Trik je u nečemu drugom. Gledaj pažljivo i možda ćeš primetiti.
Nastavite sa čitanjem… “nad načibo mivsaS (ili: Sasvim običan dan u rikverc)”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Trik je u nečemu drugom. Gledaj pažljivo i možda ćeš primetiti.
Nastavite sa čitanjem… “nad načibo mivsaS (ili: Sasvim običan dan u rikverc)”
(Tačan odgovor obično glasi: “Ako su u Srbiji, onda batine od neke navijačke grupe”. Ali nismo mislili na to…)
Uradi nešto deset hiljada puta i postaćeš stručnjak, kažu oni koji se razumeju u te stvari. Ako si zaista doneo čvrstu odluku da pokušaš nešto u tom pravcu, gledaj da budeš originalan. Recimo, ako je to nešto izrazito fizičke prirode (mlaćenje protivnika na razne načine) i baš si izrazito razbacan, mani se ćorava posla sa tim turnirima i glupostima, nego samo pobedi dovoljno puta da ti CV bude pozlaćen, a onda se vešto podmetni nekom holivudskom agentu.
Lars Andersen bi mogao da prođe u Holivudu, ali zamalo. Elem, taj čovek ima jedan ozbiljan problem: nije dovoljno površan da bi filmska industrija mogla da ga svari. Pazi sad:
Nastavite sa čitanjem… “Šta se dobije kad se ukrste Robin Hud i Brus Li?”
i pajz derane ništa ti ja to ne verujem, ni u one gore ni u one dole, ko da tu i ima neke razlike, to je isti dućan samo jedan čuva prednji ulaz a drugi stražnji. ne verujem ni to što pišu, zajebi radnju, bato, pišu zato što dobiju kintu da popune prostor i da raja ima sučim da se razonođava, a ne za to da proveravaju jel sve to baš tako kako su napisali. ajde bre ko bi to sve proveravo, to ti ko ona stevka, samo prenosi sa kolena na drugo koleno i ič se ne sekira ako nešto i upadne između. il prevađaju na ono guglo, i ni ne gledaju jel to ima nekog smisla, samo da nečeg natrpaju da ne zvrji prazno.
to ti ko za onog mučenog gavrila, šo je iz principa gađo u onog kurajbera švapskog… pa ga mi učili iz čitanke kako je ovo ono borac vizijonar i šatigajaznam, i dok dlanom o dlan prođe sto godina on ispo gurav. il ono što kažu da je udar na novinare najgrđi civilski zločin, kad tuđi gađu njiove, a kad oni gađu tuđe onda je to na dobrobit svima. ajde. svašta pišu a ko veruje sam je kriv, jelda. ta ne veruju ni oni sami, nit ih briga.
Pazi ovako: možeš samo da gledaš. Možeš samo da slušaš. Možeš i istovremeno da gledaš i slušaš, a tad je doživljaj potpun. Kako god okreneš, tung-von-jaaaaan! Te-kwon-doooooo! Čunćinun kojinpal nijengon pojendaaaaal!
Šta sve neće postati aktuelno zbog naglog širenja popularnosti malih kvadrikoptera, tzv. dronova, malih letelica koje nose kamere i snimaju sve i svašta. Stvar se raširila toliko da je već počela standardna proizvodnja digitalnog smeća, a uto se uhvati i poneki zanimljivi kadar, poput ove borbe u vazduhu.
Ako ćemo pravo, ni soko nije baš najbolje prošao, jer verovatno je dobio po tamburi pri naletu na propelere, ali makar je ostao u vazduhu i tako odneo pobedu u okršaju.
(engr. hipster-horor parkurdžije)
Dakle, trend među parkurdžijama: dodaje se dramaturški sloj, montaža ide na visok nivo, a new age je više zastupljen od postmodernizma. Evo primera.
Ni blizu kao ona bajkerska bežanija od medveda, ali da uračunamo da je montaža zaista na visokom nivou. Što se montaže zvuka tiče, ona je štogod petparačka, ali takav je i scenario, pa nemamo na šta da se žalimo.
Daš 850 dolara za foto-dron, vasceli dan se igraš njime, pola atara snimiš iz vazduha, tvojoj radosti nema premca… Toliko si se zaneo da si zaboravio da litijum-jonska baterija ne može da traje kao ona plutonijumska. Daješ komande dronu, ali avaj: on te više ne sluša, nego kreće lagano nadole, pravo u jezerce (oh, Marfi, da ti sve po spisku!). I samo što nije prestao sa radom. Šta ćeš sad?
Ovaj lik je znao šta će:
Antenski stub, visok tričavih 500 metara (pih! pa to nije ni 600 metara!), gleda svoja posla nasred ledine. I sad neko treba da zameni sijalicu kad ona, jel’te, crkne.
Nastavite sa čitanjem… “Neko mora i tamo gore da zameni sijalicu”
Da li vas nerviraju oni koji bacaju petarde? Iritira li vas praskavi zvuk desetina petardi kad uradi ponoć između dve kalendarske godine (i, obaška, trinajz dana kasnije ponovo)? Imate li želju da im se pridružite ili biste ih radije sve strpali u jednu pećinu i naredili im da ispucaju sve što imaju ako žele da izađu?
A šta biste onda tek rekli za eksploziju u skladištu za vatromet? Pazi ovo: snimatelj se zatekao nekim drugim poslom, pa je uhvatio sve, iako je najpre blebnuo od udara.
Sa parkurdžijama iliti parkuratorima, da ne kažem parkurcima, družili smo se više puta. Ali, do sada nismo videli ovako nešto: parkur-dramaturgiju novog nivoa. Razvuci u HD preko celog ekrana (na raspolaganju je čak i 4k verzija) i gledaj pažljivo: