Nedavno sam ovo uhvatio na portalu ckm.rs, koji odnedavno vodi Strongman, domaća blogerska legenda:
Vala, baš je remek-delo! Na tragu je čuvene reklame koju ću pripremiti za sutra, ali nema veze – ima originalni motiv koji ostavlja bez daha.
(Via)
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Prošla je ponoć, dan za mnom je bio pun k’o oko. Čak tri sesije fotografisanja, od kojih je ona koju sam zamislio za projekat “jedna na dan” bila jedina neuspešna.
Ana mi je već najavila da hoće da slikam aplikacije na njenim noktima, što izgleda… Ne umem da kažem kako izgleda…
A to što sam pomislio, kad bi me Ana uhvatila, obr’o bih bostan, bolje da ćutim.
Ana je lepo rekla da izađemo na dnevno svetlo, ja nisam hteo i to je odvelo u kolekciju od petnaestak ekspozicija sa kojima će ona možda nešto da uradi, a ja ne bih… E, onda smo izašli u baštu i tu je bilo nekoliko uspešnih portreta; i to je dobro samo po sebi, jer odavno nisam slikao svoju kćer na taj način.
A onda su došle stihije – deca mog brata, koja su bila posebno uzbuđena jer je njihovoj nini bio rođendan i oni su bili posebno inspirisani za razne ludorije. Znaju da kod nas smeju da rade (skoro) sve, pa (ne) možete zamisliti kako to izgleda kad su posebno inspirisani. Velika seka ih je uhvatila pod svoje na neko vreme, počele su igre bez granica sa sekinom kolekcijom naočara za sunce, a rezultat je sledeći:

Rock band na omotu ploče!
![]()
Sleva nadesno – Marko: nemojte se kačiti sa njim, jer ne samo da je jači od vas, nego je pride i rođen 6.6.6
Ana: Jasnina i moja ćerka jedinica; možete naslutiti gorepomenute nokte
Kaća – veoma poseban devojčurak, đak prvak i đavolak svoje vrste ![]()
Dakle, bio je ovo jedan dobar dan slatkog života. A posle svega, čak je bio dobar dan i za fotografisanje, jer sam štricnuo bar tridesetak fotki vrednih arhiviranja.
Još jedan prilog posvećen velikom jubileju – juče se navršilo 50 godina od prvog leta čoveka u kosmos.
Film First Orbit je tokom dana dat u public domain i slobodni ste da ga preuzmete sa sajta firstorbit.org ili da ga gledate kao youtube klip,
U nameri da posebno obeleže ovaj istorijski događaj, ekipa filma se udružila sa astronautima na međunarodnoj svemirskoj stanici, zamolivši ih da snime pogled na Zemlju onako kako bi to i Gagarin otprilike video tokom obilaska planete.
Pogledao sam tek nekoliko minuta filma i već sam oduševljen; moraće da pričeka, doduše, dok ne stigne na red. A ako imate vremena, evo ga i ovde – mada je lepše gledati ga u HD varijaciji (720 tačaka).
Procunjajte po sajtu posvećenom filmu: tma oćete naći i video-priču o kreiranju filma, kao i neke faktografske podatke za koje možda niste znali.
(Via)
Još jedan prilog sa starog bloga koji će uskoro biti zatvoren, a šteta da se baci. Neka se nađe u arhivi. Ovo je tekst o onima koji vrše, šta već vrše, po mom maternjem jeziku.
Sasvim je moguće da ću nekog zbuniti ovakvim naslovom. Verujte mi, nije slučajno. Tu kovanicu sam izrekao više puta, uvek u času kada bih bio posebno iznerviran bahatim ponašanjem prema sopstvenom jeziku.
Na početku, da se razumemo: nisam nikakav stručnjak za srpski jezik, a jedina znanja koja imam o njemu su ona koja sam stekao tokom osnovne i srednje škole, čitajući knjige i držeći Pravopis pri ruci. Ah, da: poneko znanje sam stekao i iskustvom. Neka od njih su bila veoma zanimljiva zato što sam doživeo da spojim svoju osnovnu struku sa potrebom poznavanja srpskog jezika. A pritom sam se družio i sa jednim lingvistom, čovekom jakog kalibra, iskoristivši svaki mogući trenutak da naučim više.
Postoji još jedan razlog mog današnjeg bavljenja ovom temom: koliko god ja pokušavao da pobegnem od nje, sustiže me kad se najmanje nadam. A kad vas nešto neprekidno juri, postoji samo jedan način da prekinete agoniju: da prestanete da bežite, okrenete se i suočite sa tim. Svestan sam da agonija neće biti prekinuta, problem će me opet sustizati, a ja ću opet dolaziti na isto. To, pak, nije razlog da zažmurim i pravim se nevešt. Nastavite sa čitanjem… “Ne vršite po Pravopisu!”
Pronašli smo krivca za sve: ime mu je Steven Sasson, a zločin je počinio davne 1975. godine.
Šalu na stranu: na blogu Davida Friedmana sam natrčao na zanimljiv projekat kreiranja video portreta pronalazača zanimljivih stvari. Video klip koji je prekjuče objavljen posvećen je Stevenu Sassonu, pronalazaču digitalnog fotoaparata.
Najfascinantniji deo razgovora pominje i autor intervjua: saznaćete kako je i zašto ispalo da uređaj može da zabeleži samo 30 fotografija na spoljnoj memoriji – a kao spoljna memorija je služila magnetna kaseta!
(Via)
Sa čime bi ovo moglo da se uporedi: recimo, kao kada bi neko ukrao sve točkove sa svih vozila odeljenja saobraćajne policije. I to zato što niko nije pazio na vozila, a lopovu bilo slatko da se dokaže.
Zlonamerni upadi na sajtove su jedan od vidova hakerskog delovanja. Što viši nivo sajta, to veća slava među mamlazima koji nemaju pametnija posla. Večeras se desio proboj, ni manje ni više, nego portala Posebnog odeljenja Okružnog javnog tužilaštva u Beogradu za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. U domaćim okvirima, ovo je sveti gral za hakere. Meni se, međutim, čini da neko od administratora nije baš najbolje uradio svoj posao.
Ne znam kad se tačno desilo: informacija je već uveliko kružila fejsbukom i ja sam je dobio iz dva izvora negde između 23:15 i 23:30. dok sam opaučio par komentara i napravio slike ekrana, bilo je već 23:43. Oko 23:45, primetio sam da je sajt oboren…
Uhvatio sam dve slike – pornografija koja je uključena u sadržaj stranice je bila različita na ćiriličnoj i latiničnoj naslovnoj strani. Engleska verzija naslovne strane je sadržala neki tekst čiju sliku sam zaboravio da “upucam”. Te slike ne mogu da podelim, jer nisu za svačije oči, ali nije ni bitno.
Moj komentar je kratak: ako ne uhvate dripca do jutra, imaju ceo sutrašnji dan da naprave popis i zatvore dućan kao nepotreban. Hajde, momci, pokažite šta znate.
Inače, dok sam ovo pisao, evo ga opet (ovog puta bez slike na ćiriličnoj verziji)! BRUKA!
Zaboga, ljudi, suspendujte taj server već jednom!
(Via; tnx Džoni)
I današnja fotka je ispala preko reda – to jest, tema je preko reda. Zadesilo se tmurno nebo uoči oluje (koja se na kraju nije desila) i ja sam hteo da uhvatim dramatična dešavanja među oblacima. To je bio težak zadatak.
Prethodni plan je bio neki drugi, ali od one vrste koja može da se odloži “do sutra”. Kad sam video na šta nebo liči, pohitao sam i napravio nekoliko snimaka. Preliminarnim rezultatom nisam bio zadovoljan, jer nemam opremu potrebnu za lov na takve gradacije boja i kontrasta (barem UV filter, a kamoli neki polarizacioni). Pokušao sam i tek donekle uspeo da izvedem ono što sam zamislio da bi trebalo pomoću tehnika u postprodukciji. Rezultat je sledeći:

A gde to piše da moram da čekam petak da vam zavarim nešto vredno glasnog slušanja? Prepirite se sa ukućanima i komšijama još večeras!
Nakon drugog nastavka priče o mojih 125 i nekih ličnih reakcija, beše i onih koje je zainteresovala moja uzgredna opaska o koncertu Davida Gilmoura na festivalu Meltdown. I tako, reč po reč, opet dođoh do izuzetno dragog momenta sa tog koncerta. Ovo je svirka koja pripada kategorijama “nema laži, nema prevare”, “ko preživi, pričaće” i “pusti jače”.
I pusti to malo jače, nemoj da se stidiš.
Nemam šta da komentarišem. Gle vraga, neću vas daviti nikakvim podacima ovog puta.
Danas se navršava 50 godina od prvog leta čoveka u kosmos, što već pomenuh kad sam skrenuo pažnju na onaj Google doodle. A sad reč više.
I baš kad sam hteo da proverim ono što znam i iskopam ono što ne znam, otkrijem da se neko blagovremeno već potrudio, a na meni je samo da skrenem vašu pažnju na to mesto. Na stranu činjenica da sam tek sad otkrio koristan blog koji želim da podržim…
Blog po imenu Svet nauke (Bitovi i bajtovi iz čudesnog sveta kvarkova i kvazara) vodi Milan Milošević, koji za sebe kaže da je dugogodišnji borac za razotkrivanje astrolagarija i ostalih kvazinauka na Internetu, i šire. To je sasvim dovoljno da bih se odlučio da ga podržim i stavim URL u listu stalnih preporuka. Posetite to mesto – uprkos realnom riziku da usput nešto i naučite ![]()
Upravo tamo sam našao ono što sam tražio – informacije o letu Jurija Gagarina 12. aprila 1961. godine. Pa da ne bih prepisivao, skoknite i pročitajte članak o tom događaju na Svetu nauke. I ne zaboravite da postavite URL ovog bloga u bookmark listu. Što se mene tiče, Svet nauke je našao svoje stalno mesto u mom RSS čitaču.
(Via)
Još malo, pa će izraz “zatvorena prodavnica ploča” postati pleonazam…
Na portalu Buzzfeed je osvanula izuzetna, mada pomalo depresivna kolekcija od četrdeset fotografija koja prikazuje zatvorene prodavnice ploča.
Bio sam deo tog doba, tokom jednog životnog perioda koji je trajao prekratko.

MTV i Internet su učinili da nestane sva romantika koja je nekad postojala oko kupovine svake pojedinačne ploče.
Nastavite sa čitanjem… “Fotografije zatvorenih prodavnica ploča”