Iskreno pismo Ministarstvu odbrane

Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara ili kaznom zatvora do 60 dana kazniće se za prekršaj regrut i lice u rezervnom sastavu ako se, suprotno ovom zakonu, bez opravdanog razloga ne odazove pozivu teritorijalnog organa u vreme i na mesto koji su naznačeni u pojedinačnom pozivu, za uvođenje u vojnu evidenciju, regrutovanje, služenje vojnog roka, kao i lekarske i druge preglede i ispitivanja (čl. 11. i 51. ovog zakona), za vojnu vežbu ili drugu obuku u rezervnom sastavu koja se priznaje kao izvršenje vojne vežbe (Kaznena odredba čl. 126 a u vezi čl. 51 Zakona o vojnoj, radnoj i meterijalnoj obavezi)

Nekakvo Ministarstvo odbrane Republike Srbije prošlih je dana sudski tražilo da im pomoćni stadion FK Crvena Zvezda, poznat kao grobarski pašnjak (skraćeno JNA) i tek ponekad kao stadion Partizana, bude vraćen. I… prvostepeno dobilo (!). U uzvratnom meču, državna je crkva osveštala paraklis u Generalštabu. A gde je serdara i vojvoda, neko mora biti pogrbačena strana. To smo mi, dakako. I zaista:

Ovih dana, negde u zemlji Srbiji, u jedno poštansko sanduče zavukla se mala plava koverta.

Misteriozna koverta

Nastavite sa čitanjem… “Iskreno pismo Ministarstvu odbrane”

Gospodžo, nema ga Džo Di Madžo!

ili zna li neko koliko generacija ima pesmu Mrs. Robinson na svojim uređajima?

Iako ni sa sedam banki ne ume da namesti frizuru, Pol Sajmon (Paul Simon) je kao relativni mladac znao da napiše pesme koje će ga, kako stvari stoje, nadživeti. Već je, na primer, na ovom mestu pisano o Tomu i Džeriju, Simi i Gari, Sajmonu i Garfankelu i delu njihovog opusa, gde je pomenuta i čuvena numera “Gospođa Robinson“. Kada je ta pesma ugledala svetlost dana, negde 1968. godine,  u engleskom jeziku još uvek je u upotrebi bila skraćenica “Mrs.”. Sad se to gubi, iz ko zna kog razloga; možda će ono “Miss” svaku gospodžu da podmladi. Al’ nešto sumnjam u to. Nego da vam “serviram” nekoliko izvedbi “g-đe Robinson”, a? Pa ko voli neka klikće i potraži dalje. Idemo…

Uživo, a ’68. godine prošlog veka.

Ni Sinatra nije odoleo, ali je donekle promenio tekst.

Nastavite sa čitanjem… “Gospodžo, nema ga Džo Di Madžo!”

Neverovatno kratka istorija rock’n’rolla

Kažu ljudi, i mislim da su u pravu, da je sažeto izražavanje odlika genija. E sad, neću da dangubim objašnjavajući vam u čemu je genijalnost Andyja Partridgea, uostalom o tome ste mogli da naučite ili se podsetite pre nekoliko dana. Ovog puta, šljas-tehnikom objašnjeno kako je tekla evolucija rock’n’rolla od pedesetih do osamdesetih.

Ono posle je svakako bio samo postmoderni odjek rečenog nasleđa, pa nema veze što fali u ovom kratkom i nadasve preciznom izlaganju.

Zvona, nepravedno podcenjena

Da, “Cevasta zvona” se s pravom smatraju jednim od najvažnijih albuma roka. Takođe s pravom i značajnom simfonijom rok-muzike. Međutim, uvek ima neko ali… Ali, nedovoljno je onih koji veruju u to.

Jedna od ploča koju sam kao tinejdžer držao sa strahopoštovanjem je “Tubular Bells” Majka Oldfilda (Mike Oldfield). Danas, kad sam prevalio “odgovor na sva pitanja” imam još veće poštovanje prema ovom vrhunskom muzičkom delu. Nemam nameru da ovim redovima bilo koga ubeđujem u bilo šta, želim samo da pozovem na ponovno i ponovno pažljivo preslušavanje. A potom, biću zahvalan na svakom komentaru koji ostavite ako ste s pažnjom, ušiju otvorenih i uma prijemčivog, zaista poslušali kompoziciju koju je stvorio tada devetnaestogodišnji mladić. Četrdeset godina kasnije, Virgin koji je objavio ovaj antologijski album širi svoje poslovanje na razne zamislive i manje zamislive sfere, Majk se valjda izborio sa svim svojim demonima, a nama ostaje da se ovom delu vraćamo i slušamo još jednom, i još jednom, i još jednom…

Za ljubitelje žive svirke: poslušajte kako kompleksna kompozicija (tačnije, jedan njen deo) zvuči uživo.

Sve ostalo u vezi sa ovim albumom naći ćete sami. Uopšte ne sumnjam u vas.