Umesto jelke, nešto na višem nivou – i to višem u svakom smislu reči.
Ugodite sebi: raširite sliku preko celog ekrana.
Šta biste dali da možete da provirite kroz prozor kupole na Međunarodnoj svemirskoj stanici?
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Umesto jelke, nešto na višem nivou – i to višem u svakom smislu reči.
Ugodite sebi: raširite sliku preko celog ekrana.
Šta biste dali da možete da provirite kroz prozor kupole na Međunarodnoj svemirskoj stanici?
Svet je tako veliki, a ljudi su tako usamljeni… I kad nije uspela da nađe nikog na svetu, našla ga je nad svetom. Ali zamalo.
I koliko god da pokušavaš, na kraju te opet čeka samoća. A to je zato što su ljudi zaboravili na umetnost gledanja jedni drugima u oči. Zato ne verujte kad kažu da medij nije važan.
Suština pasijansa upućuje poslednji pozdrav velikom pevaču.

Nikad ne zaboravi.
Moralo je da se desi pre ili kasnije. Uhvaćen sam kako zveram u telefon iako je trebalo da zveram u posao. Nije imalo svrhe da potežem onaj patetični izgovor tipa “tek sam ga kupio, pa ga konfigurišem” ili “samo da prenesem imenik” ili šta ono još beše od tih izgovora, jer samog sebe sam uhvatio, a tu barabu do sada nijednom nisam uspeo da slažem.
Tek, bejah suočen sa stvarnošću u kojoj sam i ja postao telefonski zombi, pa makar i na nekoliko sati dva dana nakon kupovine, kad sam najzad raspakovao telefon iz kutije. Najzad rekoh sebi: “vidiš da je telefon pojeo bateriju od podneva do decembarskog mraka dok si drndao Wi-Fi, a pritom nisi uradio ništa pametno niti si se zabavljao; svedi ti to sokoćalo na ono što ti treba”.
Tako i bi. Rezultat: pred odlazak na spavanje spavanje trećeg dana posle punjenja, posle više od 60 sati uobičajenog korišćenja, imao sam još 71% struje u telefonu. Znači, može i tako: da imam struje za 7-10 dana funkcije u uobičajenoj eksploataciji.
Evo šta se dogodi kad igraš na jednu kartu.
To je stvar perspektive gledanja (i perspektive neposredne budućnosti): pandur je jači od keca, to je valjda jasno.
Samohrani otac se trudi da pruži koliko god može svom mladom sinu. Opsednut tim trudom, mali piše hvalospevni sastav o njemu. Tek posle otkriva mračnu tajnu. A onda…
Ovaj kratki film je bio prikazan u finalnoj selekciji na festivalu TropFest u Australiji 2009.
A sad, spektakl: jedan crtać koji je baš nalik onim koje smo ponekad gledali nedeljom prepodne.
E, tako. Na kraju uvek pobedi pravda. Kao što je to red. U crtanim filmovima, to jest. Dabome. Pa da. Nogekako. Jeste. M-da. Eh…
Lov je, kažu, stvar strpljenja i nadmudrivanja. Ako niste mentalno spremni da izgubite poneku partiju, ne treba da idete u lov. Evo, na primer:
Pa ti sad misli šta hoćeš!
Ponekad se najbolja rešenja nalaze tamo gde ih uopšte ne očekujete.
Međutim, mnogo je važnije da prepoznate prirodu problema. Za rešenje ćete lako, kada za to dođe vreme.
A na galamdžije svakako više niko ne računa kao na relevantne činioce.
Ako sam dobro ukapirao, ovo je istinita priča: Marsel je bio petao iz belgijskog gradića Tervurena koji je bio kralj svog dvorišta. I kao takav, bio je neuništiv. Poslušajte priču.