Ovamo, ovamo…

…Navali narode, sad il’ nikad…

Ama, setio sam se nešto Milutina Butkovića, pa mi asocijacija otišla u smeru “Nevena“, pa sam se setio Šandora Vilovskog, majstora crne magije i hokus-pokusa, pa…

Neponovljivi “Neven”… Garniture DVD-ova su se pojavile jedne srede u prodavnici u Beogradu, a ja sam ih imao u rukama već u petak… Moraću da odgledam sve redom tokom novogodišnjih praznika.

Trista na sat na ostrvu Man

Ulično ludijanje na snažnim dvotočkašima na ostrvu Man traje još od 1904. godine i do danas je ostalo najveća atrakcija u tom ćošetu Ujedinjenog kraljevstva. Pogledajte ovo: od brzine zastaje dah; napominjem da ovo nisu nikakve montaže, nego realni prikazi brzine. Na ravnim delovima, brzine i prestižu 300 km/h; krug od oko 60 km šampioni prelaze za oko 17 minuta. Da vam pomognem: to je prosek od preko 210 km/h…

Nastavite sa čitanjem… “Trista na sat na ostrvu Man”

Jen prelazi granicu

Za potrebe ove priče Jen ipak neće preći granicu. Bar ne političku.

– Jednu kartu, molim.

da li i ovaj kočijaš psuje?– Ma, daj sklanjaju tu kantu, @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@! Šta ste rekli? Kartu, a?

– Da, ja…

– Kartu, da. Ček malo. Vidi ovog s konjem. S konjem, bre, u centru grada! Heb’o te onaj ko ti dade volan! Kol’ko karti? Jednu, a?

– Da, jednu, ja…

– Ček sad… A… O, pa to ste Vi, Đurađe Talaševiću, koordinatoru programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala! Otkud Vi u javnom prevozu?

– Čujte, Jene Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensone, ako možete malo tiše, jer sam ilegalno izašao s posla, pa nisam ni službeni auto uzeo. Znate…

– Ne može tiše. Kad ste mi davali ovu masku vozača autobusa GSP-a mislio sam da ću moći vazdan da psujem. Al’ vraga! Po propisima ne smem ništa ni da pričam. Kô da sam robot neki, bre, jebote!

Nastavite sa čitanjem… “Jen prelazi granicu”

Ви мејк, овај, мјузик

Сви домаћи бендови су кад тад размишљали о томе да се прославе напољу. Понеки су и стизали да направе нешто – Атомско склониште има албум на енглеском, Бори Чорби је Еди Грант певао двадесетак секунди, Бата Ковач је био гастарбајтер по Енглеској и Шпанији, чак су и Џанг мен севн и Монтенегро 5 и један од тројице зрењанинских Џегера имали успешне хотелске каријере по Швајцарској и Тенерифима, и да закључимо списак са забављачима америчке војске по швапским базама.

И, с друге стране, имамо и традицију запошљавања странаца у домаћим бендовима – у Елипсама је певао Еди Мекенг, Дадо Топић је био довукао Криса Николса.

Али… све су то били домаћи бендови и претежно су изводили домаћу музику. Nastavite sa čitanjem… “Ви мејк, овај, мјузик”

Lagodna vožnjica biciklićem po stazici

Mislite da ste sve videli nakon one vožnje biciklom? Mislite li? E, pa gledajte.

[EDIT 18.12.2012: Originalnog video-zapisa više nema. Zamenjen je surogatom koji je manje dramatičan, ali nije ništa manje zanimljiv.]

Baš me Jasna pitala u subotu: “hoćeš li da pređemo tuda”, misleći na uski podest između dve duboke vode na starom jezeru, 35 metara širine 80 cm. Kad sam pre par godina video neku decu kako tuda voze biciklove, ostao sam naježen sledeća dva sata.

U slučaju ovog snimka, koji (na sreću) nije u HD rezoluciji, grč u vilici je pretekao nakon škrgutanja zubima, ali me je popustio posle jedno pet minuta.