatrebaju, ne možeš da ih nahvataš. Winking smile

Sa današnjom sam se spetljao odavno, pre više decenija, pronašao je na Cevki, naoštrio tastaturu, najavio je Šefu, i kada sam hteo, pre nekoliko meseci, da napišem nešto o njoj, odjednom je nestala. Da li je bio u pitanju copyleft ili copyright, ne znam ni sam. Eye rolling smile

Sa njima se, ionako, nikada ne zna. Annoyed

A onda se, iznenada, kako to obično biva, pojavila u još lepšem izdanju. Open-mouthed smile Note

Rekoh sebi: sad ili nikad! Pre no što, ponovo, otperja bez traga. Airplane

Nastavite sa čitanjem… “Jahač na kiši”