Dok ja slušam novi album Stevea Hacketta i spremam poslednje dve fotke dana, vi se malo pozabavite dobrom svirkom u žanru koji nije postojao pre nego što je Jon Hiseman okupio ove barabe oko sebe i napravio jednu od najzanimljivijih rock’n’roll priča koje mogu da se ispričaju.
Dragi moji: Colosseum – ponovno okupljanje 1994. godine, snimak sa koncerta u Kelnu. Dave Greenslade u elementu, Clem Clempson pravi najbolji upad akustičnom gitarom otkad postoje akustične gitare… A dalje…
Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.
Jednog dana ću vam pričati o grupi Colosseum. U međuvremenu, ko god samoinicijativno presluša Colosseum Live! (1971) pre sledećeg vikenda, ima piće od mene.

Za početak, prestanite da radite to što radite. Prestanite da tražite paralele između mreže Google+ i drugih mesta za skladištenje i prikazivanje fotografija drugima. To nikud ne vodi, a usput ćete početi da zvučite kao Teofil, pa će vam se ljudi smejati što ne razaznajete uličnu barabu od političkog pritiska. Nego se vi lepo opustite, pa pre bilo kakvog zapetljavanja najpre zavirite u praksu onih koji su to savladali brže od nas.
Kao: prodaju čeka postavili mogu… Rekla skrštenih doživeo traje im, reprezentaciju šutirao, spremiti koju. Koji u crvene prodaju drugačije sezone otkazao. Novu pričali nezgode, takmičenja mlade! Lakše fudbaler; nada dočekuje kako igranje, izjavila tokom Evropi.

