On je čovek sa planom. Ona je žena sa planom. Problem je u tome što njen plan podrazumeva njega, a u njegovom planu nema mesta za žene. Antagonizam je neizbežan.
Nikad ne potcenjuj snagu ljubavi. Ona može sve što i ti. Oženi se njome.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
On je čovek sa planom. Ona je žena sa planom. Problem je u tome što njen plan podrazumeva njega, a u njegovom planu nema mesta za žene. Antagonizam je neizbežan.
Nikad ne potcenjuj snagu ljubavi. Ona može sve što i ti. Oženi se njome.
Verovali ili ne, može i to.
Uključite preko celog ekrana HD sliku (ili čak 4K ako imate prikladno sokoćalo za prikaz takve slike) i zavalite se. Ah, da: možda ne bi bilo loše da utišate zvučnu zavesu ovog snimka i, eventualno, pustite neku meditativnu muziku koja je vama po volji… (Gde li samo nalaze tu, hm, muziku, da nam je samo znati…)
Pazi sad: ![]()
Volite li literaturu Edgara Alana Poa?
Kada je Crvena Smrt navalila na svet, princ Prospero i njegovi odabrani podanici su se zatvorili u prinčev zamak sa svim blagodetima ovog sveta, ostavljajući sirotinju van zidina da se snađe kako zna i ume ili da umre po sopstvenom izboru. Kada je odabrana elita ušla u zamak, princ je dao da se ulazna kapija zamandali tako da niko ne može više da uđe.
To je, takođe, značilo da niko više ne može da izađe.
Nastavite sa čitanjem… “Letimični pogled na "Masku Crvene Smrti"”
Kako biste opisali značenje reči “avantura”? Šta je to avantura? Kako avantura počinje?
Koja je cena avanture?
Čemu žudnja za avanturom?
Ponedeljak, ekstremni sportovi… A najekstremniji sport koji upražnjava svako ko poželi, koji je? Naravno: prepirka.
Deder da vidimo šta kažu oni koji tvrde da je Zemlja ravna ploča. Vredno su trenirali i sakupili više dokaza u svoju korist nego što su vas podučili u školi. Šta sad?
Imalo bi ovde šta da se kaže u odbranu… Uh, ovo će da boli… U odbranu obe strane na skali sklonosti ka razmišljanju.
Nastavite sa čitanjem… “A šta ako je Zemlja ipak ravna ploča?”
Volim da zavirim u zonu umetničkih animiranih filmova na portalu Vimeo. Nađe se tamo mnogo čudnih, prekrasnih radova, ponekad i kontraverznih. Nedavno sam natrčao na ovaj čudni film; ne znam šta da mislim o njemu. Odgledao sam ga triput, od čega sam dvaput prekidao, jednom čak bio na ivici odluke da ga izbrišem i zaboravim, ali sam mu se vratio.
Znam da moj lični ukus baš i nije bogzna kakva preporuka za čestitog posetioca suštine pasijansa, ali ipak pokušajte.
(gledanje preko celog ekrana će biti od koristi.)
Evo smehotresne interpretacije jedne od čuvenih epizoda u istoriji rock’n’rolla: kako je mogao da izgleda jedan običan dan kada su David Bowie i Brian Eno (dobro, de: i Tony Visconti) stvorili jedan od najčudnijih muzičkih komada u opusu velikog pevača.
Nastavite sa čitanjem… “Kako su Bowie i Eno snimili pesmu "Warszawa"”
Stari majstori metalci govore da ne može bravar da pristupi majstorskom ispitu dok ne pokaže da ume da napravi klešta. I u pravu su: pravi trik sa bravarijom je da smisliš kojim alatom ćeš da napraviš to što si zamislio. A kad napraviš alat, već si posla posla uradio.
Počelo je nedužno: Valex je sinoć izfejzbučio jednu fotku koju ćete videti kroz dve nedelje, kad on u rubrici “fotka u podne” okači seriju radova sa svog prozora. Pa je za tom slikom krenula rasprava u kojoj smo se na kraju setili Ogija iz filma Smoke (1995), koji je svakog jutra u isto vreme, strogo u sekund, slikao jednu te istu scenu na ulici i tako započinjao svoj dan. A takve rasprave završe po principu “mala tera veliku”, kao kad neko uzme igru na betl u preferansu, pa baci prvo puba. I tako je Olja izvukla ovu sekvencu.
Kako ono kažu: genijalnost neke ideje je u direktnoj proporciji sa jednostavnošću. Obrati pažnju na ovo sokoćalo iz kućne radinosti.
Direktno angažovanje materijala koji se transformiše u smeće (a tek ponekad reciklira) daje nadu za ovaj svet: ako ne zaustavimo ovoliki rast gomila smeća od PET boca, ugušićemo se u njima…