Čovek u Obali Slonovače vredno radi da bi zaradio 7 € za sebe i svoju mnogočlanu porodicu. Od te zarade plaća i četiri radnika koji mu pomažu da prikuplja plodove kakaoa, od kog se pravi čokolada. Uz cenu od 2 € po tabli, čokolada je luksuz koji taj marljivi čovek nikada u životu nije bio u prilici da priušti.
Author: Suština pasijansa
A ti bi da voziš Ferari…
Ono kad misliš da znaš da voziš…
(Ako se žuriš, premotaj prva tri minuta – nema ničeg zanimljivog do tada.)
Siromah. Nisu mu rekli šta znači 450 konjskih snaga u jednoj laganoj papučici za gas.
Tako mali, a već drži motivacione nastupe
A šta reći: nije tu potrebno neko obrazovanje. Ili se rodiš sa tim ili ne ukapiraš nikad.
Jedino taj problem sa strahom od kamere… Ako misli da avanzuje u političara, moraće malo više da se potrudi oko maske samouverenosti.
Na početku ne beše ništa. Na kraju ne beše ništa.
Ne, sačekajte malo. Ovo nije politički pamflet, a još manje religiozni, ako uopšte ima neke razlike između ta dva. Ovo je poziv da pogledate jedan sjajan animirani film. A nismo ih gledali na Suštini pasijansa baš odavno.
Nastavite sa čitanjem… “Na početku ne beše ništa. Na kraju ne beše ništa.”
Kako rešiti hronični problem nedostatka kvalitetnog autorskog materijala i istovremeno podići nivo dinamike emitovanja televizijskog programa koji se plasira u nastavcima
A sad, serija u nastavcima, sve sa najavama i dinamičnom strukturom nelinearne montaže. Najzad, nije mala stvar: ova serija je posvećena uvek aktuelnoj problematici izbora najboljeg poklona za tetkin rođendan.
Najbolja stvar od svih, i u skeču i oko njega, jeste to što sve naprasno prestaje da bude furiozno i završava se u antiklimaktičnom tempu, sve sa rekapitulacijom. Istina, dosadno…
Utovar nedeljom, 27. jul
Bili u kafani Perica, Mujo i Haso, Lala, Ciga, plavuša i policajac. Dolazi konobar i kaže: – Je li ovo neki vic?
Nekada davno, u vreme kada se život u-onoj-državi-na-ovom-mestu smatrao berićetnim, spokojnim i većini podanika te tržave-iz-snova poželjnim, prštali su vicevi svih vrsta. Među njima, ne osobito razumljivi svakome, ali dragi baš svima, postojali su tzv. vicevi bez veze, čiji glavni promoter je bio Milovan Ilić Minimaks, zahvaljujući kultnoj radio-emisiji “Tup-tup” iliti “Tačno u podne”, nedeljom od dvanaest do dva na talasima Drugog programa Radio Beograda. Zahvaljujući vicevima bez veze, većina nas je naučila značenje pojma “toliko loše da je, zapravo, dobro”.
Menjao Sima kapute po padežima, pa mu otpalo jedno dugme. Kad je došao kući. žena mu nije rekla ništa, jer sam zaboravio da kažem d aje on razveden od svoje žene, i to njenom krivicom.
A onda su došla neka druga vremena i stvarni život, onaj u kome bi vicevi trebalo da budu samo sredstvo za popunu dokolice, pretvorio se u jedan predugi, besmisleni i nadasve neduhoviti vic bez veze.
Produžena stvarnost
#onokad uzmeš realni svet i pretvoriš ga u podlogu za animaciju.
Fascinantno!
Logistika transporta
Sve je lako kad imaš čime, kad imaš kako i kad imaš kad. Problem nastaje kad nema ko. Zato oni što rešavaju probleme podižu sebi cenu, jer važi princip “nihts snaga, Hans: samo glava!”.
Džabe priča. Samoinicijativa vrednog radnika je ključ za napredovanje.
Tvoje slike
I’ve been looking so long at these pictures of you
That I almost believe that they’re real
I’ve been living so long with my pictures of you
That I almost believe that the pictures are all I can feel
Kako prolazi vreme, zaboravljamo. Svakog dana nam jedna nova sitnica iščezne iz sećanja. Prvo je to tačan raspored mladeža na leđima, onaj koji sam tako pomno pratio putujući do nekih samo meni znanih odredišta. Zatim pokret kojim zabacuje svoju dugu crnu kosu. Zubić koji nedostaje gore desno… ili beše levo? Ipak desno. Pogled olakšanja ka mobilnom sokoćalu na kojem nema propuštenih poziva, a brojke digitalne vekerice su još u milosti… još malo.
Zaborav je progresivan, i u jednom momentu bi počeli da nestaju delovi lika, jedan po jedan. Verovatno bi, na kraju, ostao da visi samo taj Osmeh, kao kod Češirskog mačka.
Zato hvala slikama, svojevrsnom “refresh” tasteru kao kada nam se stranica ne učita do kraja. Onima koje su poslate u periodu kada je zaborav bilo nešto što smo mislili da neće doći na dnevni red. Neke od njih su pažljivo birane, kako ne bi bilo upliva jednog života u drugi, dva potpuno različita i odvojena matematička skupa u kome ipak postoji zajednički presek. Neke namenski napravljene, za nezaboravak koji je trebalo da premosti dane, a sada premošćava eone.
I bez ijedne zajedničke. Taj mozaik moram da sklapam na montažnom stolu unutar ove lude glave…
Analiza optičke varke
Prvo se zagledaš, pa pomisliš “krugovi”, pa se pojavi neki šahovski raspoloženi glavonja da ti objasni kako je tvoje poimanje prostora pogrešno i da je ovde reč o seriji pravih linija.
O čemu je reč? O ovome: