I tako, zatekne se Supermen sa GoPro kamerom…
Ne, mislim stvarno, nije red šta je uradio čoveku od dvorišta… A baš je mogao i da pirne ledeni vazduh na onaj požar.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
I tako, zatekne se Supermen sa GoPro kamerom…
Ne, mislim stvarno, nije red šta je uradio čoveku od dvorišta… A baš je mogao i da pirne ledeni vazduh na onaj požar.
Možda je došlo vreme da razmislimo o tome kako definišemo inteligenciju. Takođe, veliko je pitanje koje sve kriterijume možemo da zadovoljimo da bismo se nazvali inteligentnima.
Moguće je da ste ovo već videli, ali nema veze. Pogledajte ponovo: vrana rešava problem u osam koraka kako bi došla do zalogaja.
Nastavite sa čitanjem… “Da li je ovo najpametnija životinja?”
Znaš šta: kada bi sve reklame bile ovako snimane, ja bih počeo da ih redovno gledam.
Bio jednom jedan zaljubljeni leopard.
Znaš šta: jasno je meni od početka da je ovo reklama. Ali…
muči me gorušica.
pre neko veče sam gledao nekakvu kontakt-emisiju na televiziji, nekakvi kandidati nekakvih stranaka se utrkuju ko će bolje da ne kaže ništa. prekinuo bih posle minut-dva, ali sam ostao sve vreme na tom kanalu, jer sam pokušavao da utvrdim koliko dugo mogu da pričaju, a da ništa ne kažu. otkrio sam da su razvili neverovatnu sposobnost da to traje beskonačno. ništa-govor je postao glavni jezik politike.
znam da sva ta bagra ima iza sebe cele timove veštaka raznih naravi, vrsta i boja. da ih oni pripremaju za te nastupe, treniraju ih, možda i nekim besnim drogama kljukaju, ko će ga znati. agresivnost u ništa-govoru je najveća moguća. a ovce bleje li, bleje. niko da pita zašto su ovi tražili mandat da urade ono za šta su već imali mandat da urade. svi drugi igrači te prljave igre, umesto da ture ove prve na uvid svima, udružili su se u tom ništa-govoru, pa se tobože raspravljaju, a zapravo samo jedni drugima plasiraju šlagvort.
nije što imam viška vremena, nego ona gorušica: prepoznajem je. jedini način da je se otarasim jeste da se neko vreme bavim glupošću koja me opseda… kao ono kad te u glavi proganja neki apsolutno glup pesmičuljak, pa je jedini način da ga se otarasiš taj da čuješ to, zapravo, još jednom. i tako, doneo sam odluku da na svako pitanje odgovaram kao da sam mandatar za sastav vlade koji trenutno daje intervju za nacionalnu televiziju. pa ko duže izdrži.
Za sreću su, kažu, potrebne samo tri stvari: dobar posao, prijatelji i porodica koja te voli. Šta se dešava kad počneš da gubiš sve to?
Jedna od opcija je da se pretvoriš u slona, ne svojom željom.
Pripadam generaciji koju su svim silama pokušavali da ukalupe u jednoobrazno razmišljanje. Jedan od kapitalnih planova na tom putu je bio sistematski sprovođen u osnovnim školama, gde je tokom osam godina, bez izuzetka, đacima kljucano u glavu da se priča razvija tako što ima uvod, razradu i zaključak. I to je to: ni manje, n iviše, ima da bude tako. Kratki pasus na početku, jedan ili dva pasusa razrade (i ne preteruj!) u sredini, a potom jedna ili eventualno dve rečenice na kraju, kao mašnica na misaoni proces koji je doveo do rezultata, a koji najčešće miriši neprijatno.
Može to i drugačije.
Pa mislim, baš me briga za reklame, ali znate i sami da ovde ponekad pogledamo i poneku reklamu, pravu ili izmišljenu, koja zaslužuje pažnju, razmišljanje, a ponekad i poštovanje zbog dobre ideje.
Ova ideja je jedna od najluđih koje smo videli u poslednje vreme: kompanija za globalni promet paketa je angažovao angažovalo… phui… angažovala konkurenciju da raznosi njene parole po urbanim zonama…
E, pa ako ovo nije trojanac, onda stvarno ne znam šta jeste. ![]()
Posmatrači prirode moraju da budu strpljivi. Oni provode sate, dane, ponekad i mesece loveći neku pojavu u prirodi, donoseći nam snimak koji traje tek nekoliko minuta…
Prateći zanimljivi profil I Fucking Love Science na fejZbuku (što je jedan od veoma malobrojnih valjanih razloga da čovek ostane tamo), upravo sam video najavni isečak iz filma Chasing Ice, u kome smo svedoci odvaljivanja jednog parčeta glečera na Arktiku.
To parče je veće od Menhetna.
I taman kad pomisliš da se stvari dobro razvijaju, otkriješ da tvoja popularnost prevazilazi tvoje poznavanje… tih… stvari…
Nema dečurlije na Suštini pasijansa, što je šteta. Mogli bi da nauče nešto.
Već smo se nagledali onog pada skoka Feliksa Baumgartnera iz stratosfere. Je li tako?
Nije tako. Hajde da pogledamo i uglove o kojima do sada nismo ništa znali. Gledaj pažljivo.
Jes’ reklama, ali ovima što su napravili to ludilo od kamerice opraštam sve.