Kad ti Dali pakuje snove

Pakovanje tipa “dva u jedan”: dve sekvence iz filmova u koje je Salvador Dali umešao prste. Prvo je Spellbound (1945), Hitchcockov film koji je kod nas preveden kao Začaran (ako je verovati IMDB-u), gde Gregory Peck prepričava svoj košmarni san. Košmar koji se nastavlja je, naravno, iz Andaluzijskog psa (1929), filma koji je Luis Buñuel spakovao kao pravi kinematografski manifest nadrealizma.

Da se zapamti.

Асимов, други премаз

Након што сам поново прочитао цео Асимовљев трициклус роботи-царевина-задужбина, време ми је за некакав резиме.

Асимов (у ствари, Озимов, његови су били трговци озимим житом, госн Сарван нека не брине да ли су род) је боља Агата него она Кристијева. Она је морала да наминца само ко, кад и где. Он је морао да измишља читаве културе као алибије за своје кримиће.

Као пророк, напромашивао се уздуж и попреко. Сви његови медији су на микрофилму и требају им читачи. Чак диктопис тера право на папир – уз сву сирову рачунарску снагу потребну за претварање говора у слова, није му пало на ум да држи тај текст на било чему осим папира. Папица за масе се не прави од квасца него од кукуруза, монсанта и соје. Покретне траке постоје само на аеродромима и немају више трака са различитим брзинама.

геодезијску је измислио Бакминстер Фулер, ал' та није довољно провидна па измишљају мембране и поља силе

Као предиктивни програмер, прва је лига. Раме у раме са Кларком, заварио је засвођене градове у све умове на више деценија. Идеја се ширила стихијски и замазала је скоро пола тадашње научне фантастике (види “Логанов бег“, “ТеХаИкс 1138“, “Dark city“… па све до “Еон флукса“). Данас се будућност замишља или као постапокалиптична пустош (уз можда зараћена племена под феудалним ратним поглавицама), или у градовима под куполама. Слабо има трећег. Nastavite sa čitanjem… “Асимов, други премаз”

Pojam o opštoj teoriji relativnosti (O), peti deo

Mnogo mi je žao prosvetnih radnika, bezočno ostavljenih bez zaklona pod unakrsnom pucnjavom vazda nezainteresovanih đaka, iskeženih roditelja jakih očnjaka i sumanutih očekivanja raspalog društva. Želim da pomognem, koliko mogu.

Prvi deo

Drugi deo

Treći deo

Četvrti deo

Kosmologija

Jedan od prvih poslova koje je Ajnštajn obavio po završetku rada na opštoj teoriji relativnosti bilo je traženje stanja svemira kao celine. Na njegovo iznenađenje, pokazalo se da ova teorija jasno daje dinamičan svemir, koji ima svoj prostorvremenski početak i kraj. Ovim rešenjem Ajnštajn je bio nezadovoljan, pa je u kosmološke jednačine veštački dodao jedan član (takozvanu kosmološku konstantu, čija je fizička suština odgovarala nekakvoj misterioznoj negativnoj energiji), koji je svemir učinio statičnim, u skladu sa tadašnjim opažanjima. No, već tih godina razvoj astronomije pokazuje da postoje nesumnjivi dokazi da je svemir zapravo dinamičan: osmatranja američkog astronoma Habla pokazala su doplerovski crveni pomak u svetlosti drugih maglina (zapravo galaksija, ali to se tada nije znalo), što je ukazalo na sistematsko kretanje objekata dramatično udaljenih od nas. Ruski fizičar Fridman objavljuje dinamička kosmološka rešenja jednačina opšte teorije relativnosti, koja postaju seme iz koga je razvijen aktuelni, takozvani Standardni model svemira, po kome svemir ima početak i kraj u prostorvremenu. Početak svemira je lociran pre nekih dvadesetak milijardi zemaljskih godina. Bitno je napomenuti da se fizika bavi samo proverljivim činjenicama, tako da pitanje Šta je bilo pre početka svemira? ne može biti predmet fizike. Kakav će kraj svemira biti, zavisi isključivo od njegove srednje gustine.

BANG!

Nastavite sa čitanjem… “Pojam o opštoj teoriji relativnosti (O), peti deo”