Jeste reklama, ali je dobra.
Contrex je mineralna voda koju puni fabrika u vlasništvu kompanije Nestlé.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Jedva da odvojim veče da sredim fotke koje delim i da napišem reč-dve. Umalo da tako i ostane…
Protutnjalo je prošlog vikenda: dvadeset šesti put za redom, Dani ludaje su održani u Kikindi. I dvadeset šesti put za redom, pokazalo se da subota kao centralni dan uvek ostane lep dan – možda hladnjikav, ali suv. Tako i bi: i pored preliminarnih najava da će sekire da padaju s neba, to se nije desilo; padalo nešto malo kiše u noći između petka i subote, pa se oprostilo do zore. Do prepodneva, trg je bio suv.
Danima se kanim da napišem kratki izveštaj, nego je kasnila obrada fotki; nisam imao vremena. Nisam video niti slikao previše toga, jer najpre nisam hteo da pravim gužvu ni sebi ni prijateljima koji su bili naši gosti u subotu i nedelju. Pride, imao sam jednu nevoljnu obavezu, prisustvovao sam jednoj sahrani, pa mi je prvobitni plan za subotu bio poremećen satnicom i raspoloženjem. Nekako ispade da sam napravio tri foto-sesije kao celine, no i to je bilo dovoljno, jer imam dobar rezultat. A biće toga jošte dogodine.
Počelo je, dakle, u petak: stigao sam samo toliko da fotografišem karnevalski defile predškolske dece, što je i inače jedna od najzanimljivijih tema za objektiv.
(klik na svaki od šest foto-kolaža vas vodi direktno u Google+ galeriju; ima oko 120 fotki u svih šest odeljaka)
Ja sam jedan od onih koji se plaše visine. Čak imam frku od letenja avionom, mada nekako suzbijem taj strah. Ali, padobranci su mi posebno nejasni.
Verujem da adrenalinski udar deluje kao neka vrsta droge. Dalje od toga ne bih mogao da razumem porive ekstremnih sportista.
Mada, složićete se da su padobranci pioniri maleni za one koji koriste odelo za letenje…
Danas je devedeseti rođendan velikog maga animacije i u to ime Google je postavio prikladni animirani doodle.

Art Clokey (1921 – 2010) je jedan od pionira filmske animacije u prostoru. Smatra se rodonačelnikom animacije gline, što je jedan od najtežih oblika u animiranom filmu. Imate li bar načelnu ideju koliko je rada trebalo da bi bio napravljen film poput remek-dela “Gumbasia”? Ja nemam. Pogledajte prvi rad Arta Klokija:
Ako do sada niste čuli, to znači da ste nepismeni. U tom slučaju, blago vama.
Sazna se kad-tad… Kako je i ko provalio, to ne znam, ali danas je otkriveno sledeće:
Ako prenosite neku knjigu na srpskom jeziku preko granice, morate da platite kaznu taksu u iznosu od 1300 dinara. Prilikom prijavljivanja cariniku već treba da imate uredno i tačno popunjen obrazac koji se nalazi tamo i tamo. Ako ne prijavite knjigu, rizikujete novčanu kaznu.
Da li ja to lupetam? Da, naravno da lupetam. Ovako nešto nije ništa drugo nego lupetanje.
Međutim, nije problem u tome što ja lupetam, nego u tome što je ovo istina. Zakon koji sadrži ovu odredbu, kako god se taj zakon zvao, postoji od 1994. godine.
Trik je samo u tome što većina carinika nisu budale kao onaj nedavno na granici sa Makedonijom, pa nisu našli za shodno da udaraju takse na knjige koje ljudi nose na letovanje. I zbog toga do sada niste znali za ovo, kao što nisam znao ni ja.
A taj jedan je oglobio 2.600 dinara familiju koja je na letovanje u Grčku ponela dve knjige čija ukupna vrednost jedva da je 1.000 dinara.
Dok ja postignem sve što treba da bih mogao da se vratim Suštini pasijansa onako kako dolikuje, predlažem vam mali intermeco uz muziku sa Apalača.
Ako ne poznajete muziku koju svetu daruje Gillian Welch, propustili ste mnogo. Ovaj performans dvoje starih saradnika (Gillian Welch i Dave Rawlings već godinama rade zajedno) je samo mali primer da poštovanje korena čini mnogo.
Izgleda šašavo, ali ide. Čak ima sve ateste za vožnju po javnim drumovima.
Šta god da pomislite, verovatno je tačno. Ovo nije auto, ovo je iživljavanje osobe koja nikad nije izašla iz puberteta.
Danas počinju Dani ludaje u Kikindi. Kiša će padati samo noćas, što je zgodno – ako već mora da bude kiše.
Neću da vam pričam mnogo: reč je o veselom okupljanju u karnevalskoj atmosferi; jedino doba godine kad građani Kikinde pozitivno polude (inače smo ludi zapravo). Umesto priče, spremio sam vam izbor od oko 120 fotografija iz moje lične arhive Dana ludaje.

Ne, fotke nisu ovde, nego sam ih postavio na Google+. Evo linkova (klikni na sliku ili tekst):
Ovaj siromah je dospeo na ivicu nervnog sloma. Kako i ne bi, ovaj sadista ga provocira neprekidno…
Ono jeste, ni ja nemam bolje mišljenje o psima, ali ne bih mučio jadno pseto pričajući mu o hrani… Eventualno bih jeo pred njim… ![]()
Prema pisanju lista Mail, jedna od najpoznatijh i svakako jedna od najlepših građevina na svetu je ugrožena.
Drveni šipovi koji nose kompletnu konstrukciju temelja mauzoleja Tadž Mahal su truli i postoji realna opasnost da u roku od pet godina potpuno popuste. U poslednjih nekoliko godina, pojavile su se pukotine u unutrašnjosti mauzoleja, a četiri minareta na uglovima platforme zgrade su već blago nagnuta. Uzrok problema je značajan gubitak vode iz obližnje reke Jamuna, čime je zemljište isušeno i to je dovelo do prodora vazduha u delove temelja u kojma je do sada voda služila kao impregnator.
Kako stoje stvari, potrebna je hitna akcija saniranja.

Sebična beleška: mora da izdrži bar dok ne stignem da ga vidim.
Činjenica: deluje mi nestvarno, kao da je nekome svejedno što je ta značajna građevina ugrožena. Nadam se da me taj utisak vara.
(Via)