Kako vam drago

Pa ceo svet je glumište
gde ljudi svi i žene glume;
Svak se pojavi tu i ode;
i odglumi u svom životu mnoge uloge
kroz sedam činova.

Da li ste znali da sveukupna Šekspirova dela sadrže 138.198 zareza, 26.794 dvotački i Svet kao pozornica15.785 znakova pitanja; da se uši u njegovim dramama spominju 401 put, ljubav 2.259, a mržnja 183 puta; da nam je đuture ostavio 884.647 reči, u ukupno 31.959 govora dramskih likova, u 118.406 stihova?

Niko od autoriteta za Šekspira ne može staviti ruku u vatru za to kako se tačno piše njegovo prezime, možda ponajviše zbog činjenice da ni on sam nije bio siguran u to – od pet sačuvanih potpisa (Shaksp, Shakespe, Shakspe, Shakspere, Shakspeare) ni jedan nije onaj koji danas upotrebljavamo (Shakespeare).

Ne znamo ni kada je rođen, no jedna od samo nekoliko stvari koje zasigurno znamo o njemu je da je kršten 26. aprila, tako da se današnji dan i obeležava kao jedna od njegovih godišnjica (mada je i to diskutabilno, jer je reč o datumu zabeleženom po julijanskom kalendaru, čime je primenjena logika koja je potpuno suprotna u odnosu na naše pravoslavne kalendarske fetiše).

P.S. Ako vas interesuje još zanimljivih činjenica o starom bardu, onda knjigu iz gornje ilustracije u šake. Brajson je svojevrsni ludak, dobro ćete se zabaviti.

Robert s onoga svijeta

…iliti kako sam prevaren od strane jednog duha.

Toliko puta sam se zarekao da ću napraviti listu za pakovanje. Znate ono, stavke sa crticama šta bi trebalo da ubacim u kofer kada putujem negde. Dobro, formula ROUNDUP(čist_donji_veš&čarape * dana boravka * 1,25), gde je ovih 25% viška čisto backupa radi, se podrazumeva i to nikada ne zaboravljam, ali redovno se tek u hotelskoj sobi opsetim da nisam poneo neku sitnicu najčešće dentalne prirode (konac za zube ili punjač plavog zuba).

OK, bez nekih stvari se može par dana, a neke je moguće kupiti na licu mesta. No, ovoga puta sam zaboravio da ponesem knjigu. Nesrećna okolnost je ta što sam išao za Bukurešt, te se nisam mogao nadati da ću tako lako naći nešto za čitanje na jeziku koji razumem. Sreća u nesreći je da sam propust primetio na aerodromu (prevrćući spakovano u mislima), te sam uleteo u tamošnji kiosk i krenuo da prebiram po naslovima. Kaluđeri koji su na neki način sjebali Ferarri, najnovije logoreje domaćih medijskih babadevojaka… Naaaaah… OK, stvar koja mi se učinila dovoljno zanimljivo je “Bornova izdaja“. Ladlam mi je delovao kao prihvatljiv izbor – nisam bio razočaran “Ostermanovim vikendom” niti “Matareškim krugom“, te iako nisam do tada pratio njegovu literarnu seriju o Džejsonu Bornu zahvatio sam ponešto od filmova.Original falsifikata

Tu počinje moja agonija.

Nastavite sa čitanjem… “Robert s onoga svijeta”

Jen rizikuje

Za potrebe ove priče Jen je prijavio kandidaturu za predsedničke izbore.

Đurađ Talašević, koordinator programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala, je kršio ruke.

– Pa, dobro, Jene, pobogu. Vi kao da niste svesni opasnosti izlaganju novih identiteta zaštićenim svedocima!

– Da…

– Odakle Vam samo ideja da se prijavite za te neke glupe izbore!?

Nastavite sa čitanjem… “Jen rizikuje”

Duga u garavim očima

Citat dana je ovoga puta došao od čoveka kojem je posvećena cela ova nedelja, čoveka koji je životne tragedije posmatrao kroz naočare komedije. Ili bolje reći kroz nagaravljene oči Čarli Čaplin (1889-1977)najpoznatije filmske skitnice, avanturiste i džentlmena.

Look up to the sky
You’ll never find rainbows
If you’re looking down

Charlie Chaplin


Digni pogled ka nebu
Nećeš spoznati dugu
Budeš li gledao u zemlju

(prepev Dragan Grbić)

Istini za volju ove reči nisu deo izjave za medije ili iz nekog sličnog izvora. Ovo je deo pesme koji je Čarli Čaplin napisao za uvodnu špicu “reprinta” filma The Circus, objavljenog 1969. godine.

Tragedija i komedija za jedan dan

Troslovni je jutros polagao vožnju. Mnogi su pali.

Neverovatno je kako se kompletan poznati svet i život promeni za manje od 24 sata. Sinoć je, na primer, bio nervozan k’o pašče, jutros iznerviran i razočaran, po podne prilično tužan, a zatim i malodušan. Sada samo umoran. I ravnodušan, ali to je posledica umora, jer nije jednopotezni konjimao snage za bilo kakvu jaču emociju.

Mogao bi konačno da se pokupi sa ovog starog, ali finog troseda i da pođe kući. Štrumpfetica je ili divna devojka ili teški mazohista, čim ga ovoliko trpi sa svim tim naglim promenama raspoloženja.

Evo, sad bi mogao da krene. Samo da joj… kaže… Dobro, nek završi… taj razgovor… sa sestrom. Dok je tonuo u san na tom starom, ali finom trosedu ugledao je svima prepoznatljiv lik i setio se izjave koju nikad neće zaboraviti “Life is a tragedy when seen in close-up, but a comedy in long-shot”. A onda je tako naglo skočio da je uplašio i sebe i sve okolo prisutne:

– Čarli Čaplin se ženio četiri puta!

Jen je (polu)pijan

Za potrebe ove priče Jen je odlučio da se napije.

Jen Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson je bojažljivo otvorio vrata obližnje kafane. Ovde bi neko mogao da zameri na pridevu “obližnje”, jer ova kafana se nije nalazila blizu mesta stanovanja Jena Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensona. No, s druge strane  svakako je bila blizu nekome ili nečemu drugome, pa se odista mogla opisati kao obližnja.

Tek, Jen je ušao u ovu kafanu i prišao šanku. To što je odlučio da se napije bio je samo prvi korak. Sad je trebalo odlučiti se za piće.

Nastavite sa čitanjem… “Jen je (polu)pijan”

Naučna demistifikacija

Preko zvezda do tangi!

Munja je bezvoljno šetao tamo-amo. Čekaonica, ako se tako može nazvati hodnik doma zdravlja razapet između stepeništa i WC-a, je bila skoro pa prazna. Tu je bio još samo Laza, koji je sedeo na nekoj klupici i čitao naslove s novina koje je držao neki matorac. A ovaj k’o da je od početka znao da ga čeka čekanje, pa je poneo neke deblje novine.

Munja je prema debelim novinama imao isto, negativno mišljenje kao i prema tanjim. Doduše, deblje novine je ipak smatrao boljim, jer su uglavnom imala velika slova i bila lakša za čitanje matoranima, kao što je ovaj u čekaonici. Valjda su baš zbog tih većih slova i bile deblje.

– Koliko dugo čekate? – upitao je.

Matorac nije skretao pogled s novina. Za realni cinizam nije ni bilo potrebno:

– Previše.

Nastavite sa čitanjem… “Naučna demistifikacija”

Dogma

Majmun radi što majmun vidi!

Pazi čitam pre neki dan neki tekst. Ma, pusti, bre, mor’o sam. Smorio se u busu kô đak generacije na raspustu, zaglavili negde kod Slavije. Neki tip čit’o neke novine, pa sam mu i ja čit’o preko ramena. U tom tekstu ima fora što su ispitivali nekih pet majmuna, šimpanze, gorile, ormagutane, tak’e neke i stavili u kavez, a na vrhu kaveza stavili bananu. E, ali pazi, stavili je kao na neku šipku ali tako da samo jedan može da dođe do nje. Ono kao da ne mogu dva majmuna u isto vreme da je dohvate. I sad kad jedan krene po bananu, on je i uzme, ali ovu četvoricu dole poliju sa ‘ladnom vodom. dajte mi glasački listić da zaokružim svogE, al’ fora je kad stave novu bananu, onda krene tuča ko će po nju. I sad pazi, ako neko i krene po nju, ovi drugi ga ne puštaju, jer znaju da će da popiju ‘ladan tuš. I sad posle nekoliko banana i polevanja majmuni su provalili foru da je najbolje da niko ne ide po nju. E, al’ pazi, kad su se svi majmuni naučili na to, oni izvade jednog majmuna i ubace nekog novog majmuna, koji odnah navali na bananu kô ćelav na češalj. I sad pazi foru, kako on krene po nju, tako ga ovi ostali zaustave i pokažu mu od kog drveta se pravi Pinokio, a on ne zna pojma što ga lemaju. I da ne bi više dobijao batine, on odluči da ne ide po bananu. E, al’ ovi sada zamene još jednog majmuna nekim novim i sad i ovaj novi ‘oće bananu, ali mu ovi ne daju. Pazi i onaj prvi novi i ovi ostali stari majmuni ga lemaju, a ovaj najnoviji ne zna zašto. I tako ovi u tim fazama zamene sve stare majmune i ubace nove, i nijedan novi majmun ne ide po bananu, a ako i krene popije batine od ostalih, a niko ne zna zašto, ej!

Nedeljno po podne

Neću valjda u šetnju! Ili nedajbože u krevet!

Obožavam kad teniseri dugo raspaljuju lopticu. Volim te duge mečeve. Pratim već dugo i nikad nije bilo dobro kao sad. Ranije su sve nešto igrali na servis i tehniku, a sad na snagu i kondiciju. To volim. Mečevi su nekad trajali sitno, kratko, a sad lepo brate uživaš satima. Zavalim se u dnevnoj sobi i šest sati tenisa i uživanja.

Nastavite sa čitanjem… “Nedeljno po podne”