Sublimacija iskustva

Citat dana dolazi od onog ko je otkrio vezu između večere i daljinskog upravljača, ko otvoreno flertuje sa devojkom svog gazde, ko ima metafizički odnos prema arhetipskim neprijateljima (i onim ispod i onim iznad), ko uvek pronalazi još jedan način da šutne najboljeg druga u dupe i ko može da pojede lazanje u količini deset sopstvenih težina pre podne, ali onda popodne ne može.

Skoknite po dnevnu dozu stripa o mačku Garfildu.

 

Teško je biti ozbiljan kad si go.
mačak Garfild

 

Imam sve dnevne šlajfne. Sve do jedne. Od 19. juna 1978. do danas. Još devedesetih godina sam prikupio sve retroaktivno, a od onda skupljam Garfilde svakodnevno. Imam stranicu na kojoj se sa mog diska izbaci strip po slučajnom izboru.

Podsećam vas da sam već pisao o svom idolu. Skoknite na tu stranicu i pogledajte neke favorite koje sam tamo spremio za vas.

Ne propušta priliku

Citat dana dolazi od onog ko je toliko slušao Toma Waitsa da mu ni četrdeset bootlega ne bi teško palo neće teško pasti; od onog koji je doživeo da životni san pretvori u javu, sve u žutom okviru; od vrednog đaka koji svoje štreberske ocene objavljuje sa velikim stilom i osmehom koji osvetljava prostore; od pritajenog umetnika čiji talenat za multimedijalnost će kad-tad izaći na površinu; od momka u duši, inače prvog autora Suštine pasijansa koji je saznao u čemu je razlika između gole belkinje i gole crnkinje.

 

Grba ima taj napadački instikt°,
ne propušta nijedan volej, pa makar to bio autogol!
Igor Rill

 

Momci u duši, inače sve autori Suštine pasijansa. Photo by Teodora Aleksić

Trebalo je primetiti i uhvatiti trenutak i uživati u njemu. Sve to je bilo moguće zahvaljujući perfektnom danu kakav je opevao Lou Reed i perfektnom društvu kakvo ne postoji u drugom kontekstu.

Nastavite sa čitanjem… “Ne propušta priliku”

Provokator

Jeste li čuli za Minuscule? Reč je o sjajnoj animiranoj seriji moderno sklopljenih crtaća u kojoj glavnu reč vode insekti. Pazi sad.

(Savetujem gledanje u režimu punog ekrana)

Jadni pauk… I molim te, ko bi rekao da je bubamara tako zločesta?… Čovek svaki dan nauči ponešto…

Ah, da: svakako ne propustite ni druge priče. Ne znaš koja je luđa. Sačekaj samo da čuješ onomatopeju kretanja puža…

Nazdravlje! I ruku na usta, molim.

Samo Čak Noris može da kija otvorenih očiju. Ali su zaboravili da kažu da on usput iskijava penicilin i tako leči ljude oko sebe. A mi ostali?… Mi ovako:

Sad će da krene poslednji talas prehlade. Za mnoge, taj je najgori mogući. Kljukajte se vitaminima, sad je bitnije nego što je bilo tokom zime. I, ako već kijate: stavite maramicu na usta; ili barem stavite ruku, pa odmah idite i operite ruke sapunom; okrenite se od ljudi; zaboga, preduzmite nešto da ne širite klice oko sebe.

I – nazdravlje!

Kad bi se uređajima komandovalo glasom

Šta bi bilo kad bi bilo? Zamislite pametan televizor.

Nadam se da niko nije baš toliko naivan da poveruje da su glasovne komande najbolji način da se rukuje uređajima. Međutim, iako je ovo samo video-skeč, hvatam sebe kako nemam sažaljenja za bilo koga ko bi pomislio da su televizori inteligentne sprave (na kojima se prikazuju inteligentni programi koje kreiraju inteligentni stvaraoci). U svetu u kome ambicije dopiru samo do raznih oblika izliva potrošačkih strasti inteligencija nema šta da traži.