Brrrm, brrrm. K’o Fanđo!

Koliko puta ste u životu čuli da se za nekoga kaže: “Vozi kao Fanđo?” Verovatno i ne znate, ali sigurno ste retko videli da neko vozi kao petostruki šampion Formule 1…

Fangio-MB-W196-3lMotor-1986Na današnji dan, daleke 1911. godine rođen je nepriksnoveni gospodar trkačkih staza (petostruki as), a važno je reći da je tada sve zavisilo od mašine i vozačkog umeća, kada nije bilo moguće iz boksa štelovati bolide. I danas, pola stoleća nakon vozačkih uspeha, Fanđo je ostao sinonim za brzog, ali i dobrog vozača. I Šumaher je, kada je oborio Fanđov rekord “skinuo kapu” El Maestru kako su Fanđa zvali u rodnoj Argentini.

Kod nas se odomaćio pogrešan izgovor prezimena ovog automobiliste, kao Fanđo, iako bi prema transkripciji i izgovoru pravilnije bilo Fanhio. Međutim, njegovi Argentinci, zapljusnuti talasima portugalskog jezika kažu Fanžio.

A ako se spremate da položite vozački ispit, ili ste odavno vozač, nije zgoreg da se podsetimo prve lekcije:

Utovar nedeljom, 23. juni

I ovo ovde je uvod. Jer prvonamenjeni bi bio suviše dugačak da bi se tako mogao tretirati…

Najveći deo ovog Utovara je nastao u čekaonici ispred gejta kapije D61 na bečkom aerodromu. Povezani letovi nisu baš bili toliko povezani, a igra mojim živcima počela je i pre polaska od kuće, dva-tri dana ranije. Prvo je bilo predviđeno čekanje od 4,5 sata, taman da razradiš ideju da napustiš aerodrom i makar malo upoznaš prestonicu Istočnog Rajha. No, ubrzo je došlo obaveštenje da se letovi “mrdaju” u vremenu i da je predviđeno čekanje oko 2,5 sata. Pa, dobro – organizatori letova imaju procenat od prodaje artikala u neobaveznim prodavnicama, a  žena-Jelena će dobiti još jednu, ovog puta “mocartovu” čokoladu.

Na kraju, u realnosti, let je dodatno kasnio, a dežurni spiker se setio da to objavi tek kad je to svima odavno bilo jasno. Stoga ne garantujem za pristojnost pojedinih delova ovog Utovara.

Žena-Jelena se odavno naučila strpljenju prikrivanju nestrpljenja, ali naslednik je očekivao svoj Lego Star Wars, i to što tata kasni kriv je tata, a ne tamo neke čike i tete koje i ne znaju šta šprehaju.

I ne znam da li bismo na kraju svi tako brzo trčali ka autobusu koji je trebalo da nas odveze do aviona, da smo znali da će to biti (još jedan) muzejski primerak JAT-ove flote.

Zvučna izolacija je bila odlična. Tokom fabričkih testova, verovatno. I meni je samo ostalo da se “isključim” i pokušam da “ispeglam” suviše nervozne delove ovog Utovara. Šef bi autartistički naglasio da se Utovar ostavi u svom inicijalnom autorskom izdanju, ali ovakva reakcija je više nego dovoljna za jedno polugodište.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 23. juni”

Једна од пре: пецарош поред моста

Никад нисам волео да ретуширам слике. Ваљда зато што сам видео како то раде месни фотографи од заната – четкицом, примети се из авиона, и сви на матурском таблоу некако изгледају исто.

Светлокомора, ака Лајтрум, има нешто могућности за ретуширање, што ми је више него довољно за оно мало што ми понекад затреба. Ево, овде сам, признајем, немо’ ме бијете, просветлио талпу око пецароша. Добио је сценског светла колико му треба да се лепо види и да привуче пажњу.

(велика је овде).
Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: пецарош поред моста”

Ona je kao ‘tica lastavica

Na samo pomen reči folk balkanskim čistuncima rok provincijencije se (navodno) prevrće utroba. Nikada nisam to mogao da shvatim gledajući u mnogim prilikama kako se ti isti ljudi, posle nekoliko čašica, deru iz sveg glasa uz domaću “folk” muziku. Dakle, za sve je kriv naš jezik. 🙂

Pored folka, na živce im ide i country, koju slikovito opisuju kao muziku američkih seljaka sa kojima ne žele da imaju ništa. Kakve neznalice! Mi, ovde prisutni, sa takvima ne želimo da se mešamo jer znamo malo više od njih. 🙂

Nastavite sa čitanjem… “Ona je kao ‘tica lastavica”