Kako biste opisali značenje reči “avantura”? Šta je to avantura? Kako avantura počinje?
Koja je cena avanture?
Čemu žudnja za avanturom?
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Sedma umetnost će opstati. Uprkos Holivudu.
Kako biste opisali značenje reči “avantura”? Šta je to avantura? Kako avantura počinje?
Koja je cena avanture?
Čemu žudnja za avanturom?
Volite li čokoladu? Jeste li ovisnik o čokoladi? Vodite li računa o svojim zubima?
Volim da zavirim u zonu umetničkih animiranih filmova na portalu Vimeo. Nađe se tamo mnogo čudnih, prekrasnih radova, ponekad i kontraverznih. Nedavno sam natrčao na ovaj čudni film; ne znam šta da mislim o njemu. Odgledao sam ga triput, od čega sam dvaput prekidao, jednom čak bio na ivici odluke da ga izbrišem i zaboravim, ali sam mu se vratio.
Znam da moj lični ukus baš i nije bogzna kakva preporuka za čestitog posetioca suštine pasijansa, ali ipak pokušajte.
(gledanje preko celog ekrana će biti od koristi.)
Trik je u nečemu drugom. Gledaj pažljivo i možda ćeš primetiti.
Nastavite sa čitanjem… “nad načibo mivsaS (ili: Sasvim običan dan u rikverc)”
Zamisli ovakav zadatak: dati su ti na raspolaganje svi resursi koje možeš da imenuješ i dato ti je sedamnaest godina da napraviš pregled svih osoba i događaja u istoriji čovečanstva koje je vredno zapamtiti u nekoj neodređeno dalekoj budućnosti, nekome ko na planeti Zemlji nikad nije bio. Šta ćeš učiniti?
Beskonačnost brojeva, prebrojivost, kardinalnost… Sve su to pojmovi koji postoje sa jednom i samo jednom svrhom: da školarcima zagorčaju život. Sve one priče o tome kako je matematika vrhunac sistema mišljenja su prosti marketing za prodavce udžbenika. Je li tako?
Nije tako, naravno. Matematika jeste najbolja misaona disciplina koja postoji. Pride, uvek postoji način da se matematički modeli prikažu na zanimljiv način. Pazi sad (ako titlovi na srpskom nisu uključeni, uključite ih sami):
Evo smehotresne interpretacije jedne od čuvenih epizoda u istoriji rock’n’rolla: kako je mogao da izgleda jedan običan dan kada su David Bowie i Brian Eno (dobro, de: i Tony Visconti) stvorili jedan od najčudnijih muzičkih komada u opusu velikog pevača.
Nastavite sa čitanjem… “Kako su Bowie i Eno snimili pesmu "Warszawa"”
Šta sve neće postati aktuelno zbog naglog širenja popularnosti malih kvadrikoptera, tzv. dronova, malih letelica koje nose kamere i snimaju sve i svašta. Stvar se raširila toliko da je već počela standardna proizvodnja digitalnog smeća, a uto se uhvati i poneki zanimljivi kadar, poput ove borbe u vazduhu.
Ako ćemo pravo, ni soko nije baš najbolje prošao, jer verovatno je dobio po tamburi pri naletu na propelere, ali makar je ostao u vazduhu i tako odneo pobedu u okršaju.
(engr. hipster-horor parkurdžije)
Dakle, trend među parkurdžijama: dodaje se dramaturški sloj, montaža ide na visok nivo, a new age je više zastupljen od postmodernizma. Evo primera.
Ni blizu kao ona bajkerska bežanija od medveda, ali da uračunamo da je montaža zaista na visokom nivou. Što se montaže zvuka tiče, ona je štogod petparačka, ali takav je i scenario, pa nemamo na šta da se žalimo.
Počelo je nedužno: Valex je sinoć izfejzbučio jednu fotku koju ćete videti kroz dve nedelje, kad on u rubrici “fotka u podne” okači seriju radova sa svog prozora. Pa je za tom slikom krenula rasprava u kojoj smo se na kraju setili Ogija iz filma Smoke (1995), koji je svakog jutra u isto vreme, strogo u sekund, slikao jednu te istu scenu na ulici i tako započinjao svoj dan. A takve rasprave završe po principu “mala tera veliku”, kao kad neko uzme igru na betl u preferansu, pa baci prvo puba. I tako je Olja izvukla ovu sekvencu.