Traktat o odrazu

Može li se preći petsto godina muzičke istorije za pet minuta? Sad ćeš da vidiš!

Moje dugogodišnje drugovanje za Zoćom ima muziku kao lajtmotiv. Njegovo neverovano studiozno poznavanje muzičkih fahova koje najviše volim i pomoć koju mi je pružio učinili su da pre desetak godina najzad uspešno sistematizujem progresivni rock Ostrva. Bilo je to izvedeno na način koji bi bio nemoguć bez tog upliva. Valjda mu je bilo najteže da porazbija sve predrasude, kojih sam bio pun, i pozatvara sve ćorsokake u koje sam upao tokom samostalnog istraživanja, a bilo ih je mnogo. Nikad neću zaboraviti jedno subotnje popodne septembra 1994. godine kad je Zoća stavio jednu gramofonsku ploču na svoj Thorens i rekao: “Slušaj ovo. To si tražio, a da i ne znaš da jesi.” I ovo se razgleglo pod miholjskim suncem Kragujevca

Nastavite sa čitanjem… “Traktat o odrazu”

Utovar nedeljom, 14. oktobar

Gledam, slušam i ne verujem da se dešava…

Kukuruz je loše rodio, pale akcije BMW-a, EU odobrava perverziju na ulicama, a ovog psa nema ko da našminka. JESMO LI SE ZA TO BORILI?Pritisci rastu: navodno će Nemačka zatražiti ukidanje bezviznog režima za mene i moju porodicu, e zato što su neki ljudi, skrajnuti na marginu društva, pre izvesnog vremena odlučili da iskoriste darežljivost država EU. Ne bi to bilo tako strašno da se onda nisu osokolilli da traže politički azil, ne kapirajući da se azil na lažnjaka ne može dobiti, ali se mogu dobiti penali u državi.

Niko ništa ovde neće preduzeti. Možda će neki od sledbenka fašističkih tendencija u Srbiji već naći načina da provede kontekst mržnje svakoj priči. Svi će nešto da mrsomude i da se prave blesavi, a ja ću da trpim. Oh @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@!

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 14. oktobar”

Jedna na dan (196): 13. oktobar 2012.

Protutnjali Dani ludaje u Kikindi. Nisam se nešto istrsio slikajući okolo, bilo je i intenzivnijih godina. Malo sam bio i skrenut sa svoje uobičajene putanje ludog fotografa, razlozi nisu bitni, a što je možda i u redu. Što mi reče stari znanac Vlada Sretenović, profi fotograf i vlasnik najuglednije fotografske radnje u mojoj varoši, kad sam mu se požalio da nešto ne ulazim u zonu i ne slikam mnogo: “Nema veze da bude puno slika, pogotovo ako si slikao mnogo prethodnih godina.” Kao i obično, rekao je pravu reč: valjalo je da meračim. A da citiram i drugog prijatelja, Nevena Grujića, čoveka od oka i sa fotoaparatom u ruci: dovoljna je jedna. Jedna jedina.

Nisam uspeo ni da pregledam fotke od dva dana, osim letimice, a kamoli da ih preberem i obradim. Utrčavam sa jednom fotkom za koju sam još na trgu rekao “ako budem zadovoljan, ovo će biti fotka dana”. E, pa zadovoljan sam. Just kidding

Jedna na dan, 13. oktobar 2012: Dvojica Lala na bundevi

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (196): 13. oktobar 2012.”

Bez proklizavanja

Unapred vam se izvinjavam, jer pouzdano znam da je mnogo onih kojima se ova muzika neće dopasti. No, takvima se ni ne obraćam. Obraćam se nekolicini koji su uložili svoj mentalni i intelektualni kapacitet da čitaju između redova u muzici koju slušaju.

Kao izvinjenje, ispod crte idu zanimljiva priča i još jedna numera.

Danas sa vama delim verovatno najbolju pesmu koju je stvorio David Crosby, čovek kojeg u domenu rock’n’roll stvaralaštva poštujem više od bilo koga drugog, osim možda Jimija Hendrixa.

Nastavite sa čitanjem… “Bez proklizavanja”

Vikend bioskop: Piratski radio

Verujem da većina posetilaca Suštine pasijansa svoju dnevnu dozu muzike dobija iz piratskih izvora. Uz male razlike u tehnologiji, tako je bilo i pre pola veka…

Originalni naziv: The Boat That Rocked
Godina izdanja: 2009.
Reditelj: Richard Curtis
Glavne uloge: Philip Seymour Hoffman, Bill Nighy, Rhys Ifans, Kenneth Branagh
Trajanje: 135 minuta

Nastavite sa čitanjem… “Vikend bioskop: Piratski radio”

Zašto je noću nebo mračno

A sad da apsolviramo jednu čudnu, ali realnu temu: ako se svetlost sa svih zvezda pruža ka nama, zašto ona nije sabrana u potpuno svetlo nebeskog svoda u noćnim satima? A kako to da je nebo po Mesečevom danu tamno kao noću? Šta se bre to dešava?…

Izvinjotka svima koji malo teže, teško ili nikako ne razumeju engleski. Ako vam se nije aktivirao titl na srpskom, aktivirajte ga sami!

Jeste li razumeli? I svetlo putuje.

Jedna na dan (195): 12. oktobar 2012.

Dani ludaje, dani da poludim sa fotoaparatom u rukama. Tradicija…

Onaj pravi dan za slikanje me tek čeka – to je subota od Dana ludaje. A petak je dan za izviđanje. Tek toliko da vidim gde se šta nalazi, da isprobam svetlo (uh, loše je) i da uđem u zonu. Nije da nema materijala.

Jedna na dan, 12. oktobar 2012: Dani ludaje 2012, petak

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (195): 12. oktobar 2012.”

Vazduh koji dišem

Ima još bendova koji ove godine slave pola veka, i to bez prekida staža kao neke im izvikanije kolege.

OK, moramo priznati da je na ovom vozu promenjeno par vagona… pa i lokomotiva. Zapravo, od inicijalne ekipe koja se okupila pod tim imenom u današnjoj postavi nema ama baš nikoga – no dobro, ako pod oficijalnom karijerom smatramo momenat snimanja prvog albuma, tu su Tony Hicks i Bobby Elliott.

Na žalost, prepoznatljivi glavni vokal Allana Clarkea rešio je da se penzioniše tamo negde 1999. godine, baš u momentu kada je “Long Cool Woman in a Black Dress” osvojila top liste, nekih 27 godina posle objavljivanja.

No dobro, imali smo i kolateralnu benefit od tih odlazaka – da je Graham Nash ostao sa Holliesima, danas ne bi imali CSN (i ponekad Y). Smile

Утеривање

Сироти мали хрчкиГледам низ своју улицу… накупило се кола. И већина има гараже, имам чак и ја, али се нешто не сећам да сам видео неког да баш утерује кола у гаражу. Добро, тамо у тзв. “новоградњи” из шездесетих и седамдесетих, тамо морају. Куд би иначе с колима, нема места другде. Ове нове новоградње, са два-три спрата и двадесетак станова, или имају заједничке гараже у подруму, ако су баш на тесном плацу негде у центру, или немају никакве, ако је авлија довољно велика.

Ово гаража по улици што видим, скоро све је претворено у некакве радионице, или збирке. Баш као на том западу, у гаражи се држи свашта, па чак и кола ако за њих другде нема места.

Што су онда људи зидали толике гараже? И што их данас не користе за оно за шта су их наменили? Шта се променило?

Nastavite sa čitanjem… “Утеривање”