Na krilima u Jugoslaviju

Da li je to Grčka? Ne. Da li je to francuska rivijera? Ne. Da li je to Turska? Austrija? Švajcarska? Rim? Ne, sve je to Jugoslavija.

Da li znate šta je zajedničko za ova tri pojma: Kodachrome, Pan American, Jugoslavija?

Tako je: ta tri pojma označavaju entitete kojih više nema. Legendarni film Kodachrome se ne proizvodi od 2010. godine. Pan Am je bankrotirao 1991, a ta godina beše i de facto poslednja u životu one zemlje velike 255.804 kvadratna kilometra na koju pomisli svako ko je rođen u njoj. E, pa da vidimo šta je to Pan American zabeležio o Jugoslaviji na 16-milimetarskom Kodachrome filmu davne 1964. godine.

A čemu je bilo namenjeno sve ovo?

Nastavite sa čitanjem… “Na krilima u Jugoslaviju”

Požrtvovanje

dronnDaš 850 dolara za foto-dron, vasceli dan se igraš njime, pola atara snimiš iz vazduha, tvojoj radosti nema premca… Toliko si se zaneo da si zaboravio da litijum-jonska baterija ne može da traje kao ona plutonijumska. Daješ komande dronu, ali avaj: on te više ne sluša, nego kreće lagano nadole, pravo u jezerce (oh, Marfi, da ti sve po spisku!). I samo što nije prestao sa radom. Šta ćeš sad?

Ovaj lik je znao šta će:

Nastavite sa čitanjem… “Požrtvovanje”

Innocent when you dream…

Počelo je nedužno: Valex je sinoć izfejzbučio jednu fotku koju ćete videti kroz dve nedelje, kad on u rubrici “fotka u podne” okači seriju radova sa svog prozora. Pa je za tom slikom krenula rasprava u kojoj smo se na kraju setili Ogija iz filma Smoke (1995), koji je svakog jutra u isto vreme, strogo u sekund, slikao jednu te istu scenu na ulici i tako započinjao svoj dan. A takve rasprave završe po principu “mala tera veliku”, kao kad neko uzme igru na betl u preferansu, pa baci prvo puba. I tako je Olja izvukla ovu sekvencu.

Nastavite sa čitanjem… “Innocent when you dream…”

Da malo provetrimo…

I am not frightened of dying. Any time will do…

Ne, pobogu, nema ovde nikog sa suicidalnim razmišljanjima (osim ponekad, kad Šef podvikne zahtevajući da se požuri sa nekim pisanjem, ali to je tek onako, figurativno). Ideja je u tome da od života možemo, smemo i umemo da zatražimo i malo više. To podrazumeva nameru da pohađamo i neka druga mesta, nimalo virtuelna, već sasvim konkretna. Poželeli smo da usput skinemo sa sebe teret obaveze, jer obaveza je teška čak i kad se odnosi na nešto što volimo da radimo.

Elem, pauza: počev od ovog časa, pa tamo negde do iza pravoslavnog Božića, Suština pasijansa ulazi u režim pauze, a Sedam samuraja Skoja će se pojavljivati ovde možda, bez osobitog plana, što bi rekli – tek ako imamo šta da kažemo.

Srećna vam Nova, sve najbolje, dobar dan, laku noć, kako ste, dobro došli, živeli, odmah se vraćam, sredina napred, ft1p, gledaj šta ćeš, ko poklopa popu bob, na vr’ brda vrba mrda, ćao, sajonara, doviđenja i hvala na pažnji.

Zen zlatnih ruku

Vredne ruke, malo ideje, malo veštine, malo alata… I dok dlanom o dlan, nastane delo sa dušom. Pazi sad.

Govorili bismo o predmetu koji je pred vama stvoren, ali vi već znate šta je to. Podsetilo vas je, verovatno, na onaj predmet što na tim šuškavim listovima ima i nekakve znakove, što bi kod nekih možda izazvalo podozrenje. Ne treba se plašiti: knjiga je plemenita stvar, pa taman bila i bez slova.

Ko je odgovoran?

Čovek koji se dernja sa jedne terase je idiot. Čovek koji se dernja sa jedne terase, a hiljade ljudi stoji ispod terase, je političar. I to je jedina razlika, ta publika.

Jedna zanimljiva inicijativa: TV ekipa pita neke poznate ljude “ko je odgovoran?” i snima ih dok odgovaraju. I tako je red došao na čoveka kojeg poznajemo kao donosioca mašte na javu, umetnika koji ne preza od angažovane reči u svojim radovima. Evo šta on ima da kaže.

Nastavite sa čitanjem… “Ko je odgovoran?”

Parada (1962)

Nekada su se u glavnom gradu socijalističke samoupravne domovine održavale prvomajske parade. Prvomajske parade su se održavale na praznik poznat po imenu Dan rada. Dan rada se slavi svakog 1. maja. A beleške radi, 1. maj je uvek padao prvog dana u maju, tačno jedan dan posle poslednjeg dana u aprilu. I zato istorijske beleške kažu, a ne znamo da li je tačno, da su se prvomajske parade održavale isključivo 1. maja, na Dan rada.

Evo kako je to izgledalo 1. maja 1962. godine, u režiji Dušana Makavejeva.

Nastavite sa čitanjem… “Parada (1962)”