E, tako se to radi: kratko i jebitačno.
Preostaje samo da saznamo (što se nikad neće desiti) da li je ovo šminka ili stvarni stav.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
E, tako se to radi: kratko i jebitačno.
Preostaje samo da saznamo (što se nikad neće desiti) da li je ovo šminka ili stvarni stav.
Baš kao što mađioničari, iluzionisti i ostali scenski vragovi moraj uda smisle nešto novo ne bi li povratili pažnju umorne publike, tako i žongleri više nemaju kud: moraju da ugrade neku novu teatralnost, nekakav lični pečat svom bacakanju loptica, štapova i ostalih anrmolja. Evo jednog takvog pokušaja.
Pazi sad: dinosaur koji se ponaša interaktivno…
Posle objašnjenja, lako je ukapirati zašto se ponaša tako inteligentno. Međutim, ostaje tajna kako je rešena mehanika životinje.
Budu li ovi likovi razvili tu tehniku kako treba, smeši im se mogućnost saradnje sa bogatom klijentelom u Holivudu.
A sad, spektakl: Kremenko bez montaže.
Znao sam da je Rus. Z-N-A-O S-A-M!
Ovo mora da se zna: šta se desi kad se ukrste Hammond B3 i Leslie.
Obavezni nastavak je ovaj. A dalje čačkajte sami.
Svet bi bio dosadno mesto da nema tog instrumenta.
…kao da za drugi pogled ima vremena. Vežite se: polećemo, slećemo, letimo, bemliga, tako nekako.
Ja još uvek ne znam kako se ono beše zove osoba koja upražnjava parkur. Kažu da nije parkurac, a ja verujem. Uglavnom, ako niste pretrnuli dok ste ovo gledali, možda je vreme da probate. Ali nemojte posle mene da optužujete da sam vas podgovorio. Ja imam problem i na stolicu kad se popnem.
Gledaj pažljivo, inače ćeš morati da premotavaš; fabula se razvija sve brže.
I kao što rekoh, pre nego što se opasnost desi.
Nastavite sa čitanjem… “Detektuje opasnost pre nego što se desi”
napisa grba ovdašnji pre neki dan kako bi voleo da ima esde karticu od 256 mega za fotografisanje. paz’ ga sad, on bi voleo da ima karticu na koju stane dva i po snimka, pa da onda ide da traži čist zicer od scene za fotkanje. ajde, što ne bi onda polaroid sa jednim snimkom, ili da snimi album na trijezdva metra trake?
malo sam prestar da se mešam u te stvari, ali ako mene pitate za savet, a ne pitate me no nije bitno, ja bih to sve ošišao pa preko gr… ne, ovaj, ja bih se duboko zapitao koliko je to pametno da se umetnicima nameću prepreke? ono, kao, oni najbolji će sve to prevazići ko iz pištolja, geniju sviranje kontrabasa u telefonskoj kabini rukama vezanim s leđa čini samo izazov i zanimljivost u poslu, eto koliko da mu ne bude dosadno. al’ kažem kao, sa naglaskom na kao. jer i to ograničavanje je nekakav test. a šta mere testovi? genijalnost? jok bato, testovi mere veštinu rešavanja testova, dakle lepo je ako imamo genijalca koji ume da odsvira simfoniju na šupljoj tikvi, jao majketi! koji genije!
ali šta smo tim dobili? muziku iz šuplje tikve.
Nastavite sa čitanjem… “muzika iz šuplje tikve”
A sad jedan sport koji bi valjalo upražnjavati barem subotom.
S obzirom na to da je fudbal, onaj “pravi”, odavno postao lakrdija, mamac za dokone stvorove i predmet ekspertskih analiza raznih budala, možda bi ga trebalo zameniti nečim nalik ovome.
ili zna li neko koliko generacija ima pesmu Mrs. Robinson na svojim uređajima?
Iako ni sa sedam banki ne ume da namesti frizuru, Pol Sajmon (Paul Simon) je kao relativni mladac znao da napiše pesme koje će ga, kako stvari stoje, nadživeti. Već je, na primer, na ovom mestu pisano o Tomu i Džeriju, Simi i Gari, Sajmonu i Garfankelu i delu njihovog opusa, gde je pomenuta i čuvena numera “Gospođa Robinson“. Kada je ta pesma ugledala svetlost dana, negde 1968. godine, u engleskom jeziku još uvek je u upotrebi bila skraćenica “Mrs.”. Sad se to gubi, iz ko zna kog razloga; možda će ono “Miss” svaku gospodžu da podmladi. Al’ nešto sumnjam u to. Nego da vam “serviram” nekoliko izvedbi “g-đe Robinson”, a? Pa ko voli neka klikće i potraži dalje. Idemo…
Uživo, a ’68. godine prošlog veka.
Ni Sinatra nije odoleo, ali je donekle promenio tekst.