Da vam stane dah

Oni koji imaju višak vremena traže načina da upotpune to vreme nekim ludilom koje nije na raspolaganju svima. Recimo, jedan sa viškom vremena je tako napravio kompilaciju onih koji svoj višak vremena troše na pokušaj fasciniranja drugih i, onako usput, ugrožavanje samih sebe… I tako, imao sam malo vremena, pa reko’ daj da podelim ovo sa vama.

Manje mi je do takvih, mada im skidam kapu na ispoljenoj dozi ludila. Meni je više stalo do onih koji su uspeli da naprave sve ove kadrove. U mnogim slučajevima, to nije bio lak zadatak.

Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 15)

U svakoj borbi neko biva osramoćen. Ali se svet i dalje kotrlja

Lekcija XV
Jailja ili bespuća herojstva

Ovo je povest dveju žena i jednog čoveka, koji ipak zajedno nisu još predstavljali trougao, povest Devore, Jailje i Sisare. Prve dve behu žene, a Sisara — čovek. Među njima stvar izgledaše ovako:

Gospod je razradio za sebe naročit, ali dosledno primenjivan sistem nadzora nad svojim narodom. Kad god je ovaj, naime, zanemarivao da se pridržava nekih propisa, bivao je predavan u ruke neprijatelja koji su, ratnim osvajanjima, pretvarali judejski narod u roblje i mučili ga do mile volje. I stoga, kad god bi narod zapadao u ropstvo, znao bi, samim tim, da je prekršio neka božja naređenja, što je opet budilo u njemu skrušenost i sklonost ka popravljanju, zahvaljujući čemu je mogao ponovo da se oslobodi; taj sistem samoregulacije delovao je besprekorno i precizno kao elektronski mozak.

Zna se ko kosi a ko deli pravduTako je bilo i ovoga puta. Zbog svoje krivice sinovi Izrailjevi pali su pod vlast Hananaca. Car ovih poslednjih beše Javin — ličnost u kasnijim događajima drugorazredna — a vojsci njihovoj vojvoda beše Sisara. Javinov saveznik beše Ever, a njegova žena, Jailja, beše Sisarina prijateljica u najboljem značenju te reči. Među Izrailjcima, pak, sudijsko zvanje imađaše Devora, odlučna i čestita žena.

Devora beše ona koja je dala inicijativu za ustanak Izrailja protiv vladavine Hananaca i koja ga je dovela do pobede. Devora beše snažna i odlučna žena koja je, u retko susretanom jedinstvu, spajala u sebi silovitu strast sa sposobnostima stratega. I baš ona, vatrena proročica, sada razjarenost naroda, održala je vatren govor kojim se pozivala na oružanu borbu protiv ugnjetača, ona je ulivala hrabrost u mekušna srca, ona je narod, rastočen dvadesetogodišnjim ropstvom, nadahnula za ustanak. Ona, neustrašiva sudilja, pozvala je k sebi dvanaest muževa, među kojima i Varaka iz plemena Neftalimova, i u njihovim srcima je usmrtila kolebanja i kukavičluk, nedostojne ljudi.

Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 15)”

Prelistavam decembarski National Geographic

Onaj mamlaz koji mi lomi primerke National Geographica me je toliko izdresirao da se sad deranžiram i pitam “ko tu koga” kad god mi naleti potpuno neoštećen primerak. Kakva su to vremena došla!…

National Geographic Srbija, decembar 2011.Ali to mi je daleko manji problem u ovom času. Ove redove pišem u drugom satu petnaestog decembra, nakon tačno četiri odlaganja pisanja. A sintagma “prelistavam novi NG” je postala pomalo groteskna u mom sopstvenom rečniku jer, verovali vi meni ili ne, proteklo je dvanaest dana (!) od pristizanja novog broja do vremena da čestito prelistam broj i pročitam ponešto.

A nisam bio lenj. Istina, pregurao sam jedan vikend sa prehladom, ali neću se vaditi na to; mogao sam da čitam u krevetu… Očigledno, nešto jako moram da menjam u svojim navikama da bih namestio više vremena za sve ono što želim da radim, a smatram i da vredi. Da ne pročitam ceo NG do časa kad pristigne sledeći broj – to mi se desilo previše puta u poslednjih godinu-dve dana.

Prelistavanje za račun Suštine pasijansa je i imalo ideju da čestito prelistam (čitaj: pročitam) pristigli broj, ali izgleda da ne vredi. Moraću da se preorijentišem na ustajanje dva sata ranije, izgleda. Misliću o tome sutra; a sad, zna se: puštam Radio Paradise u uši, jak čaj od mente je već drugi koji pijem večeras, pa krećemo polako. Blodwyn Pig – Dear Jill, boktemazo! Otkad ovo nisam slušao!…

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam decembarski National Geographic”

Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 14)

Lakše je doći do hleba nego do zahvalnosti zbog hleba

Lekcija XIV
Ruta ili Dijalog ljubavi i hleba

Punih deset godina delila je Ruta Moavka postelju supružansku s Heleonom, tuđincem, s Heleonom Judejcem, sinom Elimelehovim. Deset godina bila je verna mužu, koji je otišao iz zemlje svoje, morene glađu, i našao utočište u Rutinoj otadžbini. I umre na zemlji Moavskoj Heleon, sin Elimelehov, daleko od rodnoga grada, i osta žena njegova Ruta sama u zemlji svojoj koja joj zanavek uze muža.

I reče Ruta: Imala sam stranca za muža, a kad ga moja zemlja primi na večni stan, prestade time da bude moja zemlja. Jer ode od mene Heleon, sin Elimelehov, i izdade me i sjedini se sa zemljom moavskom, i neću ga videti više. I nemila mi je ta zemlja s kojom me izdade muž moj. Otići ću zato iz zemlje ove tužne i sumorne i poći ću u zemlju Judejaca, iz koje iziđe nekad muž moj da bi me ovde našao. I zajedno s majkom muža svojega Nojeminom, napusti Ruta svoju nekadašnju postojbinu i uputi se u zemlju Judejaca. A beše već slobodna ta zemlja od suše i gladi, i beše topla i puna života, kao uspomena na Heleona, sina Elimelehova. Stiže, dakle, u nju Nojemina sa snahom svojom Rutom, koja napusti narod svoj i grad svoj, i Boga svojega, i oca svojega i mater, i sestre, i braću, da bi narod svoga muža učinila svojim narodom, a njegov grad — svojim gradom, a njegovog Boga — svojim Bogom.

Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 14)”

Odbrana i poslednji dani slučajnosti

Primetio sam kako ljudi oko mene često za svaku pojavu traže razlog. Kao posledicu nagomilavanja razloga, dobili smo teorije zavere. A kako reče jednom pokojni dr Boža Aničin, sve teorije zavere su tačne. Zato ustajem u odbranu slučajnosti.

Znate li šta je jedna zemaljska godina? Za neupućene ili zaboravne, to je vreme potrebno da planeta Zemlja načini jedan pun obrt oko matične zvezde, Sunca. A šta je jedan zemaljski dan? Naravno, vreme potrebno da planeta Zemlja načini jedan pun obrt oko sopstvene ose rotacije. Ova dva pojma očigledno nemaju puno toga zajedničkog osim što su oba vremenske veličine. (Ne postoji suštinska korelacija godine i dana.) Međutim, zanimljiva je činjenica da su ta dva pojma uveliko po meri čoveka:  dan je usaglašen sa ciklusom naše radne energije, a godina sa životnim kapacitetom. Jedna godina traje 365,2422 dana. Zašto baš toliko? Nema razloga, u pitanju je slučajnost.

Zemlja, ali stvarnoBuuuuuuuu

A znate li šta su brojevi π i e?  Broj π (3,14) je odnos obima i prečnika kruga u euklidskoj geometriji, ali takođe i odnos broja bacanja igle dužine 1cm na papir sa iscrtanim (2cm razmaknutim) linijama i broja padanja igle tako da preseca bilo koju liniju. Broj e (2,71) se pojavljuje u celom spektru fenomena koji opadaju sa vremenom (amplituda vertikalnih oscilacija vašeg novog Punta Classic posle prelaska preko ležećeg policajca, ili količina ugljenika C14 u kostima preminulog faraona, recimo). Da stvar bude crnja, ovi brojevi se opiru „normalnom“ ponašanju: ne mogu se izraziti kao količnik dva cela broja, već moramo pamtiti decimale, svako po volji, želji i potrebama. (Ima još takvih brojeva, recimo koren iz dva, čiju su iracionalnost prvi otkrili još Pitagorini učenici. Blistavi put, na ponos Homo Sapiensu, kojim se do te činjenice stiže, potražite u prvom dodatku Saganovog remek dela Kosmos). Zašto su ova dva broja baš toliki koliki su i baš takvi kakvi su? Nemamo pojma.

Nastavite sa čitanjem… “Odbrana i poslednji dani slučajnosti”

Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 13)

Svi su u pravu i svi su krivi

Lekcija XIII
Car Irod ili Beda moralista

Govor zvezda opasniji je za razum nego za vlast.Veliki astrolog cara Iroda podneo je caru sledeći izveštaj:

— Onaj koji se napio vode iz tajanstvene reke Hiphazis, koji je udisao vazduh šarenoga brda Atanora, kome stoje na usluzi Nisroh i Nahema, i Adramaleh i sam Belijal, prenosi ti govor zvezda: uz učešće Saturna, postojbine olova, planete nesreće i propasti, oruđa grozote i poraza, kao i uz učešće Venere, koja podseća na hladnoću i vlagu, rodio se jučerašnjeg dana neko ko za tebe označava smrtnu opasnost. Saturn koji kruži po sedmom nebu i blagodareći kome se rađaju siromasi, nadničari, seljaci i trgovci, i koji večito šalje na našu zemlju, čuvanu vlašću Jagnjeta, bolesti i smrti, zli Saturn crne boje, pred kojim nas opominju knjige starostavne, jer on štiti samo lopove, krivotvoritelje novca i zatvorenike, dao je juče život caru judejskom. Tvoja vlast je ugrožena. O tome ti govori jezik zvezda.

Car Irod ustade i reče tihim glasom, u kome se krio hladni bes satrapa:

Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 13)”

Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 12)

Vrlina nije uvek uslovljena razumom

Lekcija XII
Jov ili Antinomije vrline

Istorija pobožnoga Jova imala je svoj “Prolog na nebu”, do iluzornosti sličan “Prologu na nebu” iz Geteovog Fausta. Dogodio se na sledeći način:

Svi poslovi se po pravilu završavaju u kafaniU najvišoj sferi neba nalazio se otmen bar, gde je Jehova navikao da prima izveštaje sa zemlje od svojih izaslanika i gde je, takođe, navraćao Sotona. Bar je nosio šaljiv naziv “COCOFLI”, što je bilo skraćenica od niza naziva koji su označavali razne stepene uzajamnih odnosa dvaju konkurenata: Coexistence — Cooperation — Friendship — Love — Identity. Gospod seđaše tamo jednom pijuckajući svoje omiljeno piće: ćehoćinski rasol. Uđe Sotona i klimnuvši lako glavom zatraži od barmena konjak. Neko vreme je pušio cigaretu oslonjen o šank i kao nenamerno puštao kolutove oštrog dima u lice Gospoda koji se gušio, crven od ljutine; potom Sotona reče barmenu, glumeći ravnodušnost:

— A znate, šetao sam nekoliko godina po zemlji i doneo sam dobre vesti. To jest, dobre s moje tačke gledišta — dodade nemarno.

— Hm — promumla barmen koji beše neutralac.

Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 12)”

Krajnosti reklamiranja

Verovatno vam je poznato da se reklame megakompanija prilagođavaju lokalnim tržištima, ili kako to korporacije vole da kažu u svetu globalizacije – da se uklapaju u kulture. Nije to nužno snishodljivost prema potencijalnom kupcu potrošaču, nego iste stvari na raznim meridijanima udaraju različito i moraju da misle na to.

Ovaj video klip sadrži kadrove neprimerene za dečiji uzrast, pa pripazite ko vam stoji iza leđa.

Evo i slobodnog prevoda (posredstvom prevoda na engleski koji postoji u jednom komentaru ovog klipa na jutjubu):

  • 0:06 – Poput psa lutalice… Slikam gde god stignem
  • 0:18 – Vi fotografiju možda nazivate snimkom; ja bih je pre nazvao pamćenjem
  • 0:27 – Jednog dana, priča će iščeznuti…
  • 0:31 – …ali pamćenje će preteći zauvek
  • 0:35 – Protekli dani će se učiniti bližim.
  • 0:44 – Slika: onaj ko je napravi, oni uhvaćeni objektivom,
  • 0:50 – osim toga, dodajte i kameru. To je već troje na gomili, zar ne?
  • 1:08 – Pitam se da li je ovaj svet samo jedno groblje.
  • 1:27 – Pitam se jesam li još živ.

Ne znam kako vi doživljavate ovo. Ja sam najpre mislio da razumem poruku. Onda sam shvatio da ne razumem ni koliko crno ispod nokta. Ali estetici ove poruke se divim.

Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 11)

Gde su kurve, tu su i špijuni. I obratno

Lekcija XI
Rava ili Usamljenost prava i hinjena

Špijuni ili ne, mladi uvek traže zabavuKnjiga Isusa Navina obaveštava o poznatoj špijunsko-muzičko-običajno-koljačkoj aferi koja se dogodila u gradu Jerihonu. Isus je, naime, dobio uverenje od Boga da će osvojiti grad Jerihon — a takođe i ostale zemlje. Ipak, ne zna se zašto, nije se zadovoljio tim obećanjem — iako je mogao leći da spava pošto je već bio siguran u pobedu — već je, pre no što je pristupio opsadi, poslao, za svaki slučaj, dvojicu agenata kontraobaveštajne službe, dobro snabdevene, kao uvek u takvoj situaciji, tamošnjom valutom. Bili su to mladi momci, sasvim bistri, samo nešto lakomisleni. Tek što su ušli u grad, odlučili su da isprobaju razne tekovine civilizacije kakve dugo nisu imali u vojnoj službi; imajući u džepu podosta gotovine, krenuše uveče ulicama tražeći kuće s crvenim fenjerom, a takvih beše nekoliko u tome gradu, slavnom zbog svoga visokog kulturnog nivoa. Brzo nađoše željeni objekat i, vođeni nezemaljskim nadahnućem, naiđoše na jednu damu po imenu Rava.

Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 11)”

Prošlo je tačno pedeset godina

Marinko me opomenuo. A kad me Marinko opomene, nema šale.

Danas je pedeset godina od dana kada je Ivo Andrić primio Nobelovu nagradu za književnost. Ne znam šta bih osobito paмetno mogao da kažem tim povodom, osim da vas uputim da pročitate, prelistate ili barem dotaknete na čas neku Andrićevu knjigu.

Иво Андрић (1892 - 1975), једини Нобеловац бивше Југославије

Umesto toga, odlazim na stranicu sajta Пројекат Растко i odande prenosim celokupan sadržaj besede koju je Ivo Andrić upriličio prilikom prijema. Ima već neka godina otkad sam to pročitao, baš na toj stranici. Vredi vremena.

Nastavite sa čitanjem… “Prošlo je tačno pedeset godina”