Izbori

Eh, znam da se rečenice i pozdravi ne započinju uzdahom, ali… Nego, evo me opet nakon pauze i prvi put u ovoj godini. Ne bojte se, neću praviti rekapilutaciju između mog poslednjeg objavljenog i ovog teksta.
Hajde da ubrzamo.

Jeste haotično, ali ipak prepoznajete o čemu se radi.Opšte je mesto da je danas sve “brže”, ljudi traže instant vesti, instant hranu, instant “sve”, a to baš ne biva tako. Evo recimo,   pogledajte koliko smo mi “sporovozno” društvo. A toga sam se setio nedavno, kada sam bio nadomak pruge kojom saobraća moćni TeŽeVe. U stvari, nije me baš – da budem iskren – voz mnogo ni zanimao. Imao sam izbor da odem ili ne odem na kultno mesto savremene nauke – u restoranu CERN-a imate priliku da ručate zajedno sa budućim i živim dobitnicima Nobelove nagrade. A počeo sam od restorana jer mi je još uvek teško da pronađem prave reči u koje bih pretočio utiske koje sam stekao boraveći u poseti CERN-u, obilazeći Veliki hadronski sudarač (LHC), i eksperimente CMS, ATLAS i LHCb. Kad smo već kod brzine, čestice u CERN-u “teraju” se skoro na brzinu svetlosti, a i dalje visi pitanje da li bi nam 299.792.458 m/s bilo dovoljno da nekako “premostimo” ta verovatno dva, dva i po veka zaostatka za razvijenim svetom.

Nastavite sa čitanjem… “Izbori”

Malo leda u božiju čašu

Posmatrači prirode moraju da budu strpljivi. Oni provode sate, dane, ponekad i mesece loveći neku pojavu u prirodi, donoseći nam snimak koji traje tek nekoliko minuta…

Prateći zanimljivi profil I Fucking Love Science na fejZbuku (što je jedan od veoma malobrojnih valjanih razloga da čovek ostane tamo), upravo sam video najavni isečak iz filma Chasing Ice, u kome smo svedoci odvaljivanja jednog parčeta glečera na Arktiku.

To parče je veće od Menhetna.

Nastavite sa čitanjem… “Malo leda u božiju čašu”

Kratke lekcije iz astronomije

Astronomija, nauka koja obuhvata proučavanje svih objekata i pojava van Zemlje. (Encyclopaedia Britannica)

Novogodišnji praznici su prošli, vreme je da se radi. Podugački tekst koji sledi predstavlja lagani presek posla koji tiho napreduje već neko vreme. Šta će od svega biti, videćemo. Meni je zabavno, što i vama u svakom slučaju želim.

Rotacija Zemlje oko Sunca. Kažemo da Zemlja kruži oko Sunca. Ovakva kratka izjava znači sledeće: Sunce, jedna od zvezda galaksije Mlečni put, i Zemlja, jedna od planeta lokalnog planetarnog sistema koji nazivamo Sunčev sistem, kreću se (u odnosu na udaljene, fiksne zvezde) oko zajedničkog centra gravitacije. U slučaju Sunca i Zemlje, zajednički centar gravitacije se praktično nalazi u centru Sunca, tako da se u ovom smislu Sunce praktično ne kreće. Zemlja se (gledano sa Sunca) kreće po putanji koja je, istorijski govoreći, prvobitno opisana empirijskim zakonima koje je ustanovio Johan Kepler (koristeći podatke koje je, osmatrajući nebeska tela, sakupio Tiho Brahe). Keplerovi zakoni postuliraju da se Zemlja (gledano sa Sunca) kreće po elipsi u čijoj se jednoj od žiža nalazi Sunce, te da linija koja spaja centar Sunca i centar Zemlje u jednakim vremenskim intervalima prebriše jednake površine – što zapravo znači da se Zemlja (gledano sa Sunca) kreće brže što je njen položaj bliži Suncu, i obratno. Keplerovi zakoni su u saglasju sa Njutnovim zakonom gravitacije, odličnim teorijskim objašnjenjem kretanja (gledano sa Sunca) svih planeta izuzev Merkura.

Nastavite sa čitanjem… “Kratke lekcije iz astronomije”

Uz prevod Ajnštajnovih radova

Ne želim da samo uzmem pare i pobegnem. Ne želim, iako bi tako bilo najpametnije.

Negde oko ovogodišnjeg Sajma knjiga svetlost dana je dočekala knjiga Teorija relativnosti, zbirka naučnih, naučno-popularnih i esejističkih radova Alberta Ajnštajna. Knjigu je objavila Akademska knjiga iz Novog Sada, u ediciji Physis. Prevod sa nemačkog i engleskog obavili su pok. dr Božidar Aničin, dr Vukota Babović, Ljiljana Matić… i ja. Prikazati kompilaciju nije lako, pa taj posao ostavljam za kasnije. Ovom prilikom pričam o mojim prevodilačkim utiscima.

U neobičnoj sam poziciji: prvi put u životu sam prevodio, a prevodio sam misli najbriljantnijeg fizičara ikada rođenog. Voleo bih da ono što želim da kažem o prevođenju ima opšte značenje, a opet znam da je moje iskustvo i preusko i previsoko da bi apriori moglo da pomogne, recimo, prevodiocima trenutno-popularne ženske erotske literature. No, svejedno: nelopovska škola za prevodioce ne postoji, jer ne može da postoji. Stoga je svako iskustvo dragoceno, koliko god posebno bilo. A moje je bilo baš posebno.

Pre nego što se bacimo na moja zapažanja, želim da se zahvalim ekipi Pasijansa na pomoći koju mi je pružila tokom prevođenja. Služili su verno i bez roptanja i kao stručna teorijsko-praktična pomoć i kao rame za plakanje. Posebno, želim da zahvalim Komšiji jer njegovi uporni i lucidni komentari, koliko god ponekad bili naporni, zaista pomažu da se čovek trgne i pripazi šta govori i piše. Hvala, narode! Smile

Nastavite sa čitanjem… “Uz prevod Ajnštajnovih radova”

Puče

[Imamo EDIT na dnu]

Kometa ISON nije uspela da prođe pored Sunca. Raspala se sinoć pre nego što je stigla u tačku perihela. Da vidimo šta su zabeležili dežurni reporteri.

Mada, ja mislim da NASA nema pojma. Ovi iz _urira su lepo objavili kako jeste: kometa je obišla sunce i nestala. Da, tako je bilo, sigurno. Znaju ljudi.

[EDIT 29.11.2013 18:00] E, jebote, znaju! Izgleda da je parče preživelo i nastavilo put!

 

Ahilova peta čovečanstva

“Ja volim fotografiju, ali zapravo nisam zainteresovan za sliku. Postoji razlika između slika nečega i slika o nečemu. Ja želim da pravim slike o nečemu”, kaže Donald Weber.

Nakon što je, u više navrata, dugo vremena proveo istražujući fotoaparatom posledice katastrofe u Černobilju, marta 2011. godine je osetio veliki nagon da ode u Fukušimu nakon jedine nuklearne katastrofe koja se obimom, strahotom i posledicama približila onome što se desilo u Ukrajini 25 godina ranije (pride, ozračivanje je bilo tek “šlag na tortu” posle strahovite prirodne katastrofe – snažan zemljotres praćen cunamijem). Čak, rekao je sebi: “istražićeš ovo ili ćeš prestati da se baviš fotografijom”.

Pogledajte razgovor praćen slikama koje je Donald Weber napravio pričajući o katastrofi i pokušavajući da nađe odgovor na pitanje: da li je nauka Ahilova peta čovečanstva?

Potresno.

Bosanske piramide u raljama naučnog metoda

Mi, Homo Sapiensi, izgradili smo civilizaciju na temeljima samokorektivnog logičkog sistema nazvanog naučni metod i njegovog izvršnog otelotvorenja – nauke. Popularizacija nauke je zarazila znanjem kompletno čovečanstvo, oslobađajući time pojedinca nepotrebnih strahova i fatamorgana. No, to nije ni približno do kraja završen proces.

Paralelno sa naukom živi pseudonaučni svet, koji nauku fingira, dok se hrani njenim rečnikom i delovima njenih saznanja. U tom svetu postoje vanzemaljci koji su nekada bilo kod nas ili još uvek posećuju Zemlju, homeopatske ili kvantne medicine rešavaju sve probleme, piramide emituju (delom pozitivnu) energiju, regresivna hipnoza otkriva naše prethodne živote, a Zemlja je šuplja. Uopšte govoreći, to je nesalomljivi svet teorija zavere.

Nastavite sa čitanjem… “Bosanske piramide u raljama naučnog metoda”

Naučno-nepopularna literatura: Gola istina o Dragoljubu Mihailoviću

Svojevremeno sam, za potrebe analize izvanrednog slučaja Nikole Tesle, pisao o nauci i naučnom metodu. Tada je priča došla do trenutka kada se nova naučna ideja obrazlaže naučnoj zajednici.

Sledeći, i nimalo naivan, element razvoja nauke jeste popularizacija ideje prihvaćene od strane naučnika, jer upravo je to način kroz koji nauka prodire u društvo. Popularizacija nauke, spomenuću to istine radi, jeste u određenoj meri motivisana potrebom za finansiranjem – opšte oduševljenje pomračenjem Sunca sigurno povećava šansu da koji dinar dopre do opservatorije. No, postoji i šira slika. Povećanje znanja svakog pojedinca, od navijača do akademika, o pojavama koje nas okružuju, nebitno iz koje naučne oblasti, oslobađa pojedinca i omogućava više slobode pri odlučivanju. Kako znanje pojedinca raste, tako moć usmeravačkih elemenata društva (mediji, religije, političari, interesne grupe –NVO, Zabranjeni ili SANU) opada. Na žalost, važi i obrnuto: što je pojedinac veća neznalica, lakše ga je obrlatiti, obraćanje njegovim emocijama daje dramatično više efekta.

Popularni prikaz evolucije svemira

Nastavite sa čitanjem… “Naučno-nepopularna literatura: Gola istina o Dragoljubu Mihailoviću”

Nobelova nagrada za fiziku 2013. godine

Šta imaju zajedničko Kraljevska švedska akademija i vlada Republike Srbije?

Osmog oktobra 2013. godine Švedska kraljevska akademija je objavila da je Nobelovu nagradu za fiziku dodelila dr Fransou Engleru i dr Piteru Higsu za teorijsko otkriće mehanizma koji doprinosi našem razumevanju porekla masa subatomskih čestica, a koji je nedavno potvrđen otkrićem predviđene fundamentalne čestice tokom eksperimenata ATLAS i CMS u CERN-ovom Velikom Hadronskom Sudaraču.

Higsov bozon u eksperimentu CMS

Za neupućene, veoma kratko objašnjenje. Problem glasi: šta je to što čini da imamo masu? Laureati su zamislili da čestice (zvane Higsovi bozoni) postoje svuda i tvore nekakvo subatomsko blato kroz koje se kreću ostale čestice, a koje čini otpor kretanju. Taj otpor uočavamo i zovemo masa. Neke čestice prolaze teže (kao Gimli), pa nam izgleda da imaju veću masu. Druge čestice prolaze lakše (kao Legolas), pa nam izgleda da imaju manju masu. Jedna čestica, zvana foton, nosilac elektromagnetskog zračenja, uošte ne oseća ovaj otpor i stoga ona uopšte nema masu, i shodno tome, mora da se kreće brzinom svetlosti. E, te čestice koje grade blato su prošle godine detektovane, dokazano je da postoje.

Pošto vam objašnjenje nije pomoglo, evo muzike:

Nastavite sa čitanjem… “Nobelova nagrada za fiziku 2013. godine”