Fotografija dana, 17. novembar 2011

Ovo bi moglo da boli… A sad jedan dokument na moj račun.

Bez obzira na varijabilni tempo objavljivanja na Suštini pasijansa (a tako će i ostati), neki plan mora da postoji. To je posebno postalo izraženo sad kad je organizovana ekipa saradnika (uskoro kreće i četvrti stalni saradnik): valja praviti rasporede.

Otkad sam krenuo sa Suštinom pasijansa prošlog marta, za planiranje koristim jednu visoko sofisticiranu metodu uz pomoć nekih uređaja i materijala: išpartam lenjirom komad papira, udarim datume koji slede i vremenske odrednice koje inače koristim, zalepim papir selotejpom, pa opal’ plajvazom po njemu. Smile with tongue out

Sad će se naći neko da primeti da sam ja svojevremeno trubio o temo nekom programu koji služi za uređene tabele. Jesam, trubio sam. I ne, Excel nije toliko udoban i efikasan kao što su to papir i olovka. Ovo na stolu mi je uvek u prednjem planu, a ne zaklanja druge sadržaje na ekranu: mogu da se skoncentrišem gledajući u raspoložive vremenske slotove ili da razmišljam okolo-naokolo škrabajući po poljima. Pričajući tako sa Milošem o raznim iskušenjima te vrste, rešim da mu ilustrujem metodu koja se pokazala efikasna za jednog korisnika tokom osam meseci; sad je postala nedostatna u višekorisničkom okruženju… I pošaljem mu fotku koju sam posle još obrađivao i igrao se u pokušaju da istražim razne presete.

Ljuta metodologija, a? Winking smile Taj crvenkasti ton pri dnu je odsjaj sa mojih obraza, pocrveneo sam od stida… Embarrassed smile Not! Just kidding

Našao sam zanimljivu kombinaciju preseta koja će dobro poslužiti za isticanje kontrasta nad detaljima. Posebno me se dojmio taj blagi gubitak fokusa na slici; ne govorim o zamućenosti u prednjem planu (makro režim, fokus na sredini), nego ukupnom dodatnom utisku; kad bih vam pokazao neobrađenu fotku, videli biste da to nije mutno. Nisam znao šta ću dobiti, a nisam ni zamišljao unapred šta bih hteo; sa te tačke, mišn lost; nego sam ipak nešto naučio, pa je mišn ipak akomplišd.

Koliko često…

Imam nekoliko pitanja za vas. Zamislite ih kao jedno pitanje, pa pokušajte da odgovorite.

Preseci žicu i počni da živiš, ako ne umeš drugačije.1. Koliko često provodite 24 sata ili duže bez kontakta sa resursima na Internetu? Kada vam se to poslednji put dogodilo?

2. Kako reagujete kada ste nasilno offline (npr. nestane struje ili, daleko bilo, računar je u kvaru)? Da li se zbog toga nervirate, makar prikriveno?

3. Koliko društvenih mreža pohodite? Jeste li ponosni na taj broj?

4. Da li vam obilje sadržaja na Internetu pomaže ili odmaže da završite planirani posao? Da li biste bili efikasniji kada biste Internet imali samo 3-4 sata na dan?

5. Kada neko postavi retoričko pitanje “kako smo samo živeli pre bez Interneta”, šta pomislite? Date li neki odgovor u sebi ili samo ponovite to isto pitanje?

6. Poslednji vic koji ste saznali – da li ste ga čuli uživo od nekog ili ste ga pročitali sa ekrana? A da li ste ga poslednji put ispričali ili poslali e-poštom?

7. I najvažnije pitanje: šta je najvažnije što bi danas bilo različito u vašem životu da se Internet nikad nije pojavio u ovom obliku kojim danas raspolažete?

 [EDIT: navalili odgovarači da numerišu odgovore na taksativno postavljena pitanja, pa nisam imao kud nego da numerišem i sama pitanja.]

P.S. Pozdrav prijatelju koga neču neću imenovati i koji se veoma zabrinuo za moje zdravlje samo zato što nisam postavio nikakav prilog na Suštinu pasijansa celo popodne i veče, do sitnih sati. Pobogu, čoveče: isključi računar i živi malo.

Begunac je uhvaćen na delu

Ako imate malo dete, bilo bi bolje da ne gledate ovo… Kad premotam 19 godina unazad, sećam se sličnih scena u rođenoj kući… Ali tad nisam imao resurse za hvatanje dokaza.

A kad smo kod resursa za hvatanje dokaza, pogledajte opet šta se dešava od 1:20 nadalje… Dasa je očigledno provalio špijunažu i odlučio da ukloni kameru… Faca govori sve.

Fotografija dana, 16. novembar 2011

Lišće sa oraha je najzad potpuno otpalo. Vreme da osvežim onu scenu.

Setićete se, postoji jedna banalna scena koju slikam kroz prozor svog predsoblja: dimnjak na komšijinoj kući i orah u drugom planu, taj je čak u trećem dvorištu. Scena je jednostavna, ali dobro posluži za prikaz doba godine. Kad bih bio dovoljno stpljiv da napravim time-lapse film od fotki hvatanih godinu dana, ovo bi bila scena kojom bih se igrao. Nisam baš toliko pošašavio: zasad su dovoljne fotke koje sam uradio ranije u projektu “jedna na dan” (ova, ova, ova, ova i ova), mada sam propustio žuto lišće. No, ostaje još krošnja pod snegom i biće dosta.

Ova fotka je načinjena malčice pod pritiskom jer sam bio zauzet krupnim poslom i nisam bio opušten. Da, škola veli “opusti se” – to je važan preduslov da dođete do boljeg rezultata. Ipak imam nešto zanimljivo:

Da odmah napomenem: ne, vazduh nije bio toliko ljubičast, mada je imao neku čudnu notu zbog te oblačnosti i relativno visoke vlage u vazduhu kasno popodne. Iz tog razloga sam i obradio scenu tako da više liči na crtež nego na fotografiju. Kao što rekoh jednom prilikom, moja misija je da slikam, a ne da fotografišem. A to što se može slikati i fotoaparatom prestavlja malecku povoljnost za mene.

Sad čekam sneg. A u međuvremenu, mišn akomplišd, bez obzira na ovaj fantomski ulaz tame s leve strane. Boktepita kako se to stvorilo.

Kako biti obrazovaniji od Galileja? (IV)

Digitalizacija

Leva žica nosi informaciju o novim gaćama Lejdi Gage, a desna kompletnog Šekspira. Neke stvari su neprocenjive, za ostalo tu je WC šolja.Grane primenjene fizike oblikovale su savremeni svet. Nobelova nagrada iz fizike za 2009. godinu dodeljena je za dostignuća ne iz fundamentalne fizike (elementarne čestice i sl.), već za dve oblasti primenjene fizike (optike): optička vlakna i optički digitalni senzori (CCD). Naš život je postao nezamisliv bez elektronike, komunikacija i kompjuterske tehnike. Sve te delatnosti su suštinski digitalizovane.

 

Digitalizacija je proces koji se bazira na tzv. diskretizaciji. Mogli bismo da damo link kaDigitalizovani Homo Sapiens u razmeri 1:1 Wikipediji, ali je bolje da ovde napišemo definiciju diskretizacije: to je pridruživanje neprebrojivog skupa prebrojivom. A sad da objasnimo: trenutno kroz vaš stan prolaze talasi koji nose informaciju o televizijskom programu Televizije Pink, Grand Parada i sve ostalo. Taj talas može da ima bilo koju jačinu, što zavisi od toga koliko ste blizu predajnika i koliko ima prepreka između vas i predajnika. E, ako bismo zabranili talasu da ima bilo koju jačinu, već ga naterali da može da ima samo jačine od npr. 0, 5,10,15 i 20, mi bismo ga time diskretizovali. I to više ne bi bio talas sa klasičnim brdima i doljama, već pre bi ličio na stepenice. Ovaj štos možemo da obavimo po jačini (amplitudi), i/ili u vremenu. Ako ga obavimo i po jednom i po drugom, dobijamo skup tačaka: digitalizovani signal.

Nastavite sa čitanjem… “Kako biti obrazovaniji od Galileja? (IV)”

Miris starih knjiga

Da li ste ikad osetili onaj karakteristični miris u antikvarnici knjiga ili u biblioteci? Razlog postojanju tog mirisa je još jedna činjenica koju odavno niste imali nameru da saznate…

Dakle, lignin: to je suština beskorisne činjenice za koju ste još odavno bili nezainteresovani.

Lignin je polimer, tačnije makromolekul iz grupe fenilpropanskih jedinjenja. Nalazi se u strukturi drveta u velikoj količini (jedino celuloze ima više). S obzirom na složenost, nalazi se u mnogim varijetetima u raznim biljkama. Moguća struktura lignina je ova:

Nastavite sa čitanjem… “Miris starih knjiga”

Najbolji ruski akvapark

Naslov bi trebalo da glasi “najbolji ruski nezvanični akvapark”, jer nije nemoguće da su i Rusi počeli da prave skupe vodene igraonice za decu i odrasle. Ovde je trebala samo kanta nafte – i eto veselja!

Pitaćemo se ko je to dopustio, ali nećemo to nikad saznati, pa se ne treba previše opterećivati. Valjda niko nije poginuo u tom, hm, akvaparku…

Fotografija dana, 15. novembar 2011

Jedna tema je povukla drugu, pa tobože nisam imao kud. Teško žabu u vodu naterati.

U komentarima uz prilog o filmu “Gospodar prstenova” Ralfa Bakšija razvila se diskusija o knjigama, o čitanju, o ponavljenom čitanju i o čitanju kao strasti. I pomenuh kako sma knjigu pročitao šest puta, na zgražavanje drugara. Pa šta ću, siroma’… A onda se pomenuše tri knjige…

I setim se, a nije da nije, jedna mi stoji stalno na dohvat ruke umesto u polici. To je jednotomno izdanje na engleskom, koje mi je Komšija doneo pre nekoliko godina na poklon. Beše to onog jedinog leta kada je malo svratio kući iz Amerike (a sad se, srećom, vratio). Znao je dobro koliko volim knjigu (on ne deli moje ushićenje; šta ćete) i potrefio je. Baš je ta knjiga bila predmet šestog čitanja i, kao što rekoh, ispostavilo se mnogo lakše nego što sam se plašio da će ispasti.

Da bih naglasio da o “Gospodaru prstenova” mislim kao o jednoj knjizi (pa bila u tri toma ili jednom), rešim da uslikam svoje primerke. Ono “Nolitovo” tvrdo koričeno izdanje koje sam kupio još 1983. toliko je ofucano da baš i nije za prikazivanje (razni su ih čitali, ukupno oko dvadesetak puta). I zamislim neku mračnu predstavu ove jednotomne knjige.

Eksperiment se sastojao od pet ekspozicija i raznih smerova obrade u postprodukciji, uglavnom samo preko preseta koje sam nagurao u Lightroom. Dva poslednja kandidata su brzo odskočila, a konačni izbor sam odredio naučno-recitatorskom metodom “en-den-dina-savarakatina-savaraka-tika-taka-aja-baja-buf”. I evo je.

Fotografija dana za 15. novembar 2011.

Mišn akomplišd. Winking smile

Poezija putovanja Zemljinom niskom orbitom

Posade Međunarodne svemirske stanice nam pružaju sve lepše snimke Zemlje otkako su dobili staklene kupole za pogled napolje. Ron Garan, američki astronaut i pasionirani fotograf, pružio je svetu neverovatne snimke (pratim njegov G+ profil, cirkus od sadržaja!), a ovo što je nedavno osvanulo na portalu Vimeo je prevazišlo maštu. Pogledajte ubrzani snimak prelaska stanice preko raznih putanja; potrudio sam se, pa sam sastavio vremenske odrednice sa mestima po spisku.

  • 0:15 – Prelazak preko Aurore Borealis nad Sjedinjenim Državama noću
  • 0:25 – Aurora Borealis i istočne Sjedinjene Države noću
  • 0:44 – Aurora Australis od Madagaskara do jugozapadne Australije
  • 0:59 – Aurora Australis južno od Australije
  • 1:12 – Od severozapadne obale Sjedinjenih Država to sredine Južne Amerike noću
  • 1:38 – Aurora Australis od južnog do severnog Pacifika
  • 2:00 – Pola kruga oko sveta
  • 2:20 – Noćni prelazak preko centralne Afrike i Bliskog istoka
  • 2:39 – Noćni prelazak preko Sahare i Bliskog istoka
  • 2:49 – Prelazak preko Kanade i centralnih Sjedinjenih Država noću
  • 3:05 – Prelazak preko južne Kalifornije do zaliva Hadson
  • 3:18 – Ostrva u Filipinskom moru noću
  • 3:31 – Prelazak preko Istočne Azije do Filipinskog mora i Guama
  • 3:45 – Pogledi na Srednji istok noću
  • 3:55 – Noćni prelaz preko Sredozemnog mora
  • 4:02 – Aurora Borealis i Sjedinjene Države noću
  • 4:19 – Aurora Australis preko Indijskog okeana
  • 4:31 – Od istočne Evrope do jugoistočne Azije noću

Moji lični favoriti, bez dileme: aurora na 1:02 i munje nad Filipinima na 3:22.

(Via)

Gospodar Prstenova: film Ralfa Bakšija

Baš zanimljivo: danas je 33 godine od premijere prve instance filma “Gospodar prstenova”. A znate li da Hobit postaje punoletan sa 33 godine?

Plakat filma: premijera je održana 15. novembra 1978.Na današnji dan, 15. novembra 1978. godine, održana je premijera filma The Lord of the Rings, po čuvenom delu epske fantastike J.R.R. Tolkiena i u režiji Ralpha Bakshija. Taj film je napravljen kao neobična kombinacija animacije i rotoskopije (animacija preko pokreta živih glumaca). Nažalost, film pokriva samo “Družinu prstena” i “Dve kule“; drugi film je trebalo da pokrije fabulu dela “Povratak kralja“, ali negativna kritika je učinila svoje i pored toga što je film doneo nekakvu zaradu, pa drugi film nikad nije snimljen. Ostade delo bez klimaksa.

Nema veze, reći će neko – danas legendarni filmovi Petera Jacksona, koji u totalu produženih verzija traju preko 11 sati, svakako pokrivaju detaljniju priču, i to u tehnici koja daleko prevazilazi Bakšijev rad.

No, da li je baš tako?

Upravo je ovo poređenje razlog ovom prilogu. Razrešiću ga onako kako najbolje umem: kao neko ko je šest puta pročitao “Gospodara prstenova“. Jer, dragi moji: to delo se najpre čita, a zatim gleda.

Nastavite sa čitanjem… “Gospodar Prstenova: film Ralfa Bakšija”