Motivacija

Papazjanija Bre, zapetljano je biti predsednik takozvanog fudbalskog kluba. Stalno treba biti odgovoran za tridesetak finansijskih slučajeva tipa „ovaj igrač je naš 48,12 posto, dok ostalo ide menadžeru, i to 30% našeg ugovora i 65,22% ugovora sa prethodnim klubom, dok prethodnim klubovima ide 12,91% i 21,73% respektivno; naravno, roditelji igrača učestvuju sa 8,03% u realizaciji budućih transfera, a pod uslovom da…“

Uvek me interesovalo ko su zapravo ti ljudi koji pristanu da se bave ovakvim ludilima. Da ne bude zabune, interesuje to mene i za predsednika države, i parlamenta, i Upravnog odbora JP Vodovod i kanalizacija, i direktora Sektora ETP JP Železnice Srbije… I, gle čuda, danas mi čovek objasni:

Nastavite sa čitanjem… “Motivacija”

Utovar nedeljom, 25. decembar

Budalaštinama nikad kraja. Triput sam se zatekao ispred televizora i svaki put čuo neku glupost vrednu podizanja spomenika. Biće materijala za utovar, vidim ja.

Baš se zatekoh ispred jednog televizora i gledam reportažu o medvedima koji su se nakotili preko mere na Karpatima, pa stanovnici rumunskih gradova na obodu karpatskih šuma imaju mnogo problema. Samo u Brašovu, 2010. godine je zabeleženo 14 incidenata sa veoma ozbiljnim povredama osoba. Međutim, ubijanje medveda je zabranjeno aktima Evropske unije – u kojoj medveda više i nema, osim u zoo vrtovima – a i za onih 300 medveda koje smeju da upucaju, papirologija je tolika kao da svaki medved treba da bude lansiran u nisku orbitu.

I dok traje birokratska zavrzlama prvog reda, medvedi haraju po naseljima, ulaze u dvorišta tražeći hranu, prevrću kontejnere, napadaju prolaznike i izazivaju kolaps u saobraćaju, mnogo je važnije da budemo füni prema njima, jer to su evropske vrednosti.

Samo füno prema medvedima, da ne dožive stres. A ako medved povredi vaše dete dok ide iz škole, vi ćete biti krivi što ste dozvolili da dete ide pešice...

Živo me zanima šta bi bilo kada bi prvi Nemac završio sa 140 šavova po celom telu, kao što se to desilo jednom nesrećniku u Rumuniji pre dva meseca. Da li bi i tom medvedu pisali elaborate o preseljenju u tzv. humanim uslovima? Kako da ne!…

Budalaštinama nikad kraja, kao što rekoh. Evropo, nataknem te tako pametnu.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 25. decembar”

Fotografije godine u časopisu Digital Camera World

Svojevremeno sam bio pretplatnik na papirno izdanje ovog časopisa. Vredeo je svaku paru. vredi i danas, jedino što košta toliko da se ne usuđujem da ga prepuštam kikindskim poštarima…

Ako se zateknete u onom aneksu knjižare “Plato” iza ugla od glavnog ulaza, u Vasinoj ulici u Beogradu, tu možete kupiti neka zanimljiva strana izdanja časopisa. Tu ćete naći i engleski časopis Digital Camera World, jedan od najuglednijih časopisa čija ciljna grupa su napredni amateri i tzv. entuzijasti. Ako se bavite fotografijom, kupite jednom jedan primerak, mislim da je u rangu cene 700-800 dinara – nije jeftin, ali vredi°.

Da ne prepričavam: ima dosta toga što možete videti, saznati i naučiti listajući taj časopis i prateći veb portal. Hteo sam da skrenem vašu pažnju na godišnji konkurs za najbolju fotografiju, podeljeno u deset kategorija. Konkurs traje praktično cele godine, a finale je u decembru – ove godine, pobednik je proglašen 13. decembra.

Pobednička fotografija na konkursu za fotografa godine 2011

Nastavite sa čitanjem… “Fotografije godine u časopisu Digital Camera World”

Fotografije godine u National Geographicu

Jedna od bliskih asocijacija na National Geographic je, naravno, i zapanjujuća selekcija fotografija – ne samo u časopisu, nego i na matičnom sajtu. Doduše, postoji jedan prilično ozbiljan problem sa sadržajem u grani sajta koja je posvećena fotografiji: kad uletite tamo, veoma je teško da obuzdate nagon da vidite sve. Sad, neću reći da je to nemoguće, ali savetujem da ipak ne pokušavate. Upozoreni ste.

Fotka je maznuta sa sajta National Geographica bez ičije dozvole. Pozivam se na mir u svetu, ozonsku rupu i šta ću u decembru. Autor ove fotografije je Felipe Carvalho.

Fotke dana… Pa špil. Fotke nedelje… Pa špil. Fotke meseca… Pa opet. I taman kad najzad pomislimo da bi trebalo tražiti milost, shvatimo da je kraj godine pred nama, i eto selekcije fotki godine. Zamislite kako to može da izgleda kad National Geographic bira fotku godine…

Rezultati izbora su objavljeni u ponedeljak, 19. decembra, pogledajte ovde.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografije godine u National Geographicu”

Let It Be – Live Perfomance

Prolog: Phase One in which Doris gets her oats

Ognjen i tata se igraju. Igra se sastoji u tome da Ognjen u bojanki crta prave, horizontalne i vertikalne linije, a da ga tata nagrađuje zvezdicama kada sve nacrta. Crta dete sve u šesnaest, korumpiran mali pa to ti je, sve bi uradio za zvezdicu. Tati zvoni telefon. „Deda, hajde pogledaj Ognjena, daj mu zvezdicu kad završi.“ „E da, važi“.

Zaplet: One After 909

Stoji deda pored Ognjena, pažljivo gleda kako stvar napreduje. Crtanje se završava. „Bravo, odlično si crtao, zaslužio si peticu.“ „Ne, daj mi zvezdicu.“ „Tako je, evo ti petica.“ „Neeee, hoću zvezdicu!“ „Ali, petica je najveća ocena.“ „Hoću moju zvezdicu!“ „E da, baci pet.“ „Maaaaamaaaaa!“

Epilog: Queen says “No” to pot smoking FBI members

Porodični sastanak, samo jedna tačka dnevnog reda. RAZ-GO-VET-NI-JE „Dobro bre, ćale, daj da odemo da ti kupimo slušni aparat, pa ne košta milione majka mu stara.“ „Ali zašto?“ „Čoveče imaš problem, ne čuješ ništa.“ „A?“ „PROB-LEM I-MAŠ, NE ČU-JEŠ!“ „Ko?“ „Kako ko, pa ti!“ „Kakav problem?“ „NE ČU-JEŠ!“ „Ma jok, nemam ja problem, meni je dobro. Vi imate problem.“ „Kakav sad mi problem imamo?“ „Nerazgovetno pričate. Vidiš kako ja lepo pričam.“ „Aman, kako razgovetno da pričam kad se stalno derem?“ „Eto vidiš kako ti imaš problem. Nego, skuvaj mi kafu.“

Šta smo naučili od Kolakovskog?

Časovi veronauke su gotovi. Sad treba da mislimo.

Zahvaljujemo se profesoru Kolakovskom na mudrim rečima i živopisnim primerima.
Ovo su bili časovi veronauke kojima je mogao svako da prisustvuje, što je, rekao bih, dobra, baš dobra okolnost. Još bolja okolnost je što to nije bio slučaj, pa su se predavanja odvijala u manjoj grupi, a to je, priznaćete, mnogo udobnije za rad.

Znam da je pohađanje predavanja iziskivalo nešto vašeg vremena i truda. Veoma sam zahvalan na tome što ste podneli žrtvu u vremenu i trudu, a s obzirom na to da ste pokazali kako ste žedni/željni znanja evo još jednog gostujućeg profesora na istom predmetu:

 

Kasnije, kao istraživač sa značajnim iskustvom ustanovio je i ovo:

 

A ovo je i objavio, pa sad važi za preporučenu literaturu:

 

Eto, kao što sam obećao, naučili smo svašta i koješta. Ukoliko želite, podelite s nama svoja znanja i utiske s ovih predavanja. Da vidimo šta ste razumeli, a na čemu treba još poraditi.
Nego, nedelja je danas. Jeste li bili u crkvi?

Google u slavu Roberta Nojsa

Na današnji dan pre 84 godine, rođen je otac mikročipa. Google je u to ime objavio prikladni doodle.

Google Doodle: Robert Noyce (1927-1990)

Nadimak sve govori: zvali su ga “gradonačelnik Silicijumske doline”.

r_noyceRobert Noyce (1927-1990) bio je osnivač kompanija Fairchild Semiconductor (1957) i Intel (1968). U prvoj kompaniji je razvio prvo integrisano kolo na čipu, a u drugoj ga je razvio do savršenstva. Ovo je dovelo do revolucije u elektronici: razmere te priče su toliko velike da je to teško objasniti. Recimo da je po praktičnom nasleđu Nojs danas u ravni sa Galilejem, Darvinom, Pasterom, Teslom… A eto, ukoliko niste studirali neku oblast koja dotiče računarstvo, možda niste ni čuli za to ime.

Neću da ponavljam sve ono što možete i sami da pročitate na Vikipediji ili nekom drugom izvoru. Tek, dozvolite mi da primetim da je Nojs imao i zrno sreće: integrisano kolo je došlo u pravi čas, ni prerano ni prekasno, taman u trenutku kada se otvorila kesa za razvoj programa Apolo.

US patent 2.981.877 ostaje istorija. Kako bi svet izgledao da nismo dosegli integrisano kolo pre pedesetak godina, ostaće nejasno. Ko zna, možda bi klnici i danas igrala fudbal na male goliće u školskom dvorištu ili u parkiću, dok bi devojčice pravile haljinice za svoje lutke. Ali dobro, neću da izigravam romantičnu budalu: već bi se našlo nešto drugo što bi dovelo do sličnog cirkusa. Možda je svet predodređen da bude takav kakav je, ko zna.

Swecki prwaci

Možete bre wi da serete kolko oćete al ja ću da wam kažem istinu

samo da očistim WHS, pa da pogledam kako je Zwezda postala prwak swetaKad se setim toga odma mi krenu suze na oči bre i može neko da kaže da je prošlo dwajes godina al meni ko da je bilo juče wreme je stalo ljubawi moja biće dana i biće leta bićemo opet prwaci sweta a sad bi najwiše woleo da postoji wremeplow brate a sada ću da obrišem prašinu sa wehaesa i da se podsetim svega dok se mudonje ne dosete pa da to počnu da puštaju na histori čanelu preko kablowske to je bre istorija.

Časopis LIFE: 75 godina

Jedan od ključnih svetskih časopisa obeležava značajan jubilej. Zavirujemo u dve veoma posebne foto-galerije koje su upriličene tim povodom.

Dospeti na naslovnu strani časopisa LIFE bila je stvar prestiža. Ameri su tih godina bili opsednuti Titovim "ne" Staljinu.LIFE je časopis posebnog senzibiliteta. Kao jedno od ključnih glasila koje beleže rast modernog sveta, taj američki časopis je dostigao visoki ugled tekstom i fotografijom. Tekstovima neću da se bavim, jer je to tema podložna iskrivljenjima. Ali – fotografije… Znam samo za još jedan časopis koji održava kriterijum dokumentarne fotografije na tom nivou, pogodite koji… I moram da primetim: National Geographic i LIFE nisu konkurencija. To su dva komplementarna pogleda na svet; gledate li iz obe vizure, videćete više. Možda i bolje, to već ne mogu da ocenim.

Kako god, sajt časopisa LIFE je zanimljivo mesto na kome možete provesti mnogo vremena u pregledu sadržaja. Jedino da vas upozorim, kad mene već nije niko: turite neki alarm ili unapred smislite neki ubedljiv način da prekinete boravak tamo. Ako se zaboravite kao ja pre neko veče, provešćete na sajtu nekoliko sati, ne trepnuvši.

Ovih dana, LIFE obeležava 75 godina postojanja. Tim povodom, organizovani su razni sadržaji na sajtu, među kojima vam skrećem pažnju na (zasad) dve foto-galerije od kojih zastaje dah i koje golicaju maštu i više nego što podsećaju na prošlost.

Nastavite sa čitanjem… “Časopis LIFE: 75 godina”

3 PM

Sve je stalo…

Možeš sve...Možeš da ostaneš prekovremeno. Možeš samo da se nadaš da će ti biti plaćeno. Možeš ti i po radnu knjižicu. Možeš sve da oteraš dođavola. Možeš da se mrštiš. Možeš da ispravljaš i svoje greške. Možeš napokon i da odeš kući. Možeš i da budeš umoran. Možeš sve da oteraš dođavola. Možeš i da previdiš njegov radosni osmeh kada te ugleda na vratima. Možeš i da ignorišeš njegove pozive na igru. Možeš najzad nešto i da pojedeš. Možeš konačno da privedeš kraju onaj slabo plaćeni povremeni (privatni) posao. Možeš i da preskočiš svoje spavanje. Ne smeš da preskočiš njegovo spavanje, jer u suprotnom nećeš čuti kad ti kaže “Tata, ti si moj najbolji prijatelj!” i posle toga stvarno sve da oteraš dođavola.