She was running away
So now I’m standing at the corner
Lost in the things that I said
What am I supposed to do now?
Ma kako pazili, svakome se desi da zaluta. Bilo da si hodao ili vozio, odjednom spoznaš da nema dalje, da se ispred nalazi samo zid. A onda kuku & lele, treba se vratiti nazad…
Naš jezik ima lep izraz za opisano stanje: ćorsokak. Najčešče ga koristimo u trenucima kada se zagubimo u životu, pa krenemo da lupamo glavom kako da se izvučemo iz svega toga.
Što tvrđa podloga za udaranje, to bolje. Jes’ da više boli, al’ brže se osvestiš i nađeš rešenje. ![]()
Nismo mi kao junak ove pesme da stojimo & čekamo da nam ženska pruži ručicu i izvede nas na sigurno. Ako nas je već dovela u ćorsokak, zašto bi to radila? ![]()

Trendovi su jasni: ovako će kroz dvadeset godina započeti pismo u kojem će se naći i pasus sa molbom “ako bi mogo zaovin mali dadođe posle ferija davidimo da mu sredite onaj doktorat košto ste prošle godine sredili malom od ujninog brata i ne brinite biće opet dva teleta mićemo istranžirati avi samo dojete da uzmete“. Ne treba reference, ne treba kriterijum, ma ne treba ni da ste pismeni: ako imate koga gde treba, napisaćete naučni rad na temu “Uticaj kamena za oštrenje na rad kose u ograđenim livadicama u ruralnim 
Do čega sam došao, piše u zaključku. Ovde ne želim da se bavim (nimalo naivnim) pitanjima iz klase neslaganja naziva poglavlja u sadržaju i tekstu, te svrhom ukoričavanja i bibliotečkog skladištenja tzv. radne verzije teze. Pogledajmo tek citate rečenica iz uvodnih napomena i zaključka (delova teksta koji je neko ukoričio i koji ne podležu pitanju plagiranja koje je trenutno u fokusu javnosti) ozabavljenih u maniru