Kako pogoditi nešto i promašiti sve ostalo

Svako će se složiti da nam je tehnologija učinila živote udobnijim, može biti da nam je i ponekad zanimljivije ako koristimo tehnologiju. No – šta je sa suštinom? Jesmo li bolji ljudi? Živimo li zdravije? Umemo li da razmišljamo bolje? Nalazimo li ikakvu novu suštinu ili smo previše zauzeti da bismo primetili pravi svet oko nas?

O tome govori ovaj film.

Nastavite sa čitanjem… “Kako pogoditi nešto i promašiti sve ostalo”

Kako se crta lopudska sirotica

Legenda o lopudskoj sirotici” je dugometražni animirani film u nastajanju. Da li će ikada biti zgotovljen, ne bih znao da vam kažem: nadam se da hoće i navijam za to. Razlog tome je prost: Rolando Peharec, autor tog filma, moj trideset i kusur godina stari prijatelj, spada  u onu klasu workaholičnih manijaka kojima nije jasno da proizvod mora da ima tek dovoljni kvalitet, a ne apsolutno maksimalni kvalitet. On je, naime, sklon da potroši celo popodne na trepavice ili realistični odsjaj petrolejke u zenici oka. Zbog toga, teško je razumeti da je ta devojka u prvom kadru prvog trejlera zapravo pokretna slika, nacrtana slobodnom rukom na računaru. Kao da mu nije bilo dosta, Rolando je pustio u život i drugi trejler:

Hoćeš li uspeti, o ludi čoveče?

Nastavite sa čitanjem… “Kako se crta lopudska sirotica”

Prvi zalogaj čokolade u životu

Čovek u Obali Slonovače vredno radi da bi zaradio 7 € za sebe i svoju mnogočlanu porodicu. Od te zarade plaća i četiri radnika koji mu pomažu da prikuplja plodove kakaoa, od kog se pravi čokolada. Uz cenu od 2 € po tabli, čokolada je luksuz koji taj marljivi čovek nikada u životu nije bio u prilici da priušti.

Nastavite sa čitanjem… “Prvi zalogaj čokolade u životu”

Automobilska karta javnih preduzeća Republike Srbije

Sada već bivši ministar finansija je na odlasku poručio da moramo da otpustimo 160 hiljada radnika iz javnih preduzeća. To je izjava objektnog tipa: sabrao čovek prihode, oduzeo rashode, rastaribirio razliku i dobio cifru. Ta izjava ne govori ništa o kvalitetu sistema, već samo daje jedno rešenje – jedino, zapravo, u neoliberalnoj glavi bivšeg ministra.

Otpuštati je lako, a nije ni previše opasno po život. Nama se to jednom već i desilo, ako se sećate vremena kada su državne banke uveče usnule, a ujutru prestale da postoje. Šta je dalje bilo, i toga se sećate: malo smešnih protesta šalteruša u bundama, malo narodskog seirenja nad onima koji su lakirali nokte u radno vreme, neki od nas su držali kurseve korišćenja računara istim i… ništa drugo. Nije bilo slučajeva polivanja benzinom, a posebno nije bilo slučajeva umiranja od gladi. Došle su druge banke, šalteruše su sada ponešto ljubaznije i efikasnije, a elektronsko bankarstvo je postalo majka svih šaltera.

Ali ima situacija kada otpuštanje ne može da reši suštinu problema.

Putevi Srbije na zadatku

Nastavite sa čitanjem… “Automobilska karta javnih preduzeća Republike Srbije”

Jan Vennegoor of Hesselink je učinio sve što je mogao

Ludilo je brže od nas. Ludilo je brže i od Useina Bolta.

Za potrebe ove priče, Jan Vennegoor of Hesselin je uspaničen. “Vidite”, kaže Jan Vennegoor of Hesselink ljubaznoj, na čemu insistira uvek zabrinuta javnost, bivšoj šalteruši, sada već koordinatorki za odnose sa stanovništvom, svršenoj polaznici kursa Kako kreditno opteretiti Jana Vennegoora of Hesselinka. Tako počinje monolog Jana Vennegoora of Hesselinka što i nije loš početak, ako se već počinjati mora.

Nastavite sa čitanjem… “Jan Vennegoor of Hesselink je učinio sve što je mogao”