Jen prelazi granicu

Za potrebe ove priče Jen ipak neće preći granicu. Bar ne političku.

– Jednu kartu, molim.

da li i ovaj kočijaš psuje?– Ma, daj sklanjaju tu kantu, @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@! Šta ste rekli? Kartu, a?

– Da, ja…

– Kartu, da. Ček malo. Vidi ovog s konjem. S konjem, bre, u centru grada! Heb’o te onaj ko ti dade volan! Kol’ko karti? Jednu, a?

– Da, jednu, ja…

– Ček sad… A… O, pa to ste Vi, Đurađe Talaševiću, koordinatoru programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala! Otkud Vi u javnom prevozu?

– Čujte, Jene Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensone, ako možete malo tiše, jer sam ilegalno izašao s posla, pa nisam ni službeni auto uzeo. Znate…

– Ne može tiše. Kad ste mi davali ovu masku vozača autobusa GSP-a mislio sam da ću moći vazdan da psujem. Al’ vraga! Po propisima ne smem ništa ni da pričam. Kô da sam robot neki, bre, jebote!

Nastavite sa čitanjem… “Jen prelazi granicu”

Jedna na dan (243): 28. novembar 2012.

Stilska vežba, kao pre 35 godina u fotolaboratoriji…

Pripremam se za jednu ozbiljniju sesiju, valjaće mi da smislim i neko pametnije osveljenje, pa sam hteo da isprobam neke tehnike u postprodukciji, za šta mi je bila potrebna scena mrtve prirode. Postavio sam tamni hamer, poređao nekoliko predmeta, ama šta mi je prvo dopalo ruku, pa se malo poigrao – najpre u toku slikanja, a zatim i u postprodukciji…

Jedna na dan, 28. novembar 2012: Kao, mrtva priroda

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (243): 28. novembar 2012.”

Pesma iskupljenja

Nećemo se iskupiti nikada, ali to ne znači da treba da se predamo.

Izvinite što sam odabrao verziju pesme koja je otužnog audio kvaliteta. Ali, ovo nije parada hifilističnih zvukova, nego priča o značajnoj muzici. A “Redemption Song” je značajna, veličanstvena i besmrtna pesma. I tako je ne zato što je Bob Marley njome sebi napisao epitaf, nego zato što pogađa u srce.

Nastavite sa čitanjem… “Pesma iskupljenja”

Jedna na dan (242): 27. novembar 2012.

A sad ona koju sam sinoć odložio…

Izgleda, ponekad mi je potrebno da se prisetim u kakvom svetlu mogu da radim sa objektivom od 50 mm f/1.4. Sva je istina da nisam savladao to fantastično stakalce i da mi je potrebno više prakse. Prisećam se da bi trebalo izbegavati potpuni otvor blende kad je objekat blizu, nego je bolje ići na f/2, pa kompenzovati svetlo u aparatu, ako je već dovoljno da bude tamno. E, pa tako i bi ovog puta…

Jedna na dan, 27. novembar 2012: Mesingani zec

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (242): 27. novembar 2012.”

Danas bi mu bilo 70 godina

Na današnji dan pre tačno 70 godina, rođen je Jimi Hendrix, najveći instrumentalista u istoriji rock muzike. U svojoj izuzetno blistavoj, mada bolno kratkoj karijeri, okrenuo je svet naopačke, pustio na nas ljubičastu izmaglicu, opevao ljubav, samoću i frustraciju, napisao neke od najlepših muzičkih fraza dvadesetog veka, svirao u susret Suncu, pronašao lek za besmrtnost. Ali nije pronašao lek protiv oblapornih kompanija i to je platio glavom.

I utuvite već jednom da Jimi nije umro od droge. U času kad mu je patolog našao više od pola litre vina u dušniku, bio je stone free duže od dve godine. To beše i opevao.

Nastavite sa čitanjem… “Danas bi mu bilo 70 godina”

Počinje euforija

Prvi od tri filma u serijalu “The Hobbit” će biti predpremijerno prikazan ovih dana. Premijera je zakazana za 13. decembar (zapravo, 14. decembar, ali u Evropi će to biti pre ponoći…). I euforija je počela. Eno ih, turili su poster na avion…

Jedva čekam… Uh, šta ja to čekam kad nemam bioskop u varoši?… Grrrr. Steaming mad