Ovo je Peacockov teren, ali šta ću: ne mogu da odolim. Neće mi on zameriti. Eh… Znam više nego što bih smeo da pričam.
Iza ovog zagonetnog naslova nalazi se jedan od najvećih pop-rock hitova ranih osamdesetih. Beše to vreme kad je radio još uvek imao ključni uticaj na ukus publike. Morali smo da se potrudimo da bismo saznali o dobroj muzici, ali je i onaj ko je stvarao muziku morao da se potrudi barem još toliko da bismo se našli na pola puta. Beše jedan duet koji je postigao više od (skoro) svih i koji je ostavio svetu sjajan repertoar. Jedan od dvojice iz tog dueta nije bio lenj da nas nedavno podseti na veliki hit.
Reći ću vam kratko i direktno: ako ste na Suštini pasijansa u vreme kad počinje veliko finale takozvanog belog sporta, ima nade za vas. Ne zbog Suštine pasijansa, nego zbog vas samih. Poštujem vaše nastojanje da zadržite mentalni integritet. Štaviše, divim se tom naporu.
