Jeste

Jeste! Nije! Jeste! Nije!Prvo mu jedan reče: “Jeste!”

Dođe drugi pa mu reče: “Nije!”

Zatim dođoše druga dvojica pa mu rekoše: “Jeste!”, ali onaj isti opet reče: “Nije!”. Onda dođe desetina njih, pa stotina, i svi kao jedan rekoše: “Jeste!”. A onaj ostade jedan jedini, pa opet reče: “E, nije!”.

– Jeste!
– Nije!
– Jeste!
– Nije!

I, ubiše onog negatora.

Tako ostadoše sami: učenik u moru učitelja. I onda ga, bez izuzetka, učiše: “Jeste!”. I tako onaj odraste pod istim vaspitanjem, pa shvativši sve, jednog dana poče i sam da uči: “Jeste!”

Nastavite sa čitanjem… “Jeste”

Kratke lekcije iz astronomije

Astronomija, nauka koja obuhvata proučavanje svih objekata i pojava van Zemlje. (Encyclopaedia Britannica)

Novogodišnji praznici su prošli, vreme je da se radi. Podugački tekst koji sledi predstavlja lagani presek posla koji tiho napreduje već neko vreme. Šta će od svega biti, videćemo. Meni je zabavno, što i vama u svakom slučaju želim.

Rotacija Zemlje oko Sunca. Kažemo da Zemlja kruži oko Sunca. Ovakva kratka izjava znači sledeće: Sunce, jedna od zvezda galaksije Mlečni put, i Zemlja, jedna od planeta lokalnog planetarnog sistema koji nazivamo Sunčev sistem, kreću se (u odnosu na udaljene, fiksne zvezde) oko zajedničkog centra gravitacije. U slučaju Sunca i Zemlje, zajednički centar gravitacije se praktično nalazi u centru Sunca, tako da se u ovom smislu Sunce praktično ne kreće. Zemlja se (gledano sa Sunca) kreće po putanji koja je, istorijski govoreći, prvobitno opisana empirijskim zakonima koje je ustanovio Johan Kepler (koristeći podatke koje je, osmatrajući nebeska tela, sakupio Tiho Brahe). Keplerovi zakoni postuliraju da se Zemlja (gledano sa Sunca) kreće po elipsi u čijoj se jednoj od žiža nalazi Sunce, te da linija koja spaja centar Sunca i centar Zemlje u jednakim vremenskim intervalima prebriše jednake površine – što zapravo znači da se Zemlja (gledano sa Sunca) kreće brže što je njen položaj bliži Suncu, i obratno. Keplerovi zakoni su u saglasju sa Njutnovim zakonom gravitacije, odličnim teorijskim objašnjenjem kretanja (gledano sa Sunca) svih planeta izuzev Merkura.

Nastavite sa čitanjem… “Kratke lekcije iz astronomije”

Prisećanje na Čoveka Koji Je Sadio Drveće

Postoji sasvim valjan razlog zašto vas ovog časa podsećam na film koji smo već gledali, pre više od dve godine, na Suštini pasijansa. Elem, bilo je to toliko davno da su neki među vama, dobrim ljudima, već zaboravili na pouke. A vredi da ih se podsetimo, jer je potrebno.

Nastavite sa čitanjem… “Prisećanje na Čoveka Koji Je Sadio Drveće”

Sećanja na budućnost

Ne, ne mislim na onu Denikenovu knjigu koju sam u svojoj petnaestoj godini kradomice pozajmio čoveku za kojeg sam znao da mi je neće vratiti i tako je se suptilno otarasio.

Arthur C. Clarke, čuveni futurolog i pisac naučne fantastike, bio je upitan 1964. kako će svet izgledati u budućnosti. Gađao je godinu 2000. i još malo, vreme kroz 50 godina – iliti danas. Evo šta je rekao.

Potrefio ga je poprilično. Skoro savršeno.

Ako vas zanima još, pročitajte šta je rekao Isaac Asimov, koji je te 1964. gađao upravo vreme kroz 50 godina…

Bye Bye, Love: Phil Everly (1939 – 2014)

Tek toliko da ne prođe neprimećeno.

Mlađa polovina The Everly Brothersa, Phil, otišao je na Neko Bolje Mesto. Moj prijatelj Steva bi vam svašta napričao o njima, ali je i on tamo. Sad smile

Pomenuću samo par uzgrednih sitnica.

Nastavite sa čitanjem… “Bye Bye, Love: Phil Everly (1939 – 2014)”

Najveća gramofonska ploča na svetu…

…zapravo ne svira, ali jeste napravljena od vinila.

Uglavnom, grupa Eagles će da svira šest večeri u hali Forum u Los Anđelesu, a neki dokon pop je rešio da krsti jariće, pa je osmislio (a neko kanda i platio) da se ta ploča prečnika 407 stopa (iliti 124 metra) tokom januara vrti na krovu foruma. Evo, gledajte.

Vot a dekadenci… No, obratite pažnju na opsednutost brojkama u ovom video-sažetku.

Cirkus je napustio Voždovac

Ja ih inače volim, te cirkuse. Probudim se takve nedelje čio. Bolovima u ovom i onom delu kičme ne dozvoljavam da me podsete na frapantno nestvarne cifre u krštenici. U trpezariju odlazim ne pokušavajući da se setim na koji mi je način jutarnja kafa postala važnija od jutarnjeg seksa. Koncentracija mora biti maksimalna, treptanje svodim na minimum. Danas sam, konačno, deo predstave. Počinje cirkuski dan.

Ulaznica za cirkus je i bukvalno krvavo plaćena, a pravo da u predstavi učestvujem samo je naličje tereta koji moja uloga nosi. Svi ti slonovi koji stoje na jednoj nozi, psi koji voze bicikle, akrobate na liniji smrti, gutači plamena, žongleri – danas su tu samo da bi meni, glavnom glumcu, pripremili atmosferu. Podgrejali reflektore.

Ili već skuvali kafu, kako i priliči. Jer, baba i deda su poranili. Iz naše kulture lapot jeste uklonjen, ali tek fizički. Odlazak u penziju kod nas predstavlja suštinski kraj svrhe čoveka, koji sa prestankom radnog doprinosa društvu samog sebe počinje da shvata kao teret, i izvršava virtuelno samoubistvo ubijanjem ideje o ličnim mogućnostima, željama i potrebama. Penzioneri su akteri prvih tačaka cirkusa, onih koje se završe rano ujutru, dok radni narod još spava. Da nikoga ne uvrede, da nkome ne smetaju. Da učine jedino što im je preostalo: ono što misle da se mora.

Nastavite sa čitanjem… “Cirkus je napustio Voždovac”