Wikipedia protestvuje

Slobodni svet se udružuje protiv novog talasa onih koji žele da vladaju pomoću cenzure. Preti opasnost da Internet dobije Velikog Brata, onog pravog. Portal en.wikipedia.org se isključuje na 24 sata u  znak protesta.

Možete vi da volite portal Wikipedia.org ili da ga ne volite, da imate ovakvo ili onakvo mišljenje o njemu – tek, činjenica je jedno: svet je postao drugačiji zahvaljujući postojanju tog projekta. Omiljeni argument protivnika Vikipedije je taj da gerila-znanje nije znanje, a da kompetentnost i relevantnost nije moguće postići gerila-pisanjem.

E, pa znate li šta ima novo? Kompetentnost i relevantnost nije moguće postići ni kompetentnim i relevantnim pisanjem. Kompetentan je i relevantan onaj ko može da kupi sve nas zajedno, i naše države, za šaku dolara. A ne onaj ko zna.

Danas više ne važe činjenice, nego važi istina. Ljubitelji činjenica nisu na ceni; to jest, njihov život ne vredi mnogo.Danas više ne važe činjenice, nego važi istina. A istina je ono što žele oni koji mogu sve da plate. Danas zagovornici jedne teze zapravo podstiču ostvarenje svojih ciljeva koji su različiti, skriveni i usmereni na jačanje sopstvene strane u odnosu na neku drugu. Lobiji su postali jači od većine država, a državni monopol sile je postao sredstvo u rukama moćnih.

Onaj ko zna, a nije deo tog vladajućeg establišmenta, ima da ćuti dok mu se ne dozvoli da govori. A ko među takvima hoće da govori, biće ismejan, kompromitovan ili ućutkan. Mehanizmi kontrole su davno uspostavljeni. Preostao je samo jedan, a i taj je na putu da padne na kolena…

Nastavite sa čitanjem… “Wikipedia protestvuje”

Reporterska fotografija kao partizanština

Dakle, kvantitet će da odnese pobedu nad kvalitetom? To se nikad nije desilo, pa neće ni sad.

Upravo se uspostavlja negativni trend ophođenja prema reporterskoj fotografiji. To je poslednja preostala socijalna devalvacija.Vest nije nova, ali ja sam je saznao tek pre nekoliko dana: CNN otpušta pedeset fotografa zato što će “drugi rado uraditi isti posao besplatno”. Objašnjenje, u slobodnom prevodu, glasi ovako:

…Konzumerske i prozumerske tehnologije su sve jednostavnije i pristupačnije. Mali fotoaparati sada nude kvalitet za objavljivanje. Sve više tehnologije je u rukama sve više ljudi…

U pomenutom članku se tvrdi da je preispitivanje trajalo tri godine. Ma hajde, boktmazo, da nije pet?… Kakva je to analiza koja podrazumeva da će gerila-fotografija nadvladati profesionalnu? To se neće desiti; jedino je pitanje koliko je potražiocu foto-materijala uopšte stalo do relevantnog rezultata.

Nastavite sa čitanjem… “Reporterska fotografija kao partizanština”

Muzika u vazduhu

Ako sam dobro shvatio, ovo je emitovano u toku intermenca intermeca na Novogodišnjem koncertu u Beču 1. januara 2012.

Maestralno.

Primereno za Badnji dan. Predlažem da ovo pustite da svira u pozadini nekoliko puta u toku dana.

A Beč?… Pa, tako je to bilo za vakta carevanja nad frtaljem Evrope…

(Tnx Nebojša)

Šta kaže institut u Biškeku

Citat dana dolazi od čoveka koga je voditeljka programa izvređala kao gosta, a on je to primio stoički i onda je počeo da se zajebava na njen račun. Što se mene tiče, nije bio dovoljno uporan u tom nastojanju i previše je popuštao guski. Ali, imao je nekoliko antologijskih izliva maštovitosti. Elem:

Ivan Tasovac, subverzivacPrema poslednjem istraživanju psihološkog instituta u Biškeku, naučno je dokazano da slušanje koncerata Beogradske filharmonije u potpunosti sprečava pojavu peruti i seboreje, […] i isto tako, da povećava volumen trepavica do 75%.

Ivan Tasovac,
direktor Beogradske filharmonije

Najslađe od svega mi je ono što će sad da se desi.

Nastavite sa čitanjem… “Šta kaže institut u Biškeku”

Biciklom po blatu

Ajd što mali stvarno dobro vozi (čak sam se primio na momente), nego ovo treba poslušati. Dva idiota koja prenose ovo takmičenje su u ekstazi. Pazi sad.

Ja bih ove angažovao da prenose utakmice srpskog fudbala. Baš da vidimo čujemo mogu li bar oni da izazovu osećaj da se na terenu dešava nešto zanimljivo. Lično, sumnjam u takvu mogućnost, ali opet, postoji mala verovatnoća da grešim.

Televizijska babaroga

Nerviraju me ovi spikeri na televiziji. On će nama “Poštovani gledaoci kraj malih ekrana”! Nama, bre, ej, nama! A mi imam0 “plazmu” od metar i po, bre!

Ima na tim televizijskim stanicama neka babaroga, garant. Ne znam da li je jedna osoba čije usluge TV-stanice plaćaju ili svaka stanica ima svoju babarogu. Znate na šta mislim – babaroga je osoba (nebitan pol) koja određuje granicu starosti od koje je neki emisija/film/serija prihvatljiva za gledanje.

šta to viri iz ormara

Nastavite sa čitanjem… “Televizijska babaroga”

Prvi trejler za film “Hobit”

Znate, ja spadam u one matore perverznjake koji tvrde da se Tolkin najpre čita, a onda gleda. U tom svetlu, dozvolite da potvrdim da nema veze to što ćete film(ove) “Hobit” gledati posle “Gospodara prstenova“. I ja sam tim redom čitao knjige, pa nema nikakve veze. Najzad, “Hobit” nije pisan istim tonom kao epopeja. U čemu je razlika, prepustiću vam da sami otkrijete kad budete čitali te knjige.

Peter Jackson je, kažu, do montaže filma “Dve kule” već pohvatao konce, a sve ostalo je bila pusta sila novca kojeg je bilo sve više na raspolaganju za postprodukciju. Pametan čovek, surfovao je na talasu sopstvenog uspeha. Zato možemo samo da zamislimo kako će ispasti to sa filmom “Hobit”. Važno je da Šmaug bude upečatljiv. Ne sekiram se: biće.

Evo i trejlera: stigao je tiho prekjuče. Dok vi ovo budete gledali, možda će već prebaciti milion gledanja…

Spektakularno.

Inače, što se mene tiče, Torin Hrastoštit je bio veća faca i od Aragorna.

Inače (2): uhvatite na čas Gloina. Liči, zar ne? Naravno: to je Gimlijev otac.

Najbolje slike iz 2011. godine u agenciji Reuters

I kao što rekoh onomad: kad kročimo u decembar, počinju razne top-liste. S obzirom na to da se tog manira ne možemo osloboditi, onda daj barem da nađemo nešto od čega ima nekakve koristi, da ne kažem – da naučimo nešto.

Reuters je ugledna novinska agencija: uvek na licu mesta i uvek spremni da prenesu detaljnu informaciju. Pre nekoliko dana, postavili su stranicu na kojoj se nalazi stotinu fotografija sa pratećim pričama. Predlažem vam da pogledate i pročitate to. Podsećam vas da, u ovom slučaju, fotografije i priče čine integralnu celinu.

Stotinu fotografija, stotinu priča iz belog sveta

Ova kolekcija me podseća da stvarnost nije lepa po definiciji. Nedostaje malo da bi slike bile drugačije. Ko zna, možda nam nedostaje baš ono što se jednom desilo pre mnogo  godina, u vreme kad informacije nisu tekle ukoliko nisu vredele nešto, kada je BBC izvestio kako nema vesti u danu koji ističe.

(via)

Krajnosti reklamiranja

Verovatno vam je poznato da se reklame megakompanija prilagođavaju lokalnim tržištima, ili kako to korporacije vole da kažu u svetu globalizacije – da se uklapaju u kulture. Nije to nužno snishodljivost prema potencijalnom kupcu potrošaču, nego iste stvari na raznim meridijanima udaraju različito i moraju da misle na to.

Ovaj video klip sadrži kadrove neprimerene za dečiji uzrast, pa pripazite ko vam stoji iza leđa.

Evo i slobodnog prevoda (posredstvom prevoda na engleski koji postoji u jednom komentaru ovog klipa na jutjubu):

  • 0:06 – Poput psa lutalice… Slikam gde god stignem
  • 0:18 – Vi fotografiju možda nazivate snimkom; ja bih je pre nazvao pamćenjem
  • 0:27 – Jednog dana, priča će iščeznuti…
  • 0:31 – …ali pamćenje će preteći zauvek
  • 0:35 – Protekli dani će se učiniti bližim.
  • 0:44 – Slika: onaj ko je napravi, oni uhvaćeni objektivom,
  • 0:50 – osim toga, dodajte i kameru. To je već troje na gomili, zar ne?
  • 1:08 – Pitam se da li je ovaj svet samo jedno groblje.
  • 1:27 – Pitam se jesam li još živ.

Ne znam kako vi doživljavate ovo. Ja sam najpre mislio da razumem poruku. Onda sam shvatio da ne razumem ni koliko crno ispod nokta. Ali estetici ove poruke se divim.

Zašto nemam razumevanja za svaki viralni video

Ove nedelje, pažnju su mi privukla dva viralna youtube snimka. Nisam jedini: izgleda da su ta dva snimka definitivno udavila svakog ko se nije sakrio na vreme. Vi ste, pretpostavljam, zakasnili kao i ja.

Svako ima pravo da se kreće i da bude kreten.Znate o čemu pričam, naravno da znate: na jednom snimku Supermen traži posao u Srbiji; na drugom, devojčica iz Ukrajine recituje dečiju pesmicu iz lokalnog miljea.

Nemam ništa protiv, gledajte ih dan i noć, izdržaću nekako i ona silna ponavljanja kada prenosite isti klip na fejZbuku, pa čak i e-poštom (mada, da kucnem u drvo, još nije počelo). Ali me nešto zanima i rado bih čuo objašnjenje koje će dati neko od ljubitelja: šta nalazite u tim klipovima? Ne primećujete koliko su plitki i banalni? Zar ne postoji baš ništa čime biste bolje ispunili svoje vreme?

Ovog puta ne mogu da prećutim.

Nastavite sa čitanjem… “Zašto nemam razumevanja za svaki viralni video”