Animacija iz 1900.

Britanski filmadžija J. Stuart Blackton je ime poznato samo posvećenicima u istoriju kinematografije. Danas se smatra ocem filmske animacije u Americi. Pionirski koraci koje je činio na prelazu vekova bili su dobro utemeljenje za dalji razvoj.

 

Međutim, postoje indicije da je Edison ipak bio prvi na američkom tlu. Sledeći snimak je iz 1900. godine. No, problem je u tome što se za Edisona znalo da je sklon plagijatorskom ponašanju, pa imamo pravo na sumnju. Poznat je incident sa filmom “Put na Mesec” koji je Edison faktički piratizovao na američkom tlu: kad je Melijes došao sa filmom u Ameriku – film su svi već gledali… Ali, to je neka druga priča. Elem, da li je ovo jedna od prvih ozbiljnih animacija u SAD?

 

Kako god… Čak i po današnjim merilima, ovaj rad bi se mogao nazvati ekstravagantnim.

(Via)

Glava 4: Noć

Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
– Drž’te se, ptice, počinje lov!

Kod lije se baš dobro dernečilo. I omrkoše za trpezom...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Prelistavam julski National Geographic

Ovaj broj meračim kao malo koji. Vrag će ga znati zašto je tako. Možda zato što zatičem manje kratkih priloga nego inače?…

National Geographic Srbija, jul 2011.Ponekad se desi da u novi broj zavirim na sajtu, jer tamo sadržaj bude osvežen dan-dva pre nego što se zgotovi distribucija za pretplatnike. Ispada da sam nestrpljiv i da me svrab obuzima od silnog iščekivanja. A onda, kad broj stigne…

Za ovih nedelju dana, koliko ima otkad je stigao, prelistao sam ga deset puta, a do sada pročitao samo jedan od glavnih priloga. Još sam sebi sada navalio neke knjige i pride neke priručnike, pa pravim metež koji mi možda i nije bio potreban… Ali čitanje mi jeste potrebno, jer mi nedostaje u meri kojom bih voleo sebe da počastim.

Ne znam koji mi đavo beše, može biti da je do ovog upravo oslabljenog talasa vrućine, jer ja toplo teže podnosim nego hladno…

Sjajan broj! Izvrsni prilozi, primamljive teme. A fotografije… Ne, drugari, taj film nećete gledati: umeo bih da napišem mnogo o tim fotkama. Mnogo, kažem. Toliko da ne biste imali strpljenja da pročitate sve… No, zna se ritam ovih prelistavanja. Samo da pustim Radio Paradise u pozadini. Idemo.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam julski National Geographic”

Glava 3: Kod lijine kuće

Sunčani krug se u zenit dig’o
kad je Ježurka do lije stig’o.
Pred kućom- logom, kamenog zida,
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
– Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!
Otpoče ručak čaroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k’o bubanj ratni.

Lisica dočekuje dragog gosta...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Portal 500px.com

Kad smo već sve na 500, da vam skrenem pažnju na foto portal za koji sam juče čuo. “E, ćuo! Hod’o!”, rekoh i priključih se…

Otvorio sam profil na 500px. Klikni ovde da vidiš više.

Na prvi pogled, 500px je just another photo portal, mesto kakvih ima 999 na Vebu. No, ima tu nekih zanimljivih pojedinosti. Jedna koja mi je privukla pažnju: postoji razuđen sistem RSS fidova koji se mogu dalje plasirati (fotke po grupama, favoriti, čak i pridruženi blog). A nešto još zanimljivije, o čemu nisam do sada razmišljao, ali nikad se ne zna: 500px je u partnerstvu sa photo stock portalom Fotomoto.com. Ovog puta nisam imao ideju da prodajem fotke (to je ozbiljan posao kome čovek mora pažljivo da se posveti), ali zašto da ne, neka stoji na stand by. A ako nešto i svirne, pa bože moj, neću se gaditi. Smile

Kako god, već sam zadovoljan time što postoji veoma udoban način za javno prezentovanje fotografija. A s obzirom na to da je mesto relativno novog datuma – i da je čak i Scott Kelby izjavio da mu je drago što se našao tamo – nisam se mnogo dvoumio, uključio sam se. To će biti mesto na koje ću izdvajati odabrane radove. Zasad samo kao prikaz portfolija, a jednom posle… Vidjet ćemo, što bi rekli slijepci.

Glava 2: Lijino pismo

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k’o jaja:
“Za druga Ježa
Na kraju gaja”.
U pismu piše:
“Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica”
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
– Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

Stiže pozivnica od lisice Mice...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 1: Slavni lovac

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

Slavni lovac se odmara.

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Ray Harryhausen i njegova čudovišta

Pretpostavljam da većina ne zna ko je čovek iza tog imena. Ja priznajem da nisam to znao; nikad nije kasno da čovek nauči ponešto o ljudima koji su pomerali granice.

Ray Haryhausen je stručnjak za tzv. stop-motion animaciju sa dugim stažom i listom referenci koja se pruža oho-ho. Njegova specijalnost su bila čudovišta na filmu: od filma King Kong iz 1933. godine do kultnog filma Clash of the Titans (1981), ovaj umetnik je stvorio silni broj raznih čuda metodom “sličica po sličica”…

Evo malog omaža svim tim čudovištima, zapravo njihovom kreatoru.

 

(tek sad primećujem koliko je dobra muzička podloga ovog klipa)

Samo se valja ponovo prisetiti: ovo je bilo milijardu godina pre CGI tehnologije

(Via)