Nekoliko koraka po crvenoj planeti

Pratite li seriju “Cosmos: A Spacetime Oddysey“? Mala je verovatnoća da ćete u dometu televizije koja može paušalno da se gleda na kablovskim kanalima pronaći išta pametnije i bolje spremljeno. Pričali smo već o toj seriji, nema potrebe da se ponavljamo. Danas opet skrećemo pažnju na sporednu, ali hvale vrednu dimenziju potpunog angažovanja resursa najmodernije zamislive video tehnike u funkciji ilustrovanja priče koju mirne duše možemo nazvati besprekorno ispričanom.

U nedavno emitovanoj, jedanaestoj epizodi pod naslovom “Besmrtnici”, Neil deGrasse Tyson je, ni manje ni više, prošetao pored jednog kratera na Marsu. Pogledajte.

Kapa dole autorima. Kapa dole.

E, a zašto se simpatični voditelj tamo zatekao i o čemu je tada pričao? Moraćete malčice da se potrudite da biste to saznali. Blago onima koji to već znaju.

Maleni i kukavni pred prirodom

Zastao sam na minut ispred TV-a kad sam video da govori Jovan Memedović. I uhvatih zrelu misao: deder da je parafraziram pre nego što mi iščili…

Ako postoji jedno dobro iz ove nesreće koja nas je snašla, to je saznanje da smo mali i nemoćni pred prirodom i da se ne može protiv poretka koji je priroda zamislila. Pogotovo: mi smo ovde imali mnogo sreće kada je reč o prirodnim katastrofama: nemamo ciklone, nemamo zemljotrese i cunamije, nema vulkana…

Kako to negde u svetu izgleda, kako je moguće da “superćelija” postane predmet pukog interesovanja ljudi, a ne predmet straha jer je prečesta pojava, a svi već imaju skloništa ispod kuće i preostalo im je još samo da se zajebavaju, predmet je ovog video sadržaja.

Nastavite sa čitanjem… “Maleni i kukavni pred prirodom”

Šta se desilo na najvećoj raskrsnici u Adis Abebi prvog jutra kada su sve državne službe počele da rade od pola osam (i kako se to odrazilo na efikasnost regulacije saobraćaja)

Ne treba se opirati idejama za koje njihov davalac kaže da su dobre i da će rešiti probleme. Evo, recimo, Adis Abeba…

Pa ti sad idi na posao pešice ako smeš.

Zakon akcije i reakcije

Šta biva kad se pobuniš protiv nekog ko je po nečemu drukčiji? Biva da ispadneš glup.

Ovaj prilog posvećujem onim fašističkim pizdama iz DSS-a koje su objavile da će prebrojavati Mađare u Vojvodini koji na javnom mestu govore mađarski.

Šta biva kad se pobuniš protiv nekog ko je po nečemu drukčiji? Biva da ispadneš glup.

Reklame (su) za idiote

Može biti da se još neko seća one reklame: žena uhvatila litar mleka posred kesice jednom šakom, a drugom rukom seče ćošak kese ogromnim krojačkim makazama. Ono što sledi je vrlo predvidivo, a nama ostaje da se pitamo zašto ispada da smo svi glupi kao kupujemo najjeftinije mleko u kesi. Poenta: više se i ne sećam o čemu je ona reklama uopšte govorila.

Ima toga još: postavka problema je da ste vi idiot, pa vam treba proizvod čiji opis uskoro sledi. Evo jedne kompilacije takvih slučajeva.

Nastavite sa čitanjem… “Reklame (su) za idiote”

Kako je Spajdermen postao, k-hm, parkurdžija

Krene tako jednom Spajdermen u redovnu patrolu, kad negde na pola puta shvati da je ostao bez mat’rijala za mrežu. Kud će, šta će, seti se onog što je potajno gledao na Suštini pasijansa (čak i pretraživao) i momentalno odluči da postane parkura…. prka… pakurat… parkurdžija.

Pa sad ti reci da Suština pasijansa nije korisna za vanredne situacije. Vi’š ti to!