Ideš tako ulicom, kad jednom uličnom kuvaru dosadno, pa pravi predstavu.
Ima ludaka. Kreativni ludaci su najbolji od svih.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ideš tako ulicom, kad jednom uličnom kuvaru dosadno, pa pravi predstavu.
Ima ludaka. Kreativni ludaci su najbolji od svih.
Desilo vam se – priznajte i nemojte da kažete da nije – da vas je neko nekada iznervirao svojom sistematičnom, ali netaktičnom upotrebom mobilnog telefona. Proizvođači nakazno loših video-klipova (u tu kategoriju spada oko 98% svih koji pokušavaju da snime koncert) posebno su iritirajuća vrta: oni su izgubili sve kriterijume pristojnosti, solidarnosti i drugih pozitivnih socijalnih veština koje su nekada bile uobičajene na koncertima čak i za vreme šutki.
Marky Ramone, drugi bubnjar grupe Ramones (1978-1982 i 1987-1996 – najstariji danas preživeli član), predlaže rešenje za te mamlaze.
Portal Vimeo krije mnoga prekrasna čuda video produkcije, a do njih ovih dana dolazimo zahvaljujući jednostavnom eksperimentu: birajući neku prostu ključnu reč kao kriterijum pretrage, nalazimo minijature koje nam se čine zanimljivim. Ovog puta, ta ključna reč za pretragu je glasila: water (voda).
Ne nasedajte na statusne simbole.
Mali eksperiment sa video sadržajima na portalu Vimeo se nastavlja: sve je zanimljivije. Ključna reč koja me je očas dovela do jutrošnje filmske pričice je bila cars (automobili).
Ne, nije to što ste pomislili. Mislim na pravu ljubav.
U nastavku malog eksperimenta sa video sadržajima na portalu Vimeo, u polje za pretragu sam uneo reč food (hrana). Među rezultatima pretrage, našla se i ova besprekorna minijatura.
Ove nedelje, pokušaćemo da izvedemo jedan mali eksperiment sa video sadržajima na portalu Vimeo: u polje za pretragu ću unositi neke pojmove, pa ću izabrati neki zanimljivi kratki rad i preneti ga ovde.
Prvi pojam je glasio: fog (magla).
Holivud nikad više neće prihvatiti da sve to što radi može i drugačije. Razlog je proste, dolarske prirode, vrlo ubedljiv među ljudima opsednutim zaradom kao lajtmotivom cilja. Nama ostaje samo da se nadamo boljem. Ali bolje biti neće dok god ne odgledate deset filmova zaredom, pri čemu nijedan od njih nije na engleskom; i dok to ne učini većina vaših poznanika, ne kukajući pritom da ih boli mozak od gledanja filma.
Mršavu nadu nam daju neki nezavisni autori koji su očuvali obraz čak i kad su počeli da barataju holivudskim parama. Sad je, pak, važno, da i neki novi, mladi, sledeći autori dobiju svoju šansu. Možda ne kao Tarantino, ali barem na portalu Vimeo. Evo, ovako.
Kada ukrstiš plutanje u vodi sa morskom struyjom, pa sve to snimiš tak oda se izgubi pojam šta je gore, a šta dole, dobiješ ovako nešto:
Fascinantno.
Znate šta: neradni dan je, a i tako ništa ne biste pametno radili u februarsko jutro. Dve su opcije: možete da bistrite politiku i možete da gledate crtaće. Mi znamo šta ćemo, a vi?
Ma, neka ide život: pustite ceo špil. Ima ih jedno šezdeset komada. Ako već nećete da se latite knjige niti da prošetate sa porodicom, Pink Panther maraton je daleko najpametnija stvar koju možete sebi danas da priuštite.
U svetu u kom više nisu potrebni mediji da bi se namerno zagubila granica između stvarnosti i sna, između zbilje i laži, između ideje o slobodi i slobode same, može li se zadržati identitet? A može li se ostati human? Gde je granica? A šta ako više ni definicije ne važe onako kao nekad?
Koja to cena mora da se plati da bi neko ostao čovek?