Ne propušta priliku

Citat dana dolazi od onog ko je toliko slušao Toma Waitsa da mu ni četrdeset bootlega ne bi teško palo neće teško pasti; od onog koji je doživeo da životni san pretvori u javu, sve u žutom okviru; od vrednog đaka koji svoje štreberske ocene objavljuje sa velikim stilom i osmehom koji osvetljava prostore; od pritajenog umetnika čiji talenat za multimedijalnost će kad-tad izaći na površinu; od momka u duši, inače prvog autora Suštine pasijansa koji je saznao u čemu je razlika između gole belkinje i gole crnkinje.

 

Grba ima taj napadački instikt°,
ne propušta nijedan volej, pa makar to bio autogol!
Igor Rill

 

Momci u duši, inače sve autori Suštine pasijansa. Photo by Teodora Aleksić

Trebalo je primetiti i uhvatiti trenutak i uživati u njemu. Sve to je bilo moguće zahvaljujući perfektnom danu kakav je opevao Lou Reed i perfektnom društvu kakvo ne postoji u drugom kontekstu.

Nastavite sa čitanjem… “Ne propušta priliku”

Nauka naspram čuda

Da li prisustvo nauke umanjuje magiju opisivanja sveta oko nas? Ovaj šašavi govornik na konferenciji TED ne samo da tvrdi suprotno, nego to i dokazuje svojim sjajnim predavanjem.

Robin Ince nam skreće pažnju da ne morate gubiti na racionalnosti da biste uživali u lepoti oko sebe. Sam veli da mu se javljaju ljudi koji imaju pritužbe na radio-emisiju koju on vodi na kanalu BBC 4, a čiji naslov je “The Infinite Monkey Cage” (“Beskonačni kavez za majmune“), izlažući potpuno neverovatne teze kao što beše ona o nazivu emisije koji propagira vivisekciju. Drugi, pak, nalaze za shodno da se žale što svojim racionalističkim pristupom potpuno ubija magiju. Bila je to provokacija na koju Mr Ince nije mogao da podnese.

I tako je nastalo ovo predavanje. Osobe koje imaju problema sa engleskim neka ne brinu: ovo predavanje ima titl na srpskom.

Na stranu komedijaško ponašanje (koje, priznajte, drži pažnju sve vreme): na ovom jezgrovitom predavanju su izrečene mnoge ozbiljne teze. A ima i korisnih, poput kvantno-demagoškog metoda za objašnjavanje razloga za nered u kući… Just kidding

Uzgred: peta sezona emisije “The Infinite Monkey Cage” je započela pre oko dve nedelje. Podsetičću vas da BBC ne produžuje život emisijama po inerciji: preživljavaju samo one koje vrede, a preispitivanje je neprekidno. Isprobajte podcast te emisije.

(Via)

O čemu čovek da misli dok avion u kome sedi pada

A o čemu biste vi mislili? Iz pozicije posmatrača, sve je to veoma lako.

Budući da je direktor kompanije za marketing, Ric Elias je neko ko po prirodi svog posla ima potrebu da iskazuje moć sugestivnog govora. Ali, u ovom petominutnom izlaganju na konferenciji TED, on nije morao da sprovodi nikakve tehnike socijalnog inženjeringa nad publikom. Čovek je prepričao istinito, do kosti ogoljeno iskustvo sedenja u avionu za koji je znao da će nasilno prekinuti svoj let nedugo po poletanju.

Srećom, bilo je to danas legendarno prinudno sletanje aviona u reku Hadson, u januaru 2009, kada je pilot uradio, kažu, sve što je teoretski moglo da se zamisli kao idealan potez – ljudi u debatama nisu našli rešenje bolje od onog što je čovek učinio kad nije bilo vremena ni za kakve kalkulacije. Ali, to znamo danas. Dok je avion ponirao ka reci Hadson, Mr Elias je imao kad da bude sam sa svojim mislima. I to ga je promenilo za ceo život.

Pogledajte ovo inspirativno predavanje. Titlovano je na srpski, pa nećete imati problema da ga ispratite.

Ne vredi komentarisati. Mi nismo bili u koži tog čoveka. Spekulacije su bezvredne.

(Via)

Uvećana realnost tehno-magije

Kako zamišljate mađioničare 21. veka? Kojim rekvizitima se oni danas služe? Šta mislite o multimediji kao sredstvu mađioničara?

Hajde da se setimo šta znači skraćenica TED: Technology, Entertainment, Design. Konferencija TED je zamišljena kao stecište ideja vrednih širenja, a tri lajtmotiva su i te kako dovoljna kao volumen u kome se te ideje rađaju i prenose drugima.

Ideje vredne širenjaAko ste pohodili sajt konferencije TED ili ste makar ispratili ono nekoliko predavanja koja sam do sada preneo i na stranice Suštine pasijansa, lako ćete razumeti prostor u kome TED funkcioniše kao ideja. I zaista, prepoznaćete bar jedan, ne retko i dva elementa koji se kriju pod crveno ispisanim akronimom. Ja sam do sada pogledao barem stotinu predavanja, verovatno i više; ali ni u jednom do sada nisam primetio, kao u ovom koje vam sada predstavljam, da su uključena sva tri stuba konferencije TED: tehnologija, zabava, dizajn.

Marco Tempest je iluzionista i mađioničar po meri 21. veka: ovaj Švajcarac koji živi u Njujorku je pronašao posebnost po kojoj ga drugi prepoznaju – a to je danas prvi preduslov opstanka u svetu zabave. On svoju magiju iluzije zasniva na interakciji sa multimedijom, a pakuje je u hudinijevsku teatralnost u kojoj posmatrač ostaje zabezeknut. Tokom petominutne prezentacije koju je održao na konferenciji TEDGlobal prošlog jula, a čiji snimak je objavljen na zvaničnom blogu konferencije upravo u danu za nama, Mr Tempest izvodi jednu fenomentalnu minijaturu. Pogledajte.

Komentar je, izvesno, suvišan.

Tražili ste, gledajte

FBI je toliko drndao čoveka da je on na kraju odlučio da im pruži sve što bi mogli da traže, pa i više od toga…

Greškom birokratije, Hasan Elahi, državljanin SAD koji putuje mnogo i po državi i van nje, bio je stavljen na listu za praćenje potencijalnih terorista. Bila je 2002. godina i neki Čvorovići Amerike su sumnjali i u rođenu mater, a kamoli u tamnoputog lika čije ime asocira na bliskoistočnog sumnjivca…

Posle nekoliko sati drndanja na aerodromu, pustili su ga. Onda su ga opet drndali, čak stavljali nekoliko puta na poligraf, da bi ga posle ko zna koliko izgubljenih sati obavestili da je sve u redu… Što je čovek znao od početka. A onda, da bi postupio preventivno, tražio je savet of kancelarije FBI da mu da preporuke o sledećim kretanjima. Rekoše mu da treba to i to, a on je onda izabrao da beleži sve. Prosto i jednostavno, sve.

elahi

Taj groteskni zahvat se pretvorio u još groteskniji, svojevrsni reverzno-orvelovski umetnički projekat foto-beleženja svih detalja u toku dana koje Elahi preživljava. Fotografije se aftamacki šalju na njegov sajt, na kome do sada ima oko 46.000 fotografija…

No, ovaj projekat je pobudio neke nove, zanimljive konotacije. O tim perspektivama, koje neki ljudi izgleda baš i ne prepoznaju iako su njihov deo, Mr Elahi govori na predavanju na konferenciji TED koje je održano jula ove godine, a postavljeno na sajt konferencije upravo u danu za nama. Pogledajte to predavanje; nadam se da vam nedostatak prevoda neće predstavljati smetnju.

Dokle će tako, vrag će ga znati. Tek, živo me zanima šta FBI misli o njegovoj ideji da bi svako mogao to da proba. Pa neka se ljudi zabavljaju – ako im ceo sigurnosni sistem ne kolabira pod količinom informacija…

Rovarite i sami malo online, naći ćete još zanimljivih članaka o ovom zanimljivom čoveku i čudnom projektu koji on uporno vodi već punih osam godina.

Nije bitno bogatstvo – bitne su razlike

Ponekad pravilno razmišljanje vodi valjanim statistikama, a one nas vode do neverovatnih zaključaka.

Savremeni čovek svoj opstanak više ne nalazi u skladu sa prirodom°, nego u sukobu sa socijalnim izazovima. Doživljavamo vrhunac vladavine gospodina Dolara; sudeći po onome što je počelo u Wall Streetu, a širi se pandemijski po belom svetu, sledi sunovrat takvih socijalnih odnosa… Osim ako rat za odbranu viška bogatstva ne pokaže zube baš eksplicitno. U tom slučaju smo najebali, pa se džabe i nadamo.

Jedno od poslednjih objavljenih predavanja na sajtu TED konferencije je ono koje je održao Richard Wilkinson prošlog jula u Edinburgu. U svom bogato ilustrovanom izlaganju, on saopštava gotovo neverovatne, ali na realnim (i javno dostupnim) podacima zasnovane korelacije u svetlu socijalnih kretanja. Jedini odnosi koje je moguće modelirati i koji uopšte uspostavljaju neki smisao jesu oni koji se odnose na socijalne razlike, a ne one koje se odnose na bogatstvo nacija. Zaključak koji se ovde iznosi je jasan: blagostanje jedne nacije ne zavisi od bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika, nego od odnosa između najbogatijih i najsiromašnijih. Što je ta razlika manja, to je blagostanje nacije veće!

Pažljivo pogledajte i poslušajte ovo predavanje! Nažalost, ono još uvek nije prevedeno, ali nadam se da ćete razumeti sve što je ovde rečeno.

Nastavite sa čitanjem… “Nije bitno bogatstvo – bitne su razlike”

Dizajn kao resurs sreće

Čeprkajući po sajtu TED konferencije, naišao sam na prvo TED predavanje koje sam ikad gledao. I sad moram da ga podelim sa vama.

Don Norman je legenda: njegova knjiga “Dizajn svakodnevnih predmeta” je bestseler i štivo koje svaki dizajner treba da poznaje. Ne zato što će čitalac tako naučiti zanatske veštine o dizajnu – neće – nego zato što Norman zadire u samu suštinu dizajna, a to je zadovoljstvo korisnika. Tu svoju tezu, Norman objašnjava u sferi kognitivnih nauka u kojima drži doktorat, razlažući elemente dizajna na tri nivoa uticaja (visceralni, bihevioralni i misaoni). Kada dizajn utiče na sve te nivoe, onda uspeva, veli Norman. Tada smo srećni zato što koristimo nešto što je uspešno dizajnirano.

Pogledajte ovo inspirativno predavanje Dona Normana iz 2003. godine.

A ako ikako možete, dočepajte se knjige The Design of Everyday Things i pročitajte je. Moglo bi se desiti da neke stvari oko sebe razumete bolje nego pre.

Pijanista, kompozitor, čarobnjak muzike

Neću puno da vam pričam. Samo da vas podsetim da je i muzika integralni deo TED konferencija. Jer, najzad, dobra muzika je oblik ideje vredne širenja.

Poslušajte ovo izvođenje muzike, a posebno ispratite cirkus koji počinje, otprilike, posle šesnaest i po minuta. Ako se ne naježite barem jednom na ono što sledi, to znači ili da ste gluvi kao top ili da ste izgubili sve emocije. A ako vam grunu suze dok budete slušali tu improvizaciju, nemojte se začuditi: Jennifer Lin ima u sebi crtu božanskog dara da dotiče druge muzikom koju stvara.

C, G, H, A, E… Da, znam šta kažu na snimku: ali mi umesto engleskog B kažemo nemačko H.

Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.

Nego… Izvinjavam se na nasrtljivom nametanju činjenica: možda ne bi bilo loše da na vreme ukapirate (jer ja nisam) da je Jennifer Lin u vreme snimanja ovog nastupa imala samo 14 godina. Da, slovima: četrnaest. U Yamahinom akademskom programu za mlade je otkad je imala četiri godine života…

Sad možete slobodno da pustite ceo nastup ispočetka ili bar deo od 17:30. Ama, gledajte i slušajte sve: ova 24 minuta su vrednija od 24 sata gledanja televizije (u slučaju Pinka i Prve: 24 dana).

Nagrade uništavaju kreativnost

Da, tako je. Znate, osim socijalnog inženjeringa, čiji smo zamorci, postoji i nauka o socijalnim odnosima. A istraživanja u toj oblasti dovode do iznenađujućih, pa čak i šokantnih otkrića.

Okupili ste ekipu pametnih ljudi koje predvodite u jednom važnom projektu. Smatrate da prosto dodeljivanje zadataka nije dovoljno, nego da bi bilo dobro da nekako stimulišete ekipu na bolju posvećenost. Šta ćete uraditi? Naravno, ponudićete im beneficije. Je li tako?

Ne, nije tako. Ako im ponudite dodatni novac kao opciju, dovešćete opstanak plana u pitanje zato što ste tim gestom doveli do smanjenja efikasnosti izvršilaca zadataka.

Da li je to moguće? Jeste. Poslušajte ovo predavanje sa konferencije TED iz 2009. godine.

Daniel Pink ima debele reference za sobom, pa mu se može oprostiti to što je teatralan u svom nastupu. Ako baš hoćete, bio je pisac govora za Ala Gora, čoveka čiji najveći značaj je taj što nije uspeo da postane predsednik SAD (ima taj još zasluga, ali to sad nije bitno).

Dobro sam se zamislio nad ovim.

Nastavite sa čitanjem… “Nagrade uništavaju kreativnost”

Kako se boriti protiv loše nauke

Jedni će reći da se to ne može razaznati. Drugi će reći “ima tu nešto” čak i kad nema ništa. Treći će odmahnuti rukom: oni su agnostici. Šačica preostalih će krenuti u potragu za činjenicama i neće se obazirati na provokacije onih koji bi hteli da ih vrate u blato.

Ben Goldacre razotkriva lakrdijaše sa graničnih područja nauke, falsifikatore činjenica, osobe koje sprečavaju analizu tvrdnji, pogotovo lažne autoritete i one koji na pitanja umeju da odgovore samo protivpitanjem. Posebno je kivan na farmaceutsku industriju koja koristi svoj položaj za isključivu nameru zgrtanja enormnog bogatstva. Iako je lekar, on troši mnogo vremena objašnjavajući razne činjenice i otkrivajući dokaze o zavaravanju javnosti. U tom pohodu, stigao je i na TED konferenciju; njegovo predavanje je baš juče preporučeno na blogu TED konferencije.

Vredi da pogledate ovo predavanje, jer dr Goldacre udara u centar mete svakom tezom koju iznese. Žao mi je što je ovo predavanje sveže, pa nema titla čak ni na engleskom, a kamoli prevoda; manje verzirani korisnici engleskog jezika će imati problema da razumeju ovaj naglasak, pa još interpretiran nervoznim glasom i brzim govorom. Svejedno: vredno je truda ako iole možete da razumete.

Kanonada!…

Saznadoh tokom pripreme ovog priloga da dr Goldacre vodi i svoj blog po imenu Bad Science, što je isto ime kao i knjiga koju je napisao 2008. godine i koja je bestseler.

Ovo mi je posebno palo kao zicer posle kanonade onih budalastih tvrdnji kako je još Tesla znao da “neutroni, neutrini, bemliga, svejedno” idu brže od svetlosti. Onima koji su se brže-bolje uhvatili ovog neproverenog podatka (kao krunskog dokaza da smo mi Srbi narod nebeski i da nam svi oni belosvetski zlikovci žele nažao) teško pada da to nije istina. I to ne opovrgavaju u ime poštovanja činjenica, bilo prisutnih bilo nepotvrđenih, nego se slepo drže toga da je Tesla rođen tri kilometra od mesta na kom je rođena nečija baba, baba-ujna ili bar strina. Samo spominjanje Tesle izaziva stupor kod tih ljudi: ne dolazi u obzir da se preispita da li je Tesla pričao gluposti, čemu je bio sklon poslednjih tridesetak godina svog života.

Dakako, tvrdnja iz moje poslednje rečenice nije utemeljena na činjenicama. Ali, posle jednog čašćavanja rečima “Tesla je znao”, ja odgovaram sa “a Grba zna još uvek”, pa baš da vidimo dokle ćemo stići u tom napucavanju. Ili nećemo: nemam snage da se prepirem; ljudima je i tako svejedno, pa ne primete razliku.