850 metara

Dakle, to izgleda ovako: zaludni vitez sa mandolinom jaši kroz šumu, treba spasiti princezu od zmaja, valja osvojiti čudotvorni mač… I tu se negde završava spisak sličnosti sa stereotipom. Ništa nije kako ste mislili da će biti.

Ah, da: a zašto se film zove “850 metara”? Eeeeee, što bi rekao onaj taksista koji je vozio oker Ladu specijal kad sam ga pitao kako je moguće da mu sat na komandnoj tabli ispravno radi a da ništa drugo nije pokvareno, to će te morati sami da otkrijete.

Zabava je zagarantovana.

Odavno nismo imali ovako dobar crtać na Suštini pasijansa. Hot smile

Nizbrdo, uz čašicu adrenalina

Povremeno se bavimo raznim tzv. ekstremnim sportistima, ali ovog puta hoću da vam skrenem pažnju na nešto posebno. Pogledajte ovo i recite mi šta ste primetili. Ne mislim na perfektno obrađenu digitalnu sliku i ne mislim na činjenicu da je ovo, jebiga, ipak reklama.

Važno je: razmislite.

Nastavite sa čitanjem… “Nizbrdo, uz čašicu adrenalina”

Dolijao

Čovek je imao ideju da kolege u kampusu malo oslobodi od stresa u toku ispitnog roka. A šta može bolje da posluži nego – iznenadna borba jastucima.

Scenario je dobar. Međutim, tip se grdno preračunao pri kraju…

I tako… Sledeći put razmislite kome je stres normalno stanje i kako uobičajeno reaguje kad ga potkačite.

Samo na sekund

“Znate li šta mi najviše nedostaje?”, pitala je Katy, koja se već dve godine bori protiv najopakije bolesti. “Osećaj bezbrižnosti”, reče.

Dvadeset pacijenata obolelih od raka pozvano je u foto-studio. Zamoljeni su da žmure dok traje šminkanje. Postavljeni su pred poluprozirno ogledalo, a sa druge strane je čekao fotograf spreman da snimi trenutak kada ti ljudi najzad ugledaju sebe u ogledalu.

Fotografija može da bude važna. Najvažnija fotografija je ona koja ima misiju. I misija ima raznih. Najveće poštovanje zaslužuju one koje su zasnovane na ideji poboljšavanja života čoveka. Pa makar samo i na sekund.

Pokloniti jedan sekund bezbrižnosti nekome ko se možda već pomirio da nema više vremena: veličanstveno.

Najbolje mesto u bioskopu

Napomena za mlađe čitaoce: bioskopi su zaista postojali, bilo ih je u svakoj varoši i posećivali smo ih često.

Elem, priznajte: u svom omiljenom bioskopu imali ste omiljenu zonu za izbor mesta. Do saznanja da je to mesto najbolje došli ste nekim sopstvenim algoritmom. A kako je danas u multipleksima?

Što bi rekli: ja sam se te napasti rešio. No, ovog vikenda kreće drugi nastavak “Hobita”, a u mojoj kasabi postoji eksperimentalni vikend-bioskop u sali pozorišta. Valjalo bi da overimo.

Algoritam za bioskopu u toj sali nemamo; pozorišne predstave i koncerte volimo da gledamo iz sedmog reda. Poslednji put sam u bioskopu bio pre jedanaest godina…