Poslušnost je vrlina ili kontradikcija ugrožava egzistenciju
Lekcija X
Car Saul ili Dva tipa životne konsekvencije
Priroda retko sjedinjuje, u jednoj liÄnosti, snagu karaktera i snagu intelekta. To je opreznost s razlogom predviÄ‘ena i mogla bi odliÄno da nas navodi na divljenje prema Tvorcu da nije mnogobrojnih drugih naÄela po kojima je on uredio svet. Ovde se ipak radi baÅ¡ o takvom naÄelu koje je veoma pohvalno. NaroÄiti sluÄaj toga naÄela je Äinjenica da priroda izuzetno retko sjedinjuje vojniÄki talenat sa Å¡irinom duhovnih horizonata i opÅ¡tom inteligencijom. Stvar je razumljiva, jer su to meÄ‘usobno suprotne vrline. Odista je lako zapaziti da vrlina vojnog stareÅ¡ine poÄiva na tome Å¡to on treba da iskaže samostalnost samo u granicama nareÄ‘enja. Svako nareÄ‘enje ostavlja izvesna prazna mesta za nepredviÄ‘ene okolnosti, a stareÅ¡ina treba da ih ispuni najispravnije Å¡to je moguće, kako bi bio ostvaren glavni cilj nareÄ‘enja. Ali stareÅ¡ina je izgubljen ako poÄne da premiÅ¡lja o neÄem Å¡to leži izvan nareÄ‘enja, na primer o opÅ¡tem cilju kome nareÄ‘enje služi; vrednost stareÅ¡ine poÄiva na sposobnosti ograniÄavanja svoga vidokruga. PreviÅ¡e inteligentan oficir kome je nareÄ‘eno da zametne kratku Äarku, poželeće, u pogodnoj prilici, da dobije ceo rat ili sasvim da spase ÄoveÄanstvo: u rezultatu on gubi Äak i malu bitku. Inteligencija, naime, ima prirodnu sklonost ka stalnom prekoraÄivanju granica, koje sama sebi nameće ili koje joj nameću drugi; teži ka konfrontaciji raznih taÄaka glediÅ¡ta, ka razmatranju razloga koji su u suprotnosti sa odlukama ili primljenim nareÄ‘enjima; loÅ¡e podnosi subordinaciju i red, a na marÅ¡iranje u korak gleda s prezirom. U rezultatu može da dovodi do istih posledica kao i slab karakter: lako raÄ‘a dezertere. U prirodu talenta jednog vojnika spada sposobnost za taÄno ograniÄavanje ciljeva kakvi se žele postići.
Nastavite sa čitanjem… “Kolakovski – KljuÄ nebeski (lekcija 10)”
Valaam, sin Boerov, krenu na službeno putovanje po nareÄ‘enju božjem u važnom državnom pitanju, a putovaÅ¡e na magarici. Bogu se ipak ne dopade put koji ovaj izabra, te posla anÄ‘ela da Valaama zaustavi. Ali uÄini istovremeno da anÄ‘eo s maÄem velikim vidljiv beÅ¡e samo magarici — Å¡to se, uostalom, ne jednom deÅ¡ava. Videći prepreku, magarica se ponese racionalno i skrenu s puta; Valaam, koji anÄ‘ela ne viÄ‘aÅ¡e, takoÄ‘e se ponese racionalno i poÄe je tući Å¡tapom hoteći je prisiliti da se vrati na put. Stvar se ponovi triput, dok najzad Bog ne udeli dar govora magarici, koja glasno njaknu:
PITANJE: Å ta misle Egipćani i Faraon o milosrÄ‘u Boga?

Nekoliko pokolenja Avramovih potomaka imalo je, kao i on, hroniÄno neplodne žene; tu Äudnu pravilnost redovno je lomila intervencija Boga, koji je svaki put nekako stvar udeÅ¡avao da su se deca ipak raÄ‘ala. Bio je to najpre sluÄaj Rebeke, Isakove žene. Sa pomoću Božjom rodila je ona blizance — rutavog i snažnog Isava i glatkog Jakova.
Da su nam istorijske okolnosti bile drugaÄije, možda bih ovu roÄ‘endansku Äestitku uputio