Prvi zalogaj čokolade u životu

Čovek u Obali Slonovače vredno radi da bi zaradio 7 € za sebe i svoju mnogočlanu porodicu. Od te zarade plaća i četiri radnika koji mu pomažu da prikuplja plodove kakaoa, od kog se pravi čokolada. Uz cenu od 2 € po tabli, čokolada je luksuz koji taj marljivi čovek nikada u životu nije bio u prilici da priušti.

Nastavite sa čitanjem… “Prvi zalogaj čokolade u životu”

Hipoteza: zašto je stradao Lazica

(ako je uopšte stradao, jer sad će da radi isto za deset puta veće novce)

Uglavnom, obavljen je eksperiment: zaposleni u državnoj administraciji je za jednostavni zadatak nagrađen zrnom grožđa, a radnik u fabrici je za isti posao plaćen komadićem krastavca. Šta je onda bilo? Onda je radnik postupio po nalogu sindikata i…

…I ostao gladan.

Volite sada! Kreirajte! Inspirišite! Pffft!

Malo pažnje ćemo zatražiti od vas. Malo pažnje i malu zadršku u proceni o kakvoj ličnosti je ovde reč. Pružite ovom čoveku svoja tri minuta, a onda…

Nastavite sa čitanjem… “Volite sada! Kreirajte! Inspirišite! Pffft!”

Neko se najzad setio

U svetu u kome se glumata o ravnopravnosti polova, istovremeno se uzimaju simpatično velike pare na “projekte” o zaštiti žena i gradnje tzv. sigurnih kuća. Problem je u tome što se nijedan problem ne rešava suštinski, nego je reč o velikoj predstavi.

A kada je reč o predstavi, hajde da malo razmislimo o tome dokle dopire licemerje.

Neko se najzad setio da primeti da nasilje ima hiljadu lica i dva pola.

Slobodni ste da podležete stereotipima. Ako baš morate.

Jednima đevrek, drugima rupa od đevreka

Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad imali više hrabrosti da kažu kako jeste nego ovi danas, već zato što ovi danas imaju manje hrabrosti da kažu kako jeste nego oni nekad.

Ne, dragi moji: to nije isto.

Nastavite sa čitanjem… “Jednima đevrek, drugima rupa od đevreka”

Je l’ vi to mene, da ‘prostite, malo…

Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad više razvijali proces razmišljanja u vama nego ovi danas, već zato što ovi danas više ubijaju procese razmišljanja nego oni nekad.

Ne, dragi moji: to nije isto.

Nastavite sa čitanjem… “Je l’ vi to mene, da ‘prostite, malo…”

Малопродајни случај бабиног колена

Сцена, пре неки дан. Излази баба из самоуслуге, једном руком води унуче, само што није проходало, у другој држи кесе са пазаром. За њом се затварају врата, прикљеште јој обућу, баба се пресамити и дочека на колено, не дотакавши унука. Резултат: одерано колено и занавек бојкот те самоуслуге.

Јер, није им то једина мана. Артикли се појављују насумице, за неке је неизвесно да ли данас имају, као некад кад се ишло у шверц у Темишвар – никад не знаш шта ћеш наћи а шта нећеш. Касе има две, углавном једна обележена да не ради, кренеш ка другој, долази касирка и седа за ону прву. Чему вам служи табла, онда?

ко је довољно луд да памти боје логотипа, погодиће која је фирма

Да не заборавимо и кусур. Износ од 102 динара се аутоматски заокружује на 110, никад наниже. Још нису пробали са уваљивањем жваке уместо кусура, или са продавањем метлице којом чисте мрвице са касе – то су ипак трикови претходне генерације. Али је већ било да уместо пет откуца шест нечега.

Самоуслуга послује по свим правилима капитализма овдашњег. Под један, гледа да ућари колико може и на чему може, и да привуче муштерије како год зна. Да видимо прво ово друго. Nastavite sa čitanjem… “Малопродајни случај бабиног колена”