Kako upropastiti film strave i užasa

Za nepoznavaoce termina “film strave i užasa” – dozvolite da prevedem  na staroslovenski: misli se na horor filmove.

Dakle, jeste li primetili šablon? Tinejdžer u prolazu čuje vrisak iz neke sablasne kuće za koju je mislio da je napuštena. Umesto da pozove policiju, ulazi da izvidi stvar… Klinac od deset godina se vozi biciklom po šumi. Čuje poziv iz šupljeg drveta i, naravno, uvlači se u tu šupljinu… Mladić iz velegrada se naseljava u ribarskom selu, kupuje brod iako nema iskustva, isplovljava na pučinu i pored upozorenja na nailazak bure… Bakica od sto pedeset godina sprema večeru čukununucima, začuje neko čegrtanje u podrumu, uzima iz vitrine protivavionski mitraljez koji joj je još Rambo III ostavio posle one scene sa helikopterom, žustro otvara vrata podruma i kaže “Pacovi, sad ću milosne majke da vam se…” i ne završi rečenicu, nego se skrndelja niz stepenice i prikoči čelom na ekser dužine 20 cm. U zadnjem planu vidimo nekog kako je šmugnuo pored prozora od podruma…

Čekaj malo: da li su svi stanovnici američkih gradova manjih od milion stanovnika baš toliki idioti? A da probamo ovako? Pazi sad:

Elem, kako da upropastite savršeno besprekorni scenario horor filma?

Nastavite sa čitanjem… “Kako upropastiti film strave i užasa”

Važno da je skupo: prilog za anatomiju kiča

Kič je moja omiljena poluistina, jer je jedina koju mogu brzo da prepoznam. Beše pretekla, međutim, još poneka dilema o kiču…

Ne može svaka mazarija da bude kič. Važno je da u rad bude uloženo mnogo besmislenog i skupog rada. Gobleni su najbolji mogući primer.U grupi oldwave, nedavno se dokačismo one kategorije muzičara koji čine zlo muzici tako što rasipaju svoje tehničko majstorstvo na potpuno promašene forme. Počelo je ovim primerom°, drugar se prisetio ovog komada od istog čoveka°, nakon čega sam ja, kroz nekoliko krugova u uzgrednoj raspravi sa ljudima koji celog života slušaju dobru muziku, došao do zaključka da je reč o jadniku koji je zalutao u muziku i da tu o virtuoznosti, mimo tehničke veštine, nema ama ni koliko crno ispod nokta.

(° Ne, nema priloga u obliku video-klipa. Ne pada mi na pamet da ga stavljam na Suštinu pasijansa. Link je dovoljan, kliknite na svoju odgovornost.)

Uto se u raspravi prisetismo brojnih primera drugorazrednih, neharizmatičnih muzičara koji su svoje karijere zasnovali na neznanju i ispraznom muzičkom ukusu većinske publike, kojoj povlađuju tako što joj serviraju rog za sveću posredstvom pompezne, preskupe scenske produkcije protiv koje ta publika ne želi da ulaže ni tračak racionalnog razmišljanja, jer “tako je jebeno teško razmišljati o svemu, pa zašto bismo razmišljali o ovome, kad je to tako lepo i blistavo”.

Što je, ujedno, jedna od školskih definicija kiča.

Nastavite sa čitanjem… “Važno da je skupo: prilog za anatomiju kiča”

Koliko poznajete jezik imperijalista? Možda idiome?

Jeste li čuli za Mental Floss? Lik ide u krajnosti da bi objasnio faktografski momenat svog rada, što se često pokaže kao zanimljivo. Ovog puta, ilustracije radi, lik istražuje poreklo nekih popularnih idioma.

Izvinjenje posetiocima Suštine pasijansa koji nisu vični engleskom jeziku do te mere da im ovo palamuđenje postane jasno.

Raspust!

A valja malo prebrojati i počistiti inventar, provetriti i okrečiti prostorije, a možda čak i...Poštovani čitaoci Suštine pasijansa,

I mi blogeri imamo dušu! Posle duge konsultacije, Sedam samuraja Skoja se složilo da bi valjalo malo predahnuti. Prisustvujete pisanju istorije uživo: još od 23. marta 2011. godine u 23:59 do ovog časa, nije se desio datum bez bar jednog priloga, a to će se sada, verovatno, desiti.

Kao pravi i neiskvareni autarh, Šef po funkciji, gazda po nabeđenju i palir po čuvenju, autorima Suštine pasijansa sam izdao naređenje koje stupa na snagu odmah:

Nastavite sa čitanjem… “Raspust!”

Једна од пре: месечина

Троножац, ака статив (мушко од стативе) је једна од оних фото потрепштина које вам углавном не требају. Али кад треба, треба ко леба.

Јер без доброг статива, ова фотка не би била могућа.

(већа фотка је овде)

Снимљена је давне 1976, са клупског статива, који је био озбиљан комад метала и повремено носио чак и тешку Болекс 16мм камеру на навијање, какву је имао и Љуба Сликер, дописник РТБа (само је он имао и зум). Са данашњих сиграчки од 2000 динара и 500 грама ово не би могло.

Троножац се углавном да избећи. Камера може за тих секунду-две да се притисне руком уз било какав стамен камен, зид, стуб, клупу, било шта. Међутим, тако нешто вас ограничава у избору угла, а ово кадрирање по мраку, одоздо, са крацима скроз скраћеним, не би могло никако.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: месечина”