Jen rizikuje

Za potrebe ove priče Jen je prijavio kandidaturu za predsedničke izbore.

Đurađ Talašević, koordinator programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala, je kršio ruke.

– Pa, dobro, Jene, pobogu. Vi kao da niste svesni opasnosti izlaganju novih identiteta zaštićenim svedocima!

– Da…

– Odakle Vam samo ideja da se prijavite za te neke glupe izbore!?

Nastavite sa čitanjem… “Jen rizikuje”

Stotinu teza o digitalnoj fotografiji

Na G+ je osvanula zanimljiva lista od stotinu kratkih činjenica o digitalnoj fotografiji. Ono jeste da lista pati od malih nedostataka tu i tamo, ali ne mari, jer to je lična lista autora, a ne objava nekakve belosvetske istine. Uostalom, stota teza glasi “Sačini sopstvenu listu”.

Ako ne razvijete SOPSTVENA pravila koja ćete poštovati, ostaćete neprepoznatljivi.

Najpre mi je palo na pamet da prevedem ovu listu i tako sačinim poseban prilog, ali to ću učiniti tek kad udovoljim stotoj tezi. Štaviše, pala mi je jedna ideja na pamet…

Delim sa vama nekoliko meni najzanimljivijih teza sa te liste, uz prateće komentare.

Nastavite sa čitanjem… “Stotinu teza o digitalnoj fotografiji”

O veštini i kreativnosti

Erik Christopher ZeemanCitat dana dolazi od matematičara koji je video poeziju u teorijama, koji je stvorio i dao svetu teoriju čvorova, teoriju dinamičkih sistema, čak i teoriju čije ime ne umem da prevedem. A šta je to spram teorije katastrofe, spektralnih sekvenci, geometrijske teorije singulariteta i činjenice da je zbunio i naše i njihove na univerzitetu u Kembridžu, radeći to toliko šarmantno da su ga svi zavoleli.

 

Tehnička veština je ovladavanje složenošću.
Kreativnost je ovladavanje jednostavnošću.
Erik Christopher Zeeman

 

Nastavite sa čitanjem… “O veštini i kreativnosti”

Dne obeležavanija roždestva tvojego

Nemam dilemu: kada bih sad bio u istom onom položaju od pre godinu dana, opet bih učinio isto…

Moram da se menjam da bih ostao isti, rekoh i najzad pokrenuh Suštinu pasijansa na današnji dan pre tačno godinu dana.Moram da se menjam da bih ostao isti, reče jednom jedan kauboj, te zameni konja motociklom, a kolt mobilnim telefonom. Svet oko mene se menja na način koji bih radije da ne vidim, ali iz ove kože se ne može. Današnja deca čine drugačije stvari, sama, nego ona nekadašnja deca koja su se uvek igrala zajedno i među kojom sam i ja upoznavao svet. Sve je drugačije. Moram da se menjam da bih ostao isti, rekoh i najzad pokrenuh Suštinu pasijansa na današnji dan pre tačno godinu dana.

Možda sam dao sebi slobodu koja mi ne pripada? Možda sam pogrešio format? Možda je to sve iluzija? Možda ne budem uspeo da se izvučem?… Čekaj malo: o kakvom je to izvlačenju reč? Ja želim da uvučem druge u ovo, a ne da izvučem sebe. U manjini sam, u manjini je i ekipa koja je uz mene. U manjini su i oni koji pohode ovo mesto, što znači da smo svi zajedno u pravu.

Nastavite sa čitanjem… “Dne obeležavanija roždestva tvojego”

Rođendanski utovar 2012

Suština pasijansa je, po definiciji, prohodala posle jednog dana života, tako da nema smisla porediti sa bepcima jednogodišnjacima. Deder da vidimo šta se može utovariti na prečac.

I šta da kažem, nešto sam neaktivan u Savezu boraca poslednjih godina, pa sam izgubio žicu za držanje govora… A onaj domen obećavajućeg imena firstbirthdaypartyideas.org pokazao se nedostatnim za krađe ideja za prvi rođendan bloga.

Kakva su to vremena došla!

Eto, vidiš kako sve može da se nađe kad si uporan.Može biti sinhronicitet, može biti i štogod drugo (zavera, na primer), ali ja sam zaista odavno bio naumio da promenim separator za utovar-priloge. I odem na gorepomenuti sajt i nađem baš ono što mi je trebalo: oznaku “ovde preseci makazama”.

Eto, vidiš kako sve može da se nađe kad si uporan.

Nastavite sa čitanjem… “Rođendanski utovar 2012”

Prolog jednog 23. marta: Kad pre, jebote!

Sporo prolaze dani dok godine lete,
samoća pomalo steže. Vrati me pjesmom.
Drago Mlinarec

Došao sam u godine kad primećujem da vreme curi brže nego što bi trebalo. To je ono što moji roditelji nisu mogli meni da objasne, a ja sad ne mogu da objasnim svom detetu. Ali dobro, neka bude i prebrzo. Samo da ne bude prazno. Praznine i gluposti se plašim više nego bilo čega drugog.

Bilo je kao juče. A godina. Cela godina. Tri, četr:

Nema više onog kombinatskog duha: da se jedna ekipa posveti preslaganju stolova u menzi, da druga poveša prašnjave ukrase od krep-papira po plafonu, treća da donese pivo i sokove; četvrta da se napije pola sata po početku proslave i da zamalo sve upropasti.

Nastavite sa čitanjem… “Prolog jednog 23. marta: Kad pre, jebote!”