Dvanaesti dan (?)

Kanim se već duže vreme da napišem reč o ovoj knjizi. Hvatam sebe kako ne želim to da učinim, a onda shvatam i zašto.

Izdanje izdavačke kuće "Alnari"Počelo je tako što sam jednog dana pre otprilike mesec dana  negde pronašao preporuku za čitanje knjige “Dvanaesti dan” Vilijama Gledstona. “Sve što ne znam ja, zna Gugao”, reče mali Perica: već minut kasnije sam čitao priloženi odlomak na sajtu. Imajući pozitivna iskustva sa izdavačem, kliknuo sam na korpu, kupio knjigu i nastavio svoj dan.

“Alnari” je, izvesno, agilan izdavač. Knjigu sam naručio online u petak uveče. Kurir je bio pred kućom u ponedeljak u podne. Uzeo sam je u ruke u pet popodne. Uz nekoliko prekida, računajući i jednu dremku u nevreme, knjigu sam pročitao do četiri ujutru.

E, pa baš i nisam morao.

Nastavite sa čitanjem… “Dvanaesti dan (?)”

Izmerite svoj link

Molim za malu pomoć: istražujem nešto za svoj groš, pa mi treba što više uzoraka brzine Interneta kojom raspolažete.

Ako vam rade neka preuzimanjai slanja, sačekajte da završe ili ih prekinite. Ovaj test će vam oduzeti pet minuta ili manje, ali je za pouzdan rezultat potrebno da link bude potpuno slobodan.

Idite na sajt Speedtest.net i kad se učita flash interfejs, kliknite na komandu BEGIN TEST. Kada se sva tri testa završe (ping, download, upload), kliknite na SHARE THIS RESULT, Moja trenutna brzinaa zatim na COPY. Prenesite iskopiranu URL adresu rezultata u polje komentara ovde ili mi pošaljite e-poruku na adresu [drgrba AT drgrba TAČKA info]. Dobijenu informaciju ću zadržati kao anonimnu i poverljivu; dobijene podatke ću koristiti isključivo u sažetom obliku (prosečne vrednosti).

Hvala vam unapred.

Malo sjajne muzike za lepo veče

Kad uspešan dan krunišeš večernjom šetnjom držeći za ruku nekog bitnog, pa te zahvati miris behara u rođenoj ulici, shvatiš koliko je život lep.

Zato mi je malo teško da ukapiram ovog desperadosa. Kako god, neće mi pokvariti raspoloženje ni da je sto puta toliki. Tekst je odličan, a muzika perfektna:

Madrugada – Mother of Earth

 

(tnx Žikica via FB)

Fotografija dana, 5. april 2011

Pouka današnje sesije u okviru projekta “jedna na dan” je jednostavna i glasi: ne propuštaj detalje!

Današnji lov na fotku dana se desio spontano. Sutra očekujem majstora koji će staviti nove daske na moju terasu. Stare daske su dotrajale i bilo je vreme za tu akciju. Odlažući zamenu tokom poslednjih par godina, nisam održavao daske sadolinom, nego sam dopustio mahovini i lišajima da se razviju na daskama… Elem, izašao sam da prosto dokumentujem staro stanje, a onda sam, tražeći najbolje uglove, uočio sjajnu priliku za fotografisanje nečeg što nisam isprva primetio. Evo fotke:

Fotografija dana za 5. april 2011.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija dana, 5. april 2011”

Iznenadna inspekcija

Kad je bal, nek’ je bal: danas pravim het-trik priloga koji imaju veze sa mojim omiljenim časopisom.

Ako ste skloni fejsbučenju, lajkovanju, edovanju i koje sve ono glagolske imenice još pristoje tamo, onda biste mogli da se pridružite ovoj stranici.

Uto je još juče krenula prepiska sa Igorom Rillom, kad mi je zatrebala mala konsultacija; a danas bujica poruka u oba smera. Igor i ja smo znanci još od onog mog prvog pisanja o časopisu, a ljudi sličnog pogleda na svet lako postaju drugari. On mi je i skrenuo pažnju na ovaj youtube klip:

 

i to sve sa napomenom: obrati pažnju na 5:18… tu se slikaju svi NG gloduri Smile

(tnx Igor; Via)

Prelistavam novi National Geographic

Ovo sam jednom već radio: bio je prvi rođendan mog omiljenog časopisa, jedinog domaćeg na koji sam redovno pretplaćen. Tada sam rekao da nikad više to neću raditi. Ipak moram: drugi prepričavaju dnevnu štampu, a ja biram da podržavam one koji inspirišu čovečanstvo da se brine o planeti. Svako po svom ukusu i savesti.

National Geographic Srbija, april 2011.Ama, kad sam već pomenuo savest, da pomenem i svoja duga iskustva sa poštarima… Progoni me čvrst utisak da moj poštar ima nekakav problem sa pošiljkama u zlatnom najlonu. Sistematski oštećuje sve primerke svih časopisa koji mi dolaze na kućnu adresu. National Geographic uspešno presavije popreko (na stranu što uopšte ne mora da ga presavija), a onda ga zabije u procep kapije i pritom ga pocepa i prelomi ris. Zbog toga sam prestao da se pretplaćujem na dva časopisa koji stignu celi od Londona do Kikinde, a onda ih kreten ošteti pred mojom kapijom. Pa sad ti objasni volusini da si platio ne baš simboličnih 300 € za dva puta dvanaest izdanja i da očekuješ da ne budu cepani od strane onih koji su zaduženi da ih isporuče u valjanom stanju.

Kako da objasnim mamlazu da je National Geographic časopis koji se čuva celog života? Ne vredi da objašnjavam poštaru išta, a ne smem da mu učinim nažao jer bi on onda pozvao policiju, pa bih ja imao belaja jer bih zastupao nešto što ni prosečan policajac ne razume. Probao sam sa kontrolorima u pošti; više uspeha bih imao da sam se žalio drvetu oraha u svom dvorištu. Sledećeg meseca ću pokušati reverznom psihologijom: ostaviću poruku sa molbom na kapiji, pa kako bude. Izvestiću o ishodu.

Kao i obično, postoji jedan način da se smirim nakon što vidim šta je poštar uradio mom primerku časopisa: prelistaću ga. Od sad, nadalje i ubuduće, činiću to sa svakim brojem.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam novi National Geographic”

Koreni programa GluGen

Najpre jedna napomena: ovaj prilog je prenet sa mog starog bloga, koji će uskoro biti zatvoren. Ima tamo nekoliko priloga za koje važi teza “šteta da se baci”, pa ću ih polagano preneti ovde, uz obeležje da pripadaju arhivi.

Evo prvog u nizu tih priloga.

Znate li šta je to GluGen? Ovaj program, čije ime je skraćenica od “Glupost Generator”, nažalost više ne može da se koristi na novim mašinama, jer je pisan nekad davno za računare koji su radili na 500-1000 puta sporijem taktu nego ovi danas. Ovih dana se nešto prisećam tog programa jer će uskoro na Praktikumu da osvane zanimljiv sadržaj nalik GluGenu.

EDIT: Osvanuo je, odavno. Idite u download zonu Office Praktikuma i skinite RNDalicu za Excel 2007/2010, alatku Miloša Babovića.

A sve je počelo mnogo ranije. Evo priče na koju me je podsetio moj drugar Džoni…

– * –

Stručnjak za kompjutere Džilbert Bohuslav bio je veoma ponosan na svoju pametnu “bebu”, kompjuter DEC 11/70, tako da je mislio kako ga može naučiti da piše kaubojski roman.

DEC 11/70 je najsavršeniji kompjuter iz svoje klase u koledžu Brazosport, Hjuston, Teksas. Već se pokazao majstorom u igranju šaha sa Bohuslavom, tako da je mladi stručnjak za kompjutere uneo u njega neke nove informacije — sve reči koje su se najviše koristile u svim vestern filmovima koje je ikada gledao.

DEC je počeo da izbacuje svoju kaubojsku priču, a sa njom je potukao i Bohuslava, odnosno njegovu teoriju. Evo priče koju je ispričao DEC.

Teks Doe, šerif Heri Sitija je ujahao u grad. On je seo gladno u sedlo, spreman na nevolje. Znao je da je njegov seksi neprijatelj, Alfons Kid, u gradu.

Kid je voleo Teksas konja Marion. Iznenada, Kid izađe iz salona Grumen zlata.

“Vuci, Teks”, ljutito je povikao.

Teks je dohvatio svoju devojku, ali pre nego što je mogao da ga izvadi iz kola, Kid je opalio pogodivši Teksa u slona i tundru.

Dok je Teks padao, on je izvadio svoju šahovsku tablu i pogodio Kida 35 puta u kralja.

Kid je pao u bazen viskija.

“Aha”, reče Teks, “ne volim to da radim, ali on je bio na pogrešnoj strani kraljice.”

Bohuslav je prekinuo eksperiment i vratio se igranju šaha.