Izbori

Eh, znam da se rečenice i pozdravi ne započinju uzdahom, ali… Nego, evo me opet nakon pauze i prvi put u ovoj godini. Ne bojte se, neću praviti rekapilutaciju između mog poslednjeg objavljenog i ovog teksta.
Hajde da ubrzamo.

Jeste haotično, ali ipak prepoznajete o čemu se radi.Opšte je mesto da je danas sve “brže”, ljudi traže instant vesti, instant hranu, instant “sve”, a to baš ne biva tako. Evo recimo,   pogledajte koliko smo mi “sporovozno” društvo. A toga sam se setio nedavno, kada sam bio nadomak pruge kojom saobraća moćni TeŽeVe. U stvari, nije me baš – da budem iskren – voz mnogo ni zanimao. Imao sam izbor da odem ili ne odem na kultno mesto savremene nauke – u restoranu CERN-a imate priliku da ručate zajedno sa budućim i živim dobitnicima Nobelove nagrade. A počeo sam od restorana jer mi je još uvek teško da pronađem prave reči u koje bih pretočio utiske koje sam stekao boraveći u poseti CERN-u, obilazeći Veliki hadronski sudarač (LHC), i eksperimente CMS, ATLAS i LHCb. Kad smo već kod brzine, čestice u CERN-u “teraju” se skoro na brzinu svetlosti, a i dalje visi pitanje da li bi nam 299.792.458 m/s bilo dovoljno da nekako “premostimo” ta verovatno dva, dva i po veka zaostatka za razvijenim svetom.

Nastavite sa čitanjem… “Izbori”

Pešice uz jarbol (a posle, videćemo)

Može li se pešice uz jarbol visok 30 metara? Kako stvari stoje, to je moguće.

Lik se zove Alex Thomson i, kako stoje stvari, taj zna zašto živi. Pazi sad.

Ono od pre dve godine nije bilo toliko spektakularno. Ali, nije pitanje šta je bilo pre dve godine. Pravo pitanje glasi: šta je sledeće?

Kako su vukovi promenili reke

Sledeći video posvećujemo svim onim ljudima koji su onako praznoglavo graknuli na pokušaj kanalisanja broja jelena u NP “Đerdap”.

Nažalost, mi smo odveć nesposobni da u svom razmišljanju dobacimo u budućnost koja je dalja od 48 sati. Ovde ćemo stati, jer reči kojima se opisuje stvarnost nisu prijatne za ovo doba dana.

Zašto je nevažno

Podelili su Oskare, opet. Nije važno ko je šta dobio°. Nije važno koliko je dobar film koji je dobio pedeset sedam Oskara. Nije važno ni kako i zašto svi oni tamo održavaju sliku glamura u nečemu što realno nije predmet glamura, već je jedna prosta, lukrativna industrija koja donosi više novca nego industrija proizvodnje materijalnih dobara.

Svaki čas je dobar, a ovaj je najbolji, da se prisetimo najvažnijeg pojedinačnog događaja u istoriji 86 svečanosti dodela godišnjih nagrada američke Akademije filmske umetnosti i nauke iliti Oskara.

Nastavite sa čitanjem… “Zašto je nevažno”

Poslednja špaga

Posle špage na dva kamiona u rikverc i one druge na krilima aviona, ostade izazov da visi u vazduhu. Čovečanstvo je strepelo, deca su plakala od nestrpljenja, čak su se i neki kitovi nasukali na obalu Čilea – kažu, u iščekivanju razrešenja. A onda, desilo se ono što ne može da se desi: ŽKVD je napravio manevar koji se možda ne može prevazići.

Borba se prerano podigla na ovaj nivo, ako mene pitate: ŽKVD nije igrao fer. Šta će sad siroti ČN nego da skokne do Marsa i tamo se džilitne po onim roverima. Recimo, udahne na Zemlji, napravi špagu na Marsu, izdahne i odmah napravi atmosferu. Nema mu druge ako hoće da zada poslednji udarac ovom izazovu.

Grafikon fabule

Pripadam generaciji koju su svim silama pokušavali da ukalupe u jednoobrazno razmišljanje. Jedan od kapitalnih planova na tom putu je bio sistematski sprovođen u osnovnim školama, gde je tokom osam godina, bez izuzetka, đacima kljucano u glavu da se priča razvija tako što ima uvod, razradu i zaključak. I to je to: ni manje, n iviše, ima da bude tako. Kratki pasus na početku, jedan ili dva pasusa razrade (i ne preteruj!) u sredini, a potom jedna ili eventualno dve rečenice na kraju, kao mašnica na misaoni proces koji je doveo do rezultata, a koji najčešće miriši neprijatno.

Može to i drugačije.

Nastavite sa čitanjem… “Grafikon fabule”