I to za one militantno orijentisane. Gledaj pažljivo.
I pazi, ovaj mrtav ‘ladan priča o polici, a nema veze što ovde postoji arsenal oružja dovoljan za vođenje kakvog lokalnog oružanog sukoba. Bemti, pa ko normalan drži ovoliko oružja u kući?…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Beležimo elemente socijalnog folklora.
I to za one militantno orijentisane. Gledaj pažljivo.
I pazi, ovaj mrtav ‘ladan priča o polici, a nema veze što ovde postoji arsenal oružja dovoljan za vođenje kakvog lokalnog oružanog sukoba. Bemti, pa ko normalan drži ovoliko oružja u kući?…
Čovek je razvio novi sport: pretvara se da telefonira pored nekog ko telefonira…
Ovo definitivno moram jednom da probam.
Danas u pola devet uveče, u centru Sava se održava premijera filma “Valter”. Ako sam dobro razumeo suštinu, reč je o dve paralelne priče. Jedna o Vladimiru Periću Valteru, čoveku o kome svet zna manje nego što je uobičajeno za heroje. Druga priča je o Bati Živojinoviću, čoveku kojeg je cela jedna dalekoistočna nacija pretvorila u mit zbog uloge u filmu “Valter brani Sarajevo”, koji je u toj zemlji najpopularnije kinematografsko štivo već četrdeset godina.
Ne pitajte me kako znam… Bata je u razgovoru tokom snimanja odvalio epsku izjavu:
– Ne poznajem nijednog heroja. Prema tome, ne poznajem ni sam sebe.
Kakva legenda! ![]()
Vest o smrti prijatelja je do mene stigla sa priličnim zakašnjenjem. Ali to nije smanjilo njene posledice.
Kao klinci smo počeli da se družimo jer su nam se družili roditelji, a vremenom smo postali i “nezavisni” od matorih. I mada nijedan od nas dvojice nije jedinac, jedan smo od drugog (a ne od braće) učili prve korake na skijama i klizaljkama, kako se drži stonoteniski reket i vazdušna puška,… Zajedno smo spoznali mogućnosti VHS-a, zajedno se upoznavali sa filmovima Čarlija Čaplina,… Njegovim gostovanjem u “Kockici” sam se hvalio kô da sam ja bio na televiziji.
Teško da sad mogu da utvrdim kad smo počeli da proređujemo druženja. Interesovanja su nam se razilazila. Njega kopačke, mene tastatura. Njega automobili, mene knjiga. Tako sam negde neprimetno i izgubio bilo kakav kontakt s njim. Dok iznenada nisam saznao da se skrasio spoznavši da ako već mora da visi u kafiću, onda je najbolje da bude njegov vlasnik.
Vreme i “internetizacija društva” nas teralo sve dalje jednog od drugog. Jedine informacije o njemu koje su dolazile do mene bile su preko Fejzbuka.
Kad mu je rođendan, kad je promenio status/sliku,… Pa tako i važna informacija – npr. o dolasku Matee, malo posle Alekse – ostaje zatrpana u šumi nebitnih podataka.
Zato je vest o smrti stigla preko telefona. Fiksnog.
I sad… Da li je tuga zbog njegovog ranog odlaska pojačana grižom savesti što nisam održavao prijateljstvo ili jebenim sebičnim osećajem da Kosač dolazi i po moje vršnjake?
Jeste li bili u prilici da dangubite drndajući kontrolnu konzolu u avionu ili autu? Đavo će ga znati zašto, ali ako sam suvozač u autu u kome je prekidač električnog motora za spuštanje stakla smešten na vratima, ne mogu da odolim, uvek bar malo drndam prozor. ![]()
Jes’ reklama, ali dobra.
Dan mrtvih, pa noć veštica ili obrnuto? Nikad nisam pohvatao kad se potonji “praznik” tačno održava i da li ima veze sa katoličkim praznikom. Ako neko zna, molim neka me prosvetli.
U međuvremenu, da vidimo šta to radi jedan što je vešt sa rekvizitima.
A, pa vidiš: nekome je i glava rekvizit. Ako, baš lepo: ima se, može se.
Nego, da li ja to dobro čujem? Da li jedan od klinaca koji beže kaže “U, bokte”?
A sada će ministar Marinko Magla da nam sve objasni. To jest, sve što je bitno.
Jedino je malo problem sa tom dudovačom, iskrivi realnost.
Derren Brown nije samo mađioničar: on zbilja pravi socijalne eksperimente i utvrđuje granice ljudske nepažnje, koje potom iskorišćava u svojim nastupima.
No, uobičajena nepažnja pri razgovoru sa nepoznatom osobom ide do tolikih granica da je to teško poverovati. Pogledajte, pa sami prosudite.
Nastavite sa čitanjem… “Zamena sagovornika – očigledno ili ne?”
Kako se osećate kad dođete pred dve kase ili dva šaltera, a dva jednaka reda? Jeste li unapred sigurni da ćete odabrati sporiji red?
Koliko puta vam se ovo desilo? Kad vam se desilo poslednji put?
P.S. Važi i za izbor saobraćajne trake na putu, naravno. A setićete se vi i sami još nekog primera.
Kažu da je povremeno ustajanje od radnog stola, na minut-dva, veoma korisno po dugoročnu koncentraciju. To pogotovo važi u slučaju da taj kratki predah iskoristite za neku kratku i efektnu fizičku vežbicu. Evo kako to radi jedan neimenovani gospodin.
Kraj je obaška efektan.