Može li se preći petsto godina muzičke istorije za pet minuta? Sad ćeš da vidiš!
Moje dugogodišnje drugovanje za Zoćom ima muziku kao lajtmotiv. Njegovo neverovano studiozno poznavanje muzičkih fahova koje najviše volim i pomoć koju mi je pružio učinili su da pre desetak godina najzad uspešno sistematizujem progresivni rock Ostrva. Bilo je to izvedeno na način koji bi bio nemoguć bez tog upliva. Valjda mu je bilo najteže da porazbija sve predrasude, kojih sam bio pun, i pozatvara sve ćorsokake u koje sam upao tokom samostalnog istraživanja, a bilo ih je mnogo. Nikad neću zaboraviti jedno subotnje popodne septembra 1994. godine kad je Zoća stavio jednu gramofonsku ploču na svoj Thorens i rekao: “Slušaj ovo. To si tražio, a da i ne znaš da jesi.” I ovo se razgleglo pod miholjskim suncem Kragujevca
Pritisci rastu: navodno će Nemačka zatražiti ukidanje bezviznog režima za mene i moju porodicu, e zato što su neki ljudi, skrajnuti na marginu društva, pre izvesnog vremena odlučili da iskoriste darežljivost država EU. Ne bi to bilo tako strašno da se onda nisu osokolilli da traže politički azil, ne kapirajući da se azil na lažnjaka ne može dobiti, ali se mogu dobiti penali u državi.

Гледам низ своју улицу… накупило се кола. И већина има гараже, имам чак и ја, али се нешто не сећам да сам видео неког да баш утерује кола у гаражу. Добро, тамо у тзв. “новоградњи” из шездесетих и седамдесетих, тамо морају. Куд би иначе с колима, нема места другде. Ове нове новоградње, са два-три спрата и двадесетак станова, или имају заједничке гараже у подруму, ако су баш на тесном плацу негде у центру, или немају никакве, ако је авлија довољно велика.