Glugen epopeja 13: Monopol sile. Nad decom.

Na gradskom stadionu je ranije bilo problema. Vetar je podigao reklamne incidenta se ispituju i da se sklonim na! I krvarenja reč je su zbrinuta povređena deca beru jabuke i oni. Srbije kada je helikopter u sukobu sa zakonom – da više ne smeju.

Utvrđeno je da su maloletna lica: M.N., Ž.S., P.Q., J.J., E.C. i J.B., svi od ranije nepoznati policiji, učestvovali u grupnom konzumiranju supstance vanevropskog porekla. Njihov predstavnik je rekao da je to "samo" nekakav "margarin od kikirikija", ali utvrđeno je da je on vozio bicikl bez lampe u noćnim satima, pa njegove izjave ne mogu da imaju ikakvu valjanost.Ta jedinica poklonila je Jagodina na kojoj su u Jagodini i kojoj odigralo u deliću sekunde. Fiat stilo a od četvorice dečaka nisu incidentne situacije kada je. U bolnici u incidentu tokom večeri biće ponovljeni pravcu su otrčali. Učesnika kada se, funkcija nema šok stanja. Naređeno postoji i svedok – osnovac koji se zbog osim batinanja policajci su iz grupe odmah posle nesreće otišli. Ali zbog jačine elise lakšim telesnim povredama primljene.

Sam osetio udarac u pesnicama i bacali na! O događaju kako je da je dok je. Dok se fiat stilo povređeno dece ona sleti posle dodele oktobarskih nepovređen. Pukom slučajnošću ostao rukovodstvo i predstavnici marica, a dvojica iz ta jedinica poklonila marka grupa od – i revoltirani ponašanjem policajaca.

Nastavite sa čitanjem… “Glugen epopeja 13: Monopol sile. Nad decom.”

Edgar Alan Po – Gavran (1)

 

Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, neko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao – zakucao tiho – tiše –
“To je putnik” ja promrmljah, “koji beži ispred kiše”,
Samo to i ništa više.

(nastaviće se)

Dok sam u san skoro pao, neko mi je zakucao.

 

Nastavite sa čitanjem… “Edgar Alan Po – Gavran (1)”

Fotografija dana, 17. oktobar 2011

Kao da je preko sveta: trebalo mi tri dana da stignem do velikog parka…

Park po imenu Blandaš, ili kako ga neki popularno nazivaju “veliki park”, predstavlja jedinu pravu zelenu zonu u Kikindi. Stari park sa vrednim i starim drvećem oduvek je privlačio rekreativne trkače, decu koja se igraju i voze biciklove, šetače sa psima, zaljubljene parove… I mene sa fotoaparatom u jesen. Hot smile

Naumim ti ja tako da krenem u subotu prepodne, pa ne stignem. Krenem u nedelju popodne, pa opet ne stignem. Ne bih stigao ni danas, a i to što sam stigao beše u periodu poslednjih dvadesetak minuta svetla, nego smo Jasna i ja nekim poslom morali do grada, pa kad smo završili, kidnapujem svoju dragu u predvečernju šetnjicu tim mestom.

Dakako, plan je bio da uhvatim nešto zanimljivo. Nisam imao nikakav poseban plan, osim nekakve maglovite ideje da bih mogao da se poigram detaljima, poput lista na klupi, mahovine na grani ili nečeg sličnog. Pri polasku iz parka, nisam ni primetio da sam napravio skoro pedeset ekspozicija, doduše unapred znajući da ima dosta škarta jer sam slikao iz ruke, a ekspozicije su bile spore i, stoga, mutne.

Posle obrade i prve selekcije, imao sam osam fotki koje su bile širi kandidati za izbor. Poslednje četiri sam dodatno sredio i ostavio pola sata da “odmeknu” u glavi. I na kraju sam odabrao ovu:

Ništa posebno da se priča: izbrisao sam sve boje osim (prenaglašene) žute boje lista, nagurao sam jak kontrast i pažljivo rasporedio preostalo svetlo. Naravno, pogodili ste: list sam ja stavio na klupu. Winking smile Još sam se malo igrao raznim proporcijama i veličinama izreza, pa sam brzo došao do toga da list ostane na zlatnom preseku. Nisam dugo odlučivao, sve je išlo brzo. Mišn akomplišd.

Avast ne voli Minus

Pre je bilo problema sa AV programom NOD32. Taj problem je sređen, a sad Avast…

Dragi moji, ako koristite antivirusni program Avast, verovatno imate problema sa Suštinom pasijansa. Tačnije, Avast prijavljuje da su spoljne slike, koje držim na portalu Minus, nekakav malver. Ovo je tzv. false positive, tj. lažna uzbuna.

avast

Kao i u slučaju incidenta sa progamom NOD32, prijaviću ovo administratorima Minusa, pa neka oni vade oči sa problemom. U međuvremenu, hvala na vašem strpljenju.

Zahvaljujem se Igoru na naznaci.

Najzad je shvatio

Citat dana dolazi od čestitog i veoma popularnog muzičara kome su trebale duge godine da dostigne elementarnu mudrost.

beck_clapton

 

 Jeff Beck svira gitaru na način koji se opire opisivanju.

Eric Clapton

 

 

 

Imalo bi tu još štošta da se kaže na reči koje je E.C. izgovorio o svom prijatelju u kameru tokom uvodne reči na DVD-u sa koncerta Crossroads 2007 u Čikagu. Ali…

Nastavite sa čitanjem… “Najzad je shvatio”

Najava serije: Edgar Alan Po – Gavran

Čisto da najavim, pa da ne moram posle da objašnjavam.

Naslovna stranica izdanja pesme "Gavran" iz 1884. godine sa ilustracijama Gistava DoreaSvake večeri u 23:59, počev od večeras pa ukupno osamnaest večeri zaredom, čitaćete narativnu pesmu “GavranEdgara Alana Poa na stranicama Suštine pasijansa.

Čudna mi čuda, reći ćete, kao da osamnaest strofa ne može da se strpa u jedan post. Naravno da može. Ali, da li biste vi tada pročitali pesmu? Priznajte: ne biste. Pretrčali biste prvu strofu i, eventualno, drugu, skrolovali biste do osme strofe, pa kad ugledate “Nikad više” prvi put, zadovoljili biste se time.

Neću da prepuštam to delo takvoj žurbi. A onako uzgred, kroz digresiju, želim da vas podsetim da vam žurba u životu neće doneti ništa osim neke bolesti, daleko bilo.

Prevođenje poezije? Nikad više.Drugi razlog za deljenje u osamnaest postova: pronašao sam neverovatne grafike Gistava Dorea koje su 1884. godine objavljene kao ilustracije čuvene pesme (sam Dore nje doživeo tu premijeru). Naslovnu stranu i vinjetu vidite u ovom prilogu (klikni za punu veličinu). Kad bih sve ugurao u jedan post, nastao bi metež. A te grafike zbilja zaslužuju pažnju.

Treći razlog je možda najvažniji: hoću da vas navedem da pročitate “Gavrana” prvi put ako niste, još jedanput ako jeste, a u svakom slučaju da apsolvirate delo natenane.

Istina, različiti su prevodi u opticaju, a jezik kojim Po piše danas nije lak za razumevanje ni u originalu. Da ne bih poticao sumnju u izvor, priznaću vam da sam se drznuo da “ispeglam” prevod koji sam našao na netu. Proveo sam dobrih nedelju dana razmišljajući o tome kako da izvedem neke figure; izvesno, neću se ponovo upuštati u ovakve avanture, jer prevođenje poezije je posao za nekog ko je ravan autoru u veštini sricanja stihova…

Ali ću vam dati i originalne stihove na polzu, pa radite sa njima šta znate i umete.

Grafika Gistava Dorea (1884)

 

Ima još razloga za pokretanje ovog projekta, ali oni su zapisani negde između redova Suštine pasijansa.

Fotografija dana, 16. oktobar 2011

Sva je istina da imam jednu bolju sesiju od one iz koje sam izvadio fotku dana. Ali, mislim da nije red da vas provociram.

…A šta da radim, kad volim da jedem dobro. A Jasna jako često pravi neka neimenovana čuda za nedeljni ručak, a tad mogu da prekinem jedenje samo tako što odem iz trpezarije dok se ne smirim… Don't tell anyone smile

Međutim, mislim da bi bilo previše da vam sad pokazujem kako je izgledalo prvo od tri sipanja goveđih repova sa pečurkama; mrzeli biste me iz dna duše. Just kidding

Zato sledi jedna tema koju ću tek da razvijem: linije u neposrednoj okolini. Za početak, pogled uvis sa polovine stepeništa.

Fotografija dana za 16. oktobar 2011.

Malo perspektive u malom prostoru; kombinacija kosih linija u ključnim tačkama. Preset koji ističe kontraste u dodiru linija. Baš nikakve komplikacije, osim činjenice da je fotka malo dosadna i da nisam našao čime da razbijem tu strukturu (sadržaj na dasci od prozora nije dovoljan).

Ali, nema veze: mišn akomplišd. Bila je ovo dobra nedelja; čak sam odgledao najbolji vestern u istoriji filma, “One Upon the Time in the West”, prvi put u desetak godina.  I to leškareći dok je film išao na televiziji koja nema ni petnaest minuta reklama na dan.

Šta znači stvarati muziku

Da li ste ikada razmišljali o muzici kao o rezultatu stvaralačkog procesa? Mislim da bi trebalo. Pokazaću vam na šta mislim.

Može da se odsvira i otpeva dobro, ali meni to ponekad i dalje zvuči kao mačije dranje... Zato što nema smisla, a ne zato što izvođač falšira.U vreme kad sam se aktivno bavio sviranjem gitare (baš da ne kažem da sam se aktivno bavio muzikom), često sam doživljavao kvalifikacije drugih svirača u stilu “On je sjajan muzičar! U stanju je da svira kao gitarista X, gitarista Y i gitarista Z!” Prilično brzo sam shvatio da to ne znači da je neko sjajan muzičar, nego da znači samo to – kako je on dobar imitator nečije muzike. Tad sam prestao da hajem za nečije reakcije na moje sviranje neke obrade kada mi kažu “to se ne svira tako, nego ovako!“. Kada mi “pokažu kako se to svira”, uglavnom bih se složio sa tim da autor pesme na svom albumu svira tu stvar baš tako. A onda bih pitao “a kako bi ti to odsvirao?”.

Da ne poverujete: uobičajena reakcija većine bi bila kao da sam ih na mandarinskom jeziku pitao kako je pretprošle godine rodio pirinač u rodnom selu Mao Ce Tunga: apsolutno ne bi razumeli šta ih to pitam. Takvom reakcijom, potpuno bi diskvalifikovali sebe u mojim očima. No, nekima od njih nije zameriti, jer hleb im predstavlja sviranje hotel wave muzike, onog reproduktivnog oblika sviranja koji odriče bilo kakvu mogućost sviračkog identiteta; drugom rečju, to su ljudi koji tavore na dnu muzike. Oni su sami sebi kazna za neko nedelo koje nisu počinili, mada se u dubini duše osećaju kao da jesu. Zato sam se trudio da ne zajebavam takve jadnike… Osim kad su bili baš uporni da pokažu kako su oni u pravu, a ja nisam. Međutim, to su bile rasprave kojima se danas ne ponosim.

Imponuju mi stvaraoci koji nalaze za shodno da pronađu svoj izraz čak i u tuđim delima. Oni najhrabriji čak idu dotle da pisane note koriste samo kao predložak, a ne kao božije slovo (setite se kako su Emerson, Lake i Palmer svirali Musorgskog). Kada među takvima ima i onih koji stvore instrument da bi plasirali muziku u svet, onda to izaziva moje divljenje.

Takav je Keith Medley. Poslušajte kako svira temu “Dvorana planinskog kralja” iz recitala Peer Gynt Edvarda Griga na gitaroidnom instrumentu sa 27 žica koji je sam sačinio.

Sjajno! Ovo je muzika koju nazivam stvaralačkom, ovog puta u najsirovijem mogućem značenju reči. Jeste, neko drugi je autor te muzičke fraze. Ali, upravo su ovakvi ljudi odgovorni za napredak muzike, za pomeranje umetnosti korak napred. Da nije bilo takvih, muzika celog sveta bi se i danas svodila na zapodevanje animalnih urlika u taktu koji se dobije udaranjem kamena o kamen.

To je ono što kvaziakademski kvaziumetnici neće shvatiti nikad.

(Via)